Uobičajena je praksa i u Crkvi i u društvu da se (gotovo nikada?) predstavnika Svete Stolice, ili Apostolskog nuncija u nekoj državi, ne kritizira. Osim ako izjavi nešto “skandalozno”, kao što je svojedobno bio slučaj s nuncijem Lozanom – s kojim sam imao čast raditi intervju za diplomatski časopis CD (u veljači 2008.) – nakon što je u propovijedi na jednom hodočašću “nediplomatski” rekao da je Hrvatska najveća među katoličkim zemljama.
Nuncij Lingua – dolazak bez osmijeha
Naš sada već bivši nuncij Giorgio Lingua, kao visoki predstavnik (gotovo dvometraš) Sv. Stolice i doajen diplomatskog kora, medijska je vijest više nego tema bio na dolasku u Hrvatsku, kao i sada na odlasku. Toga čovjeka, kojega nažalost nikada nisam vidio nasmijana – pa mi je i njegova propovijed na svečanoj misi na Udbini, u prigodi lanjske posvete naše mladeži Prečistom Srcu Marijinu, bila sličnija tužnoj komemoraciji – ipak sam jako pohvalio i mnogo puta citirao njegove riječi iz nastupne propovijedi u zagrebačkoj katedrali. A to su riječi koje je njemu, kako je diplomatski kazao, uputio sam Bl. A. Stepinac.
Istu je misao i poruku, sada potpuno nediplomatski, ponovio u oproštajnoj propovijedi, rekavši doslovce: “U svojoj sam prvoj propovijedi u ovoj katedrali rekao kako sam u dubini srca osjetio kako mi Blaženik govori da se ne brinem toliko o njegovoj, koliko o svojoj vlastitoj svetosti…” Dodao je da kanonizacija nije “liga prvaka” i zaključio porukom da će Stepinac biti proglašen svetim na “sveto Nigdarjevo”. Ako nam je na dolasku dao “finu” diplomatsku poruku umotanu u “pobožni celofan”, sada je na odlasku ista poruka zvučala kao poruga.
Hrvati, “narod Sv. Petra”, i “dvostruka jezikova juha” “Jadu Našem
Tako su “Hrvati – narod Sv. Petra” (kako se naziva jedno glazbeno djelo, a izraz je koristio i sv. papa Ivan Pavao II ‘Dragi’) dobili (neslužbenu vatikansku) dvostruku “jezikovu juhu” (tal. lingua = jezik)! Biskupi su je diplomatski “progutali”, a neki misleći katolici nad njom se zgražaju, dok “stepincofobi” ne skrivaju euforičnu zluradost.
Ovaj sam osvrt odlučio napisati tek kad sam, čim sam negdje vidio fotografiju novog nuncija s vedrim osmijehom, pomislio – Radostna vijest! Možda nije slučajno da dolazi iz Nepala i Indije, a sigurno nije slučajno da Lingua nakon Hrvatske odlazi u Izrael. Neka mu je s blagoslovom! Želimo mu da tamo pomogne ublažiti moguće napetosti između židova i katolika oko beatifikacije pape Pija XII.
A mi, ostajući u “Jadu Našem”, molit ćemo da i Papa Pio XII i kardinal Stepinac – premda im Yad Vashem ne daje priznanje “pravednika među narodima” – i dalje budu uzor bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Nastavit ćemo promišljati i komentirati tko je gdje, kada i kako bio u bla(ma)ženom (ne)znanju, ploveći kroz sve buduće političko-medijske “danuncijade” i crkveno-diplomatske “denuncijade”.
Najbolji odgovor dr. Milasu: ‘Za dvorane spremni…!’
Od stvaranja (iz ničega)… preko nacističkog übermenschizma do globalnog transnacizma…
