Poslije famoznog Eurosonga – koji je u cijelom “globalnom selu” obilježen simpatičnim hrvatskim “Bebačem” i “nebinarnim” švicarski_om Nemom (latinski “nemo” znači: nitko, nijedan, nikakakv) – nastavljaju se u tzv. ozbiljnim medijima komentari i ozbiljne polemike, a na društvenim mrežama pak i najvulgarnija prepucavanja i suprotstavljanja glede ukupne slike toga estradno-ideološko-političkog medijskog vašara ter o značenjima i učincima nastupa pojedinih “novonormalnih” protagonista. Svakako, još nisam vidio ozbiljan komentar o tome kako cjelokupna ‘nemografija’ utječe na demografiju.
A ona je i u Hrvatskoj i u gotovo cijeloj Europi katastrofalna. Negdje pojedinci i katoličke udruge već “bacaju pojaseve za spašavanje”, a kod nas – iako je “Zvonimirova lađa” odavno nasukana i opasno nagnuta – kraticu HBK i dalje neki čitaju kao “hrče blaženo kler”, jer Crotitanik ubrzano tone, a crkveni alarmi ne zvone! Neki ipak s nadom gledaju u obećanja Domovinskog pokreta… poglavito u opustjeloj Slavoniji…
U Rimu pak nedavno je održan skup inicijative “Opća stanja nataliteta”, organiziran od više subjekata iz javnoga i nevladina sektora, a svrha mu je bila rješavanje teške demografske krize u Italiji. Dvostruka posebnost odnosno ekskluziva toga događaja je prisutnost pape Franje i njegov govor u toj prigodi.
Tek kad sam u Glasu Koncila pročitao prikaz o tome shvatio sam da je i u Italiji demokatastrofa kao u Hrvatskoj, ali Papine riječi odnose se na cijeli tzv. bogati i civilizirani svijet, u prvom redu na Zapad. Jer upravo u narodima Europe i Sjev. Amerike – što je podpuno paradoksalno, jer riječ je o (bivšim) kršćanskim zemljama! – umjesto civilizacije života caruje kultura smrti. Trenutna “smrt Zapada” sve češće se uzpoređuje s okolnostima nekoć globalnog Rimskog carstva na vrhuncu svoje moći uoči sunovrata u propast.
Svjestan svega toga papa Franjo je tri dana zaredom javno dao podporu tzv. otvorenosti životu i djeci. Tako je 9. svibnja bulom “Nada ne postiđuje”, kako donosi GK, “demografsku krizu mnogih zemalja proglasio znakom vrjemena koji promjenom općega mentaliteta, što se odnosi i na Crkvu, treba preobraziti u otvorenost životu i učiniti je tako znakom nade“.
Papin stav se očitovao i 11. svibnja, nazočnošću na jednom od dvanaest okruglih stolova Svjetskog susreta za ljudsko bratstvo na kojem je izabrao onaj koji se bavio djecom. A dan prije, 10. svibnja, na spomenutom skupu o natalitetu izrazio je najprije radost zbog nazočnosti sa sudionicima, jer mu je “tema nataliteta jako na srcu”. Odmah potom Papa je izgovorio riječi kojih se ne sjećam da su izišle iz usta nekoga od naših uglednih ‘crkvenjaka’, a one su čista i kirurški precizna dijagnoza europske i hrvatske demokatastrofe.
Bio je to najprije, poput teške pljuske posred lica, razkrinkavajući odgovor na tzv. znanstvene “studije i teorije koje upozoravaju na broj stanovnika Zemlje jer bi rađanje previše djece navodno stvaralo gospodarske neravnoteže, nedostatak resursa i zagađenje”, što kao ‘svetu mantru’ stalno ponavlja tzv. zelena agenda.
I kod nas u Hrvatskoj redovito liberalni i lijevoorijentirani političari i medijski komentatori o toj temi govore slično. Perjanica te newageovske “zelene” brige za “Majku Zemlju” je Jutarnjak, a Papine riječi (iako su izgovorene prije) jaka su kritika najnovijih “bisera” u komentaru Roberta Bajrušija (20.5.2024.). JL kolumnist je vjerojatno na pisanje bio potaknut zagrebačkim Hodom za život, premda otvoreno kritizira “besmislice” u demografskom programu Domovinskog pokreta, ‘razbajrušeni’ komentator ne može sakriti kako je alergičan i na ‘domografiju’ i na demografiju. Kaže da su tehnološke inovacije, demokratizacija i emancipacija žena razlozi takvih “tektonskih demografskih promjena” da “nema povratka na staro”, to više što je to globalni fenomen.
Ali najznačajnija mu je tvrdnja da (emancipiranim) ženama “rađanje više nije temeljna životna funkcija”! To naravno nije nikakva novost ili “odkriće Amerike”, jer je davno očitovano upravo na globalnoj razini, a u Hrvatskoj tu “crnu vatru” mediji razpiruju redovito svakoga mjeseca sutradan nakon tzv. mužke krunice na koljenima, koju razjareno ometaju žene koje na transparentima iztiču da su one “gospodarice svoga tijela” (dušu nikad dosad nisu spominjale!).
Bit je Bajrušijeva komentara u svesrdnoj podpori nerađanju djece ter u opravdavanju “znanstvenika” (uh, što bismo bez takvih umova – sjećamo se njihovih ‘bisernih trobonjanja’ u pLandemiji!), koji “zagovaraju poticanje imigracije” umjesto rađanja djece.
Svojemu medijskom kolegi sutradan se pridružila Snježana Pavić, koja u redovitoj kolumni pod naslovom “Nevina u ludnici” (a zapravo je obratno!) nastupa kao radikalna feministica. U najnovijem je “ludonevinom” komentaru na zub uzela HAZU zbog navodne mizoginije i patrijarhata (to je za nju sotonizirani pojam) – jer je u njemu, veli ironično, “čak 14 posto” žena, a nema nekih koji po njezinu kriteriju zaslužuju mjesto među tim “besmrtnicima” – u kolumni je ni kriv ni dužan najveći “bostan obrao” prijatelj akademik Pečarić.
Dakle, ona je – gotovo uživljena u ulogu hrvatske medijske Simone de Beauvoir – idejno stalno u istom feminističkom “filmu” optuživanja svih “konzervativnih” kategorija za tzv. diskriminaciju žena, tj. za njihovo “tlačenje” brakom ter tjeranjem u “robstvo” rađanja djece. Zanimljivo, istog je dana (21.5.) spomenuti Bajruši u opisu trenutnog stanja u Iranu, naveo (s neskrivenom kritikom) kako se važna skupština stručnjaka, koju čini 88 svećenika, umjesto da se bavi pravim poslom usredotočuje na “kulturna i društvena pitanja kao što su uloga žena, nošenje hidžaba, ograničenja glazbe i zabrana alkohola”.
Dakle, lako je zaključiti, i Pavićki i Bajrušiju smeta demografski napredak Irana, a nimalo se ne uzbuđuju hrvatskom demokatastrofom, nego štoviše zgražaju se nad samom pomisli o zabrani abortusa kao i nad svime što bi moglo (po)služiti i kao slamka spasa ubrzano izumirućemu hrvatskom narodu.
A papa Franjo lijepo kaže ter otvoreno bez diplomatske muljaže i straha da se nekome ne zamjeri: “Uvijek me pogađalo kad sam ustanovio da te teze (prije navedene – m.op.), već odavno prisutne i prevladane, govore o ljudskim bićima kao da je riječ o problemima.
No ljudski život nije problem, nego je dar. A u temeljima zagađenja i gladi u svijetu nisu djeca koja se rađaju, nego opredjeljenje onih koji misle samo na sebe, delirij nesputanoga, slijepoga i rastućega materijalizma, konzumizma koji, poput zloćudnoga virusa, napada korijene života osoba i društava.
Problem nije u tome koliko nas na svijetu ima, nego kakav svijet gradimo; nisu djeca, nego sebičnost koja stvara nepravde i grješne strukture. (…) Sebičnost čini gluhima na glas Boga koji prvi ljubi i uči ljubiti te na glas braće koja su pokraj nas: ona anestetizira srce, navodi da se živi od stvari, a da se ne zna za koju stvar; da se posjeduju mnoga dobra, a da se više ne zna činiti dobro. A domovi se pune predmetima te se prazne od djece, postajući vrlo žalosnim mjestima.
Ne nedostaje psića, mačaka… Nedostaje djece. Ne, problem našega svijeta nisu djeca koja se rađaju. Problem su sebičnost, konzumizam i individualizam koji osobe čine zasićenima, usamljenima i nesretnima“, rekao je dijagnostički jasno i kirurški precizno papa Franjo.
Slika toga (da)naš(nj)eg svijeta je i objava jedne pjevačice grupe Feminem – na društvenim je mrežama podijelila tužnu vijest da je “preminuo njezin pas Chewie”, kojega je udomila i koji joj je ne samo “pomogao u najtežim trenucima”, nego “on je početak sretnog i novog razdoblja” njezina života! Do suza dirljivo – baš kao što mnoge majke govore o svojoj djeci… I onda se ti isti mediji čude što ravnatelji domova zdravlja kažu da je u Hrvatskoj potreba za psiholozima sve veća, a naslovi im ‘kriče’ da smo DEPRESIVNA NACIJA. Za razliku od Irana – dodajem s ironijom!
Po svemu je dakle očito, kad je riječ o našemu zapadnom (post)kršćanskom svijetu, da su na sceni – pa i u “areni” (tj. u “duhovnom boju”, kako opisuje Poslanica Efežanima 6,10-20) – dva različita svjetonazora i pogleda na čovjeka, tj. dvije različite definicije čovjeka odnosno dvije suprot(stavlje)ne ideologije. Na koncu sve se svodi na biblijsku odnosno (judeo)kršćansku ili na pogansku antropologiju, tj. na kristovski ili na antikristovski pogled na čovjeka i budućnost čovječanstva.
Zasad sukob ili rat bjesni samo na verbalnoj bojišnici – premda su lijeve falange svih duginih nijansi u ubrzanom maršu na institucije, a većinu sveučilišta već su osvojili u Americi – ali tempo i ritam ‘producenata’ raznolikih homosongova i wokestivala daju naslutiti da se bliži kulminacija ‘bolerovskog’ finala. To više što taj sukob nije od jučer nego vatra bukti više od dva stoljeća.
Zato je o tome fenomenu istinu izrekao na dramatičan način i veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović sredinom prošloga stoljeća: “Kršćanska se civilizacija u našim danima nalazi u smrtnoj borbi sa silama sekularizma u raznim oblicima i stupnjevima. Mnogi ljudi ne shvaćaju da kršćanstvo, vodeći borbu za svoja načela, također brani temelje demokratskoga životnog nazora jer pojam dostojanstva svakog čovjeka i jednakosti svih ljudi stoji i pada sa kršćanskim gledištem da je čovjek stvoren na sliku Božju.
Tako se Crkva nalazi na prvoj liniji borbe protiv napadaja na ljudsku slobodu.” Nevjerojatno je da je naš veliki umjetnik u svakoj od tri rečenice naveo važan pojam – koji se danas čak i mnogim teolozima gadi (!) – borba. Ali još je nevjerojatnije što je nekoliko desetljeća poslije vrlo slično govorio i papa Ivan Pavao Veliki: “Crkva svakoga dana obnavlja borbu s duhom ovoga svijeta, borbu koja nije ništa drugo doli borba za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge strane postoji snažna antievangelizacija koja raspolaže sredstvima i programima i žestoko se opire Evanđelju i evangelizaciji.
Borba za dušu suvremenoga svijeta najžešća je tamo gdje se duh ovoga svijeta čini najjači. U tom smislu Redemptoris missio govori o modernim areopazima, to jest o novim propovjedaonicama. Ti areopazi danas su svijet znanosti, kulture, sredstava komunikacije; to su ambijenti u kojim se stvaraju intelektualne elite, pisci, umjetnici” (Ivan Pavao II, Prijeći prag nade, Mozaik knjiga, Zagreb 1994, str. 131). Posvješćujem, u pet rečenica četiri puta navodi pojam borba – već u prvoj rečenici čak tri puta!
Međutim, ipak je od toga nevjerojatnija i znakovitija starija misao, koja će sigurno jako ‘dirnuti’ Pavićku i sve njezine “sestre” zajedno s cijelom mužkom ‘bajruštinom’. Naime, svjestan posljedica dramatičnih družtvenih promjena već u 19. stoljeću, naš genij Nikola Tesla – u eseju o Povećanju ljudske energije, objavljenu u američkom glasilu The Century Magazine – u lipnju 1900. godine proročki naslućuje budućnost: “Odstupanje od moralnih načela je užasno zlo koje truje i um i tijelo te je odgovorno za veliko smanjenje mase ljudi u nekim državama. Mnogi današnji običaji i trendovi izazivaju slične štetne rezultate.
Primjerice, društveni život, moderna edukacija te nastojanja i težnje žena, koja ih odvlače od njihovih kućanskih dužnosti i čine ih sličnijima muškarcima, nužno će dovesti do odstupanja od uzvišenog ideala koji one predstavljaju, umanjivat će kreativnu umjetničku snagu te dovoditi do sterilnosti i općenitog slabljenja čovječanstva.”
Prenoseći taj genijev stav, Igor Rudan (u tjednom eseju u VL, 22.5.2024.) zaključuje kako se može “pretpostaviti da je tim riječima Tesla predvidio sve manji broj rođene djece kao posljedicu emancipacije žena i modernizacije društva. To se predviđanje do danas pokazalo točnim te ono u njegovoj jednadžbi doista umanjuje masu stanovništva u najrazvijenijim državama – a time i energiju.”
Eto, premda je sve “sapienti sat” (a blenti ni budilica), dodatno ću pojasniti naslov. Dakle, ‘homovizijski_a’ muškica ili ženskić NEMO samo je najnoviji simbol i protagonist organizirane kulture smrti roda i naroda ter glasnik propasti ove naše trule civilizacije “na zahodu” (slovenski: na zapadu)!
Ali – kao što je Tesla dobro znao – u vjeri (religiji) je temelj rasta energije čovječanstva pa će, nakon što “novi barbari sruše novi Rim”, novi benediktinci s novim geslom MOLI-RADI-RODI biti evangelizacijski misionari obnove novog čovječanstva!
Još kolumni istog autora:
DIJALOG (za Uzkrs!) – bez straha budite svjedoci istine i nositelji života!
