HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEG ISUSA KRISTA KOJI JE UZEO SVOJU MAJKU U NEBESA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je, uočnica svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. U Hercegovini je bio običaj da se posti ili kroz cijelu Devetnicu, od blagdana Preobraženja Gospodinova, ili ovaj dan – uočnice.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, još uvijek je vani danju veoma vruće. Ali svejedno, ovdje imamo stalno novi dotok vjernika i hodočasnika, vidimo stalno nove velike i moderne autobuse. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, za sve ljude koji hodočaste u Marijina svetišta – mnogi hodočaste danima u Sinj, na Široki Brijeg, u Mariju Bistricu, na Trsat.
Može se slobodno reći da su Marijina svetišta nešto kao zemljovidna karta naše vjere. Tu se vjernici najradije okupljaju, hodočaste Mariji jer znaju da ih ona razumije. Pa molimo za sve koji su na putu da sretno stignu pod Marijin plašt. Ona je Majka svima. Slušamo o strahovitu požaru koji hara oko Omiša, pa molimo da Gospodin poštedi kuće i imovinu. A i drugdje su izbijali požari na ovim vrućinama.
Pomrčina sunca kao znak neba
Neki dan sav je europski kontinent bio svjedokom pomrčine sunca. U medijima su prikazivani dojmljivi prizori toga astronomskog fenomena kad se mjesec nađe ispred sunce i zakloni njegovu vidljivost, bilo totalno bilo parcijalno. Ništa neobično u astronomskom slijedu.
Astronomska izračunavanja dala su podatak da je sredinom osmog stoljeća prije Krista jedna pomrčina trajala više od sedam minuta. Sedam minuta sve u mraku, sve staje, nema života. I sve se poremeti u živoj prirodi, među životinjama. Pomrčina nije poremećaj. To je liturgija ispisana po nebu. Pomrčine su vremena koja okupljaju ljude, podsjećajući ih na njihovu međusobnu povezanost jednih s drugima i s Bogom i na njihovu prolaznost.
Zajednička konačnost jedan je od najdubljih oblika ljudske solidarnosti. Srednjovjekovni ljudi su to razumjeli. Gradili su katedrale koje su bile koreografije svjetla jer su znali da su tama i osvjetljenje dva pola duhovnog života. Advent prije Božića. Veliki petak prije Uskrsa. Tama prije zore i svanuća.
Knjiga Postanka kaže da su svjetiljke postavljene na nebesa radi „znakova i godišnjih doba“, da dijele vremena. One su ondje ne samo radi svjetla. Ne samo radi navigacije. Radi znakova – što znači da nose značenje koje nadilazi njihovu funkciju. Pomrčina zaustavi ljude. Stvaranje, ako se ispravno shvati, uvijek vodi um prema gore – od vidljivog prema nevidljivom, od posljedice prema uzroku, od čuda prema Stvoritelju.
Suze čuđenja pred veličanstvom stvaranja
Suze na licima ljudi tijekom pomrčine sunca nisu iracionalne. One su najracionalniji mogući odgovor. Duša prepoznaje da stoji pred nečim većim od sebe i reagira onako kako je stvorena da reagira, s čuđenjem, s divljenjem. Divljenjem!
Seljak je znao nešto što mudraci zaboravljaju: razumijevanje stvorenoga. Svemir nije stvoren samo da bi se izračunao, već da bi se prihvatio – otvorenih ruku, otvorenih očiju i, ako je potrebno, jasnih suza. Pomrčina je prekinula buku na tri minute. Razbila je ljusku samodostatnosti koju moderni život pažljivo održava. Poziv koji je nosila traje mnogo dulje.
Duša koja je naučila diviti se nebu pozvana je da slijedi to čudo dalje, pored mehanizma, pored objašnjenja, pored dijagrama, do Onoga koji je ‘objesio’ sunce na mjesto i odlučio, s izuzetnom preciznošću, da s vremena na vrijeme treba nestati taman toliko dugo da se sjetimo što svjetlost znači.
Knjiga prirode i potpuno otkrivenje u Kristu
Prirodnim razumom čovjek može sa sigurnošću spoznati Boga na temelju Njegovih djela. To kaže Knjiga Mudrosti. To nije pobožna želja – to je definirana istina vjere. Svemir nije samo kulisa. Svemir je objava. Svaka planina, svaka oluja, svaka korona oko zamračenog sunca – to su riječi i poruke koji svaka ljudska duša treba čitati, bez obzira je li ikada čula za Evanđelje. Pomrčina izgovara istinu – ali nije mogla reći cjelovitu istinu.
Priroda otkriva da Bog postoji, da je on silan, moćan i veličanstven. Ali ne može vam reći njegovo ime. Ne može vam reći da je postao tijelom, umro i uskrsnuo. Ne može ponuditi oprost ili sakrament ili uskrsnuće. Knjiga prirode je stvarna. Ali ona je samo Predgovor. Uvod. Potpuno otkrivenje došlo je u Osobi – a Njegovo ime je Isus Krist. Naučimo čitati Božje znakove iz prirode.
Sveti Maksimilijan Kolbe – ukazanje dviju kruna
Crkva se danas sjeća mučenika iz Auschwitza – svetoga Maksimilijana Marije Kolbea. Ovih smo dana slavili drugoga svetca, sveticu i mučenicu iz toga logora smrti – svetu Tereziju Benediktu od Križa – Edith Stein.
Maksimilijan Kolbe rođen je u Poljskoj 8. siječnja 1894. i kršten je kao Rajmund. Maksimilijan (ime koje će uzeti kao redovnik franjevac) bio je vrlo inteligentan dječak i bučan, ali prilično tvrdoglav i svojeglav. U dobi od oko devet godina, ubrzo nakon što je primio prvu svetu pričest, dogodio se nešto što će ga zauvijek promijeniti.
Jednog dana u crkvi, dok se molio pred kipom Gospe, ukazala mu se Marija držeći u rukama dvije krune: bijelu krunu za čistoću i crvenu krunu za mučeništvo. Pitala ga je želi li ih, a Maksimilijan je odgovorio: “Da” – želio je obje krune.
Nakon ovog ukazanja, njegova majka Marija primijetila je iznenadnu i duboku promjenu kod svog sina: bio je meditativan, ozbiljan i često su ga nalazili kako moli pred kipom Gospe u njihovom domu.
Kao tinejdžer Maksimilijan je bio vrlo nadaren učenik i isticao se u znanosti i matematici. Sa šesnaest godina ozbiljno je razmišljao o ulasku u vojsku, ali umjesto toga, uz ohrabrenje majke, odlučio se za redovnički život, red franjevaca konventualaca (OFM Conv.).
Njegovi su nadređeni prepoznali njegove intelektualne darove i 1912. poslali ga na studij u Rim, gdje je živio do 1919. Doktorirao je filozofiju i teologiju. Pišući 1935. o osnivanju Vojske Bezgrješne davne 1917., sveti Maksimilijan je rekao:
“Upravo tada sam došao na ideju o organiziranju aktivnog društva za suprotstavljanje masoneriji i drugim slugama Lucifera… Tijekom protestnih marševa oko Vatikana na obljetnicu nesretnoga Giordana Bruna neke su se razjarene ruke usudile napisati slogane poput ‘Sotona će vladati na Vatikanskom brdu, a Papa će mu služiti kao sluga’ i druge slične uvrede. Ti nerazumni činovi mržnje prema Kristovoj Crkvi i Kristovu namjesniku na zemlji nisu bili nespretni govori nekih pojedinačnih psihopata, već način, put i plan djelovanja izvedeni iz masonskog pravila: Uništiti svaki nauk o Bogu, posebno katolički nauk. Centri ovog tajnog društva osnivani su u svakoj regiji. Ipak, na razne načine oni manje-više otvoreno promiču istu stvar. U svom planu koriste mnoge i različite vrste društava koja pod njihovim vodstvom promiču odbacivanje Božjih istina i slom morala. To je zato što slobodni zidari prije svega slijede načelo: “Katolicizam se može pobijediti ne logičnim argumentima, već iskvarenim moralom.”
Maksimilijan Kolbe o slobodnom zidarstvu i borbi za Crkvu
Slobodni zidari u Rimu počeli su otvoreno i ratoborno demonstrirati protiv Crkve. Postavili su crni transparent “Giordana Bruna” ispod prozora Vatikana. Te masonske demonstracije najvjerojatnije su se održale 17. veljače u spomen na 200. obljetnicu utemeljenja masonskih loža u Londonu. Na ovom plakatu prikazan je sveti arkanđeo Mihovil kako leži pod nogama Lucifera koji trijumfira. Istovremeno, ljudima su dijeljeni bezbrojni pamfleti u kojima je Sveti Otac sramotno napadan.
I tako preplavljuju duše ljudi onom vrstom literature i ‘umjetnosti’ koja će najlakše uništiti osjećaj zdravoga morala i poticati nemoralan način života u svim fazama ljudskog života…
Vojska Bezgrješne i poveznica s Fatimom
Kako bi se pomoglo tolikim nesretnim osobama, kako bi se stabilizirala nevina srca, kako bi svi mogli lakše doći Bezgrešnoj Djevici po kojoj nam se spuštaju tolike milosti, Vojska Bezgrješne, Militia Immaculatae osnovana je u Rimu 1917. godine.
Osnovao je Vojsku Bezgrješne još prije svoga svećeničkoga ređenja. U Božjoj Providnosti nije slučajnost da je Kolbe osnovao Vojsku Bezgrješne iste godine kada se Gospa ukazala malim pastirima Luciji, Jacinti i Franciscu u Fatimi u Portugalu i otkrila im Božji plan za svjetski mir.
“Ona će ti zdrobiti glavu” treba iščitavati uz Marijine vlastite riječi u Fatimi: “Na kraju će moje Bezgrešno Srce odnijeti pobjedu” nad Sotonom i njegovim slugama, jer konačni trijumf Marijinog Bezgrešnog Srca uključuje pobjedu Bezgrešne – Prečiste i Bezgrješne Djevice koju Zli nikada nije mogao dotaknuti.
Mučeništvo svetoga Maksimilijana Kolbea
Zauzimao se za katolički tisak, bio čak i u Japanu gdje je širio štovanje Bezgrješne, bio je trn u oko nacistima koji su ga uhitili i zatočili u Auschwitzu.
Mučenik je ljubavi prema bližnjemu. Spremno je otišao u smrt za jednoga oca koji je imao mnogo djece. Stavljen u bunker smrti i 14. dan primio je smrtonosnu injekciju. Mučenik ljubavi prema bližnjemu.
Možemo samo zamisliti što bi ovaj poljski Gospin Vitez rekao danas o globalnom promicanju nemorala i pornografije na televiziji, filmovima, glazbi i umjetnosti; i možemo samo razmišljati u kojoj je mjeri masonstvo – koje je uistinu produžena ruka Sotone – pridonijelo i nastavlja doprinositi trenutnom stanju stvari.
Sveti Maksimilijan, blagi fratar koji je živio bijelu krunu čistoće i primio crvenu krunu mučeništva u koncentracijskom logoru u Auschwitzu. Utječimo se tim mučenicima!
Misa na TV-u ne smije i ne može zamijeniti stvarnu prisutnost
Svetica se zavjetovala da nikada neće odbiti prosjaka – Bog joj je posebno proviđao
