HVALJEN ISUS I MARIJA! LAUDETUR JESUS CHRISTUS ET MARIA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KOMU JE IVAN BIO PRETEČA – I U SMRTI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Subota je – dan posvećen Blaženoj Djevici Mariji na čiji je pozdrav u Elizabetinoj i Zaharijinoj kući Ivan – u majčinoj utrobi – zaigrao od radosti. Spasitelj je tu. Ostvaruje se ono što je rekao Gabrijel Zahariji u Hramu kako će dijete biti od majčine utrobe puno Duha Svetoga.
Danas slavimo mučeništvo, glavosijek toga velikana, neustrašiva propovjednika i proroka, koji se nije plašio ni kraljeva ni zemaljskih vlasti, jer je zastupao Božji zakon u životu i svijetu. I na Marijin pozdrav zaigra čedo u utrobi, a onda se odvezaše usta Elizabeti te je slavila Boga u Mariji, Boga kojoj je Gospodin iskazao tolike milosti – da bude Majkom Sina Božjega.
Vikend je, mnogi se vraćaju s odmora, idemo prema mjesecu rujnu kad počinje ‘normalan život’, škola, školske obveze, a isto tako i radovi oko plodova i ljetine. Zahvalimo Gospodinu za svaku milost i molimo za sve koji se nalaze na cestama, da ih prate anđeli i zagovori svetaca, jer svakodnevno slušamo o nezgodama na cestama i putovima. I nažalost o brojnim smrtnim ishodima zbog raznih okolnosti.
Augustin – svetac nemirna srca
Slavili smo jučer i prekjučer sina i majku, Augustina i Moniku. Vrijedi uvijek iznova osvrnuti se na Augustina – tog orijaša duha i misli, ali i svetosti koji do dana današnjega oduševljava ne samo svojim Ispovijestima, nego cijelim svojim životom i djelom.
Sveti Augustin je jedan od onih svetaca u kojima prepoznajemo ne samo trijumf milosti već i dugo, a ponekad i bolno putovanje kojim milost dovodi ljudsko srce natrag, doma. Njegov život ne počinje mirnoćom, spokojem. Počinje traženjem.
Počinje željom, ambicijom, intelektualnom radoznalošću, razočaranjem, grijehom, prijeporima, nemirom i čežnjom. Augustin je svetac nemirna srca, čovjek koji je tražio filozofije i užitke, intelektualne sustave i ljudske odnose, sve dok nije otkrio da se ispod svega njegova traženja već odvija dublje traženje: Bog je njega tražio.
Bog koji je tražio Augustina
Na početku Ispovijesti Augustin nam daje rečenicu po kojoj ga se možda najbolje pamti: „Stvorio si nas, Bože, za sebe i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri.“ Te riječi nisu samo prekrasno teološko zapažanje. One su autobiografske. Augustin je znao kako se osjeća nemir. Poznavao je iskustvo žarke želje za nečim i, kad se to jednom postigne, spoznaje da to nije dovoljno.
Poznavao je glad uma za istinom, glad srca za ljubavlju i glad duše za nečim što još nije mogla imenovati. Augustin je godinama mislio da traži Boga. Osvrćući se unatrag, shvatio je da je Bog tražio njega. Bog ga je tražio kroz suze i molitve njegove majke Monike. Bog ga je tražio kroz njegovo nezadovoljstvo manihejskom zabludom. Bog ga je tražio kroz filozofiju. Bog ga je tražio kroz Ambrozijevo propovijedanje u Milanu.
Bog ga je tražio kroz Sveto pismo. Bog ga je tražio kroz prijateljstvo, razočaranje, savjest i želju. Čak i kada je Augustin lutao daleko od Crkve svog djetinjstva, Bog se nije udaljio od njega. Kasnije će se obratiti Bogu nezaboravnim riječima: „Kasno sam te zavolio, Ljepoto tako drevna i tako nova, kasno sam te zavolio.“ I tada dolazi zapanjujuća spoznaja: Bog je bio u njemu dok je Augustin tražio Boga izvan sebe.
Tražio je među stvorenjima Onoga koji ga je stvorio. Imali smo to jučer u čitanju!
Sveto nezadovoljstvo koje živi u svakome od nas
U svakome od nas ima nešto od Augustina. Svi smo razapeti između toliko želja i stvari. Pa ipak, ljudsko srce se nevjerojatno malo promijenilo. Još uvijek pokušavamo zadovoljiti beskonačnu želju konačnim stvarima.
Još uvijek zamišljamo da će nas još jedno postignuće, posjed, odnos, priznanje ili iskustvo konačno učiniti sretnima. Još uvijek lutamo među prekrasnim stvarima koje je Bog stvorio i ponekad zaboravljamo Ljepotu od koje su nastale. Augustin nas uči da ne preziremo taj nemir, već da ga pravilno shvatimo. Duboko u nama usađeno je sveto nezadovoljstvo.
Ništa stvoreno ne može u potpunosti zadovoljiti ljudsko srce, jer je ljudsko srce stvoreno za Boga. Rekoh gore, danas je spomen na Mučeništvo svetoga Ivana Krstitelja. Crkva je slavila zemaljski rođendan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja, danas slavi obljetnicu njegova mučeništva. Osim Gospodina i Gospe, sveti Ivan Krstitelj je jedini čije se rođenje i smrt slave na ovaj način.
Mučeništvo svetoga Ivana Krstitelja pred Herodom
Današnje evanđelje opisuje okolnosti njegova pogubljenja. Imao je hrabrosti izravno okriviti Heroda za skandal svoje nezakonite veze sa ženom svoga brata Herodijadom, čiji je muž još bio živ. Herodijada je uradila sve da ga Herod zatvori te je iskoristila neočekivanu priliku da preko svoje kćeri Salome postigne odrubljivanje glave svetcu.
Herod ga je rado slušao, ali je bio moralni slabić i okrutni tiranin pa to na njega nije djelovalo. Sjetimo se Natana i Davida iz Staroga zavjeta. “Ti si taj čovjek!” I David je okajao svoj grijeh. Ali sjetimo se i Izabele i Ahaba koji su radili bezbožno i vremenom je sve Ahabovo bilo iskorijenjeno zbog grijeha i otpada. Nemoguće se nekažnjeno ogrješivati o Božje riječi i zapovijedi.
Ne znamo što u konačnici čeka naše doba koje je gotovo ogrezlo u grijehu i nijekanju Boga. Svakako nam treba sveti nemir koji je tjerao Augustina da se vrati sebi i Bogu koji ga je čekao u njegovu srcu. Ivan je bio ‘prst’ koji je smjerao i upirao na Gospodina Isusa. On treba da raste, ja da se smanjujem. I molitva da Gospodin zasja preko naših života.
Božja osveta nad Herodovom kućom
Kakav bijaše ishod Herodove kuće? Božja osveta teško je pala na Heroda Antipu. Josip Flavije, povjesničar, Židov koji se priklonio Rimljanima i uzeo dodatak “Flavije”, pripovijeda kako ga je u ratu porazio Arapin Areta čiju je kćer odbacio kako bi slijedio svoje zle strasti; a Židovi su poraz pripisali ubojstvu svetog Ivana. Rim ga je svrgnuo kao tetrarha i prognao u Lion u Galiji, gdje je ambiciozna Herodijada dijelila njegovu sramotu.
Što se tiče njezine kćeri i plesačice Salome, postoji predaja prikupljena od antičkih autora, da je, nakon što je jednog zimskog dana izašla plesati na zaleđenoj rijeci, propala u vodu; led se odmah stegao i oko njezina vrata, odsjekao joj glavu, koja je plesala po površini, nastavljajući tako nekoliko trenutaka ples smrti. Možda je legenda, ali je krajnje poučna.
Svaki se grijeh na kraju osveti, svaki zločin dođe na naplatu. Molimo sv. Ivana da nam bude zagovornik a i uzor kad treba braniti Božju istinu u svijetu! Imate u Službi čitanja predivno razmatranje od Bede Časnoga… Blagoslovljen vam vikend!
Stanje obitelji točno odražava stanje naših svetišta – domaći oltar je priprema za župni
Licemjerje je pokušaj mijenjati druge, a ne dopustiti Bogu da promijeni nas
Da, Crkva je puna licemjera i lopova – ali pogledaj i onaj veliki oblak svjedoka
