HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KOJI JE POČETAK I SVRŠETAK, ALFA I OMEGA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga radnog tjedna i novoga dana. Posljednji je dan mjeseca kolovoza, Marijina mjeseca, u kome smo slavili mnoštvo Božjih ugodnika – svetaca, mučenika, priznavalaca, mistika, jednom riječju – kao što kaže Poslanica Hebrejima – veliki oblak svjedoka! A u grčkom jeziku riječ ‘martys’ rabi se i za mučenika i svjedoka! Svjedočiti za Gospodina u svijetu koji ne želi Boga, koji niječe Boga.
Pa zahvalimo Gospodinu za jučerašnji dan, Dan Gospodnji, zahvalimo i za onaj velebni koncert u Vukovaru – koji je bio dobrotvorni, kao što je pjevač Thompson s prijateljima darovao za Splitsku bolnicu više od 200 tisuća eura – čega nema u medijima, jer im je on crvena krpa.
A on je samo podsjetnik što ovaj svijet voli i treba, čega se sjeća i tko jest. Ne treba nam nikakva glazba stvarana s pomoću algoritama, nego ona koja dolazi iz srca, kad srce zatreperi, kad se i mlado i staro diže, jer to je sjećanje, povijest, identitet, Bog, vjera, Krist.
Filip Hrgović i slava koja pripada Bogu
U istom dahu možemo spomenuti i uspjeh boksača Filipa Hrgovića, naše gore list, rođena nešto sjevernije od Livna. Kako je moralo samo zaboljeti cijelu englesku naciju koja veoma voli boks kad je jedan stranac pobijedio i poslao na bolničkim nosilima njihovu uzdanicu.
Zasada je Hrvat na vrhu svijeta u toj kategoriji. Pa bilo to nekomu milo ili ne, a nitko mu nije davao šanse. Pa čak ni naši mediji koji su ga podcjenjivali, nisu se udostojali upriličiti narodu ni prijenos, jer su mislili da je bez šanse. A on na kraju svečano izjavljuje: Pomogao mi je ISUS KRIST I DUH SVETI. I tu se očituje ono što je Marija rekla, kako Gospodin uzvisuje ponizne, a ponizuje ohole i umišljene u svome srcu i svojoj nadutosti.
Taj šport osobno ne volim, ne volim udaranje ni krv, ali ga publika voli. Pa neka joj bude. Mi budimo ponosni na sve koji su nas pred svijetom predstavili i koji su se uspeli do šampionske titule – bilo pojedinačno bilo u grupnim športovima. Oni pronose slavu i ime HRVATSKE u svijetu daleko snažnije od političara.
Prinesimo svoja tijela kao žrtvu živu
Zahvalimo za ovo jutro, za milost novoga dana. Čuli smo jučer gdje Pavao poručuje Rimljanima kako trebaju prinijeti svoje živote, svoja tjelesa, kao žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu, kao svoje bogoslužje u Duhu. Dakle, govori o tijelu! Ne samo duši.
Tijelo je prozor duše, i stoga ako smo u Duhu, onda zračimo novim životom. Prinijeti sebe kao žrtvu – kao prinos. Liturgija u svagdanu, bogoslužje i bogoštovlje ondje gdje smo. U kući, na radnom mjestu, u kuhinji, među loncima itd.
Foto: Wikimedia
To bijaše razlikovni znak kršćana u Pavlovo vrijeme, to bi trebao biti i razlikovni znak svih nas u ovo doba. Isus je poručio onoj Crkvi u Laodiceji iz Otkrivanja kako nije ni hladna ni vruća, nego mlaka – pa će je stoga izbljuvati iz usta kao mlaku limunadu. Što je s nama? Hladni, vrući, zagrijani? Mlaki? Opredijelimo se!
Isus i Petar – Apage Satanas
Čuli smo i jučer Isusov razgovor s Petrom nakon onih teških riječi koje je Isus uputio glede križa i nasljedovanja. Petar ga odvraća. A Isus mu odvrati: Apage, Satanas! Iza mene! Dakle, gubi mi se s očiju, Sotono. A u izvorniku se kaže: Opiso mou – Iza mene! Slijedi me! Ne istrčavaj.
Zanimljivo je to: Prethodno mu je dao ‘ključeve’ svoje kuće, postavio ga prvakom, a ovdje ga grubo oslovljava. I Isus razlikuje osobu i službu! Kao osoba on je još uvijek Šimun, a u službi je Stijena – Petar. I struktura zajednice nakon Uskrsnuća dokazuje nam da je cijeli apostolski zbor shvaćao taj čin delegiranja ovlasti Petru.
Foto: Wikimedia commons
Isus je Kralj, očekivani Davidov Kralj, koji ne predaje svoj autoritet, nego ga delegira Petrovoj službi. Petar je uvijek na prvom mjestu u svim popisima Dvanaestorice, a Novi zavjet ga konkretno spominje oko 190 puta – više nego sve ostale apostole zajedno. To nije slučajnost. Umjesto toga, to odražava zajednicu koja je znala važnost, značenje Petrove službe.
Petar u Djelima apostolskim
U Djelima apostolskim, Petar se nalazi u gornjoj sobi kako bi popunio Judino mjesto i odlučuje kako će se to učiniti. Petar propovijeda na Pedesetnicu i prima prve obraćenike. Na Pedesetnicu Petar je taj koji ustaje i propovijeda Židovima.
Petar je taj koji objavljuje da je Isus Gospodin i Mesija i poziva ljude na pokajanje, obraćenje, vjeru, krštenje, a tisuće ulaze u Crkvu u nastajanju. Petar izvodi prvo iscjeljenje, suočava se sa Velikim vijećem i sudi Ananiji i Safiri. Petar otvara vrata Samarijancima, a zatim i poganima s Kornelijem.
Foto: GoldenArtists/Wikimedia/ https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Saint_Peter_and_Saint_Paul_-_Jusepe_de_Ribera.jpg
Na Jeruzalemskom saboru, Petar govori, a skupština zašuti i ostaje u molitvi Duhu Svetome. U Djelima apostolskim Petar je taj preko kojeg se Evanđelje izričito otvara poganima. Vrata otvara Petar, čovjek s delegiranim ovlaštenjem. „Što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu, a što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno na nebu.“
Vlast ključeva i Petrova posebna uloga
Ovaj izraz ne može se tumačiti odvojeno od konteksta Prvog, Staroga zavjeta ili saveza. Vezati i odriješiti su riječi koje se odnose na mjerodavne odluke o tome što je dopušteno, a što zabranjeno, kao i na disciplinske presude.
Drugim riječima, Petar prima ovlast dopuštati i zabranjivati, upravljati i poučavati unutar Crkve. Katekizam opisuje moć ključeva kao ovlast upravljanja Božjim domom. Zanimljivo je da u Mateju 18 Isus daje moć vezivanja i odrješivanja apostolima zajedno, ali u Mateju 16 postoji specifična uloga za Petra, specifičan i poseban autoritet unutar apostolskog kolegija.
U slučaju da netko pomisli da se ovo odnosi samo na Petra i njegovu sposobnost osobnog uvida, nekoliko redaka kasnije Petar pati od iskrivljenog prosuđivanja kada pokušava spriječiti Isusa da ode na križ. Dakle, odmah imamo razliku između Petra čovjeka i Petra nositelja Petrove, papinske službe. Jučer je i Papa u svome obraćanju Angelusu govorio također o tome.
Papa o Petrovu prigovoru i pouzdanju u Božje putove
Papa se osvrće sljedećim mislima: Današnje evanđelje nam govori kako Isus otkriva svojim učenicima otajstvo svoje nadolazeće muke. Mesija, kaže, mora „ići u Jeruzalem i pretrpjeti mnogo od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, biti ubijen i treći dan uskrsnuti“. Ono što on govori daleko je izvan njihovih očekivanja o trijumfalnom i moćnom Mesiji, uz čiju bi pomoć porazili i zgazili svoje neprijatelje.
Već su, tijekom vremena koje su proveli s njim, bili zadivljeni tolikim njegovim djelima i riječima. Pa ipak, ova najnovija poruka zaista nadilazi sva očekivanja. Petar posebno izražava svoje neslaganje i kori Isusa govoreći mu: „’Bože sačuvaj, Gospodine! To se tebi nikada ne smije dogoditi’“. Malo prije toga, Petar je u njemu prepoznao „Mesiju, Sina Boga živoga“.
Sada, međutim, iznenađen i možda razočaran onim što čuje, kori ga, što je u suprotnosti s prekrasnom ispoviješću vjere koju je upravo izrekao. Čini se kao da govori: „Da, vjerujem da si ti Mesija, ali svijet se tako ne spašava.“
Njegov je izljev revnosti, svakako motiviran iskrenom ljubavlju, a ipak nam daje nešto o čemu možemo razmisliti. Ni nama, zapravo, nije uvijek lako razumjeti i prihvatiti Božje putove, osobito kada su oni vrlo udaljeni od naših. Tada se javlja napast – protiv svakog razmišljanja vjere – da mislimo da je Gospodin taj koji nije u pravu, ili još gore, da nas ne sluša ili da mu nije stalo do nas.
Suočen s tom nesigurnošću, Petar nas, čak i u svojoj impulzivnosti, uči dvjema važnim stvarima. Slijedimo Gospodina u svome Vjerovanju koje su nam predali Petar i apostoli jer konačni cilj našega života jest život vječni! Hodimo naprijed zajedno u vjeri, nadi i ljubavi! Sretan vam radni tjedan!
Godinama je mislio da traži Boga – shvatio je da je Bog tražio njega
Stanje obitelji točno odražava stanje naših svetišta – domaći oltar je priprema za župni
Licemjerje je pokušaj mijenjati druge, a ne dopustiti Bogu da promijeni nas
