Puno zanimljiviji Jadranski derbi smo gledali nego u Rijeci, ali ipak kod navijača Hajduka vlada nekakav osjećaj nezadovoljstva, kao da se moglo više. Dojma sam da je Rijeka bila zrela za izgubiti, nudila se ali dva užasno glupa gola koje je Hajduk primio su Hajduku izbila tri boda iz džepa.
Zapravo golovi koje je Hajduk primio protiv Rijeke su odličan primjer Hajdukove cijele sezone. Jasno je svakome tko prati nogomet da golovi dolaze iz pogrešaka, no te pogreške protivničke ekipe moraju isprovocirati, presingom ili nekakvom akcijom gdje se stvori višak, i tako dalje da ne nabrajam u nedogled.
Golovi koje Hajduk prima se mogu podijeliti u dvije kategorije: „A je to!“ trenutci i golovi iz prekida. Kad kažem „A je to!“ trenutci onda aludiram na trenutke u Hajdukovoj defenzivi koji ulaze u rubriku vjerovali ili ne.
Hajduk je ove sezone u svim natjecanjima odigrao 23 utakmice i primio 14 pogodaka, pa ćemo napraviti mini pregled golova iz ove kategorije (dakle neću još pričati o golovima iz prekida). Gol protiv Slaven Belupa došao je nakon što je Moufi išao iznuđivati faul u svojih 16 metara dok je imao loptu donekle pod kontrolom; protiv Varaždina Šego sam prođe između tri igrača, Mitrovski na jedanaest metara stoji sam kao duh i zabija; protiv Istre u PRVOJ minuti iz prvog napada Istra stvara višak i zabija pogodak (dakle nisam niti stigao sjesti u kafiću i naručiti piće već je bilo 1:0), a to se N E M O Ž E događati ozbiljnoj ekipi nikad, a pogotovo ne u prvom napadu na utakmici; protiv Gorice na Poljudu, iz nonšalantnosti Hajdukove obrane Kolar presiječe loptu i Prpić u pokušaju izbijanja lopte zabija autogol (on je najmanje kriv u toj situaciji); protiv Lokomotive Kalinić predugo drži loptu u svojim nogama i Čop mu je uzima i zabija gol; protiv Varaždina u gostima Šego opali s „pedeset“ metara pogodi u rašlje, ali prije toga presijeca Hrgovićevo dodavanje i odmah puca; protiv Istre Šarlija ispada kao „ratkapa“ i Lisica mu prolazi iza leđa; i za kraj protiv Rijeke prvi gol Lučić krivo izbije loptu, a Janković ga hladno prebaci za 1:1. Ukoliko se neko ovako može prisjetiti tih pogodaka shvatit će da od ovih 9 gore nabrojanih situacija, 67% njih su situacije gdje lupate glavom od stol i ne vjerujete.
Prihvatljivi pogodci gdje se može reći da je to više plod neke akcije ili trenutka inspiracije protivnika su dva primljena protiv Varaždina i taj protiv Istre na Poljudu kad je Lisica zabio. To je po mom nekakvom viđenju, jer smatram da su svi ostali primljeni pogodci nedopustivi na ovoj razini i da je Hajduk direktno asistira za te pogotke.
Druga rubrika su očajni defenzivni prekidi gdje imamo osjećaj da Hajduku gol iz prekida nije zabio samo onaj tko nije pokušao. Šest pogodaka je Hajduk primio iz prekida (od toga samo jedan penal) od mogućih 14 što je malo manje od 50%. Jedino tragičnije od toga kako je Hajduk primio golove iz tih prekida je činjenica kako je uopće došlo do njih, ali o tome neću jer ćemo svi kolektivno dobiti migrenu. Drago mi je da je i Mister svjestan tih problema i vjerujem da će se na zimskim pripremama intenzivno raditi na tome.
Rijeka je u 2024. godini odigrala 47 utakmica u svim natjecanjima.
Samo 10 utakmica su primili dva ili više pogodaka (Gorica u prvoj utakmici godine, Lokomotiva jednom tri gola, jednom dva, Varaždin, Osijek, dva puta Dinamo, jednom u kupu, Elfsborg i Olimpija i sad Hajduk). U tih 10 utakmica pobijedili su jednu i samo dva puta remizirali (s Hajdukom i Lokomotivom ove sezone).
Jasno je da je njihov forte obrana i da, ako im zabiješ dva pogotka onda moraš pobijediti. Nažalost Hajduk to nije iskoristio i jednostavno svojim glupim greškama je poklonio Rijeci dva gola. U prvom poluvremenu je utakmica bila jako dobra i s obzirom na to da je Hajduk igrao kontra bure, očekivao samo da će drugo poluvrijeme kao i protiv Dinama, uz pomoć bure dignuti brzinu više.
Nažalost Rijeka tim ranim pogotkom u 46. minuti kao da je šokirala Hajduk i nije stvoreno dovoljno prilika da bi se probio taj bunker. O drugom poluvremenu dovoljno govori činjenica da u 12 minuta se ništa nije dogodilo, što bi završilo u sažetku.
Hajduk cijele sezone teži igri od zadnje linije i kao što sam objašnjavao da se Kaliniću ne treba zviždati kad je skrivio gol protiv Lokomotive, tako se i ne treba pljuvati po Lučiću, to je cijena takve igre, iako ne mogu pobjeći od dojma da je tu malo previše glupiranja i zezanja. Sviđa mi se što Mister ovakve golove odmah preuzme na sebe i nadam se da Hajduk neće odustati od ove ideje.
Čak smatram da se Lučića premalo koristi u izgradnji igre jer on ima kapacitete i mogućnosti da odigra rolu središnjeg stopera, pa bi mu Uremović i Prpić trebali stajati malo šire, a onda bi se i cijela linija digla malo više, pa bi i Rakitićevo spuštanje u prostor imalo smisla jer ako protivnik izađe u nekakav presing otvara se više prostora za Rakitića u međulinijama da „operira“ i onda bi protočnost cijele igre bila brža i točnija.
Sviđa mi se ideja sa Sigurom i Melnjakom i sam sam pobornik toga, iako vidim da nisu baš u nekoj top formi, ali ne sumnjam da će nakon priprema donijeti jednu dimenziju više u promjeni geometrije igre Hajduka. Kalik je odigrao majstorsku utakmicu, a ponajviše je iznenadio sa svojim dalekometnim udarcem. Danas je njegov pressing bio na razini i odigrao je možda najbolju utakmicu u Hajdukovom dresu.
Krila su bila loša. Za Durdova i nije baš bilo puno prilika i nije se baš igralo na njegovoj strani, što je šteta jer mislim da se moglo ugroziti Rijeku udarcem iz vani (kao što je Kalik), a Durdov to ima u sebi. Biuk je odigrao totalno ne zainteresiranu utakmicu kao da mu se baš ne želi biti tu. Sve je nekako mlitavo, lagano, a tako se derbi ne može igrati.
Tako se nogomet ne može igrati, a pogotovo ne derbi. Ono njegov izmicanje u živom zidu ću preskočiti i mislim da tu stvarno nema popravka. Nadam se da će me demantirati, ali ja stvarno mislim da s njim nećemo napasti ništa ozbiljno i to sam rekao i kad je došao, iako sam imao par trenutaka kad sam mislio evo ga, ali mislim da to nije to.
Stvarno se nadam se će Hajduk krenuti po neko krilo, za početak po Šegu da se mene pita. Šego radi razliku u Varaždinu i mislim da je profil krila koje Hajduku fali, a obzirom da Hajduk ima 40% (negdje piše i 50%), njegov povratak imao bi smisla.
Što se tiče suđenja, ne bi ga puno komentirao, jer su ljudi generalno zadovoljni, iako ja mislim da je opet bilo loše i da sve utakmice između velike četvorke treba suditi Kolarić, jer po meni je on jedini potencijal kojeg Hrvatska ima, a ostale sudce treba uvesti iz drugih država ( ne iz Cipra, nego kvalitetne sudce kao što smo imali pred kraj prošle sezone).
Naravno da se to neće dogoditi, isto kao što komisija koja je zadužena za pregledavanje afere „VARleaks“ nikad neće donijeti presudu, odnosno nešto će izbaciti čisto da mogu reći da su nešto napravili, ali do tada će sve već biti zaboravljeno.
Ono o čemu bi htio „grintati“ u ovom tekstu malo više je o atmosferi. Hajduk dočekuje Rijeku na Poljudu, gdje ako pobijedi je prvi na polusezoni, ima (vjerojatno) tri boda nad Rijekom i devet nad Dinamom, što da vam se ponudilo na početku sezone potpisali bi svi koji ovo čitate ( a da navijate za Hajduk).
Onda dođu ljudi, pa stoje kao na sprovodu, snimaju se, liječe svoje frustracije i užasno su negativni. Ljudi, kući vam je ljepše gledat utakmicu, toplije je, bolje se vidi i možete j mater kome god hoćete koliko god puta hoćete, ali ako ste došli na stadion, onda se naučite nekakvim pravilima ponašanja na stadionu. Mobitele dolje, šalove u ruke i pjevajte od početka do kraja. Svaki do vas pridonosi atmosferi.
Znate zašto se protivnici više ne boje dolaziti na Poljud? Zato što se Poljud više ne trese 90 minuta. Poljud mora gorjeti 90 od kako momci izađu na teren dok sudac ne svira kraj. U drugom poluvremenu smo mi morali biti da snaga, energija igračima koje će „puknuti dodatno ludilo“ da osjete da moraju pobijediti tu utakmicu, a svi kolektivno stoje i čekaju da sudac svira kraj, pa onda nemojte ni dolaziti idući put.
Druga stvar, ja sam svjestan i ja sam takav da svih živcira kad protivnički igrač leži, zadržava vrijeme, ali sve ima svoje granice. Prvo se zviždalo NAŠEM Radoševiću koji je ozlijedio ligamente koljena na utakmici s Hajdukom, dakle nije legao jer mu se leži. Ovo sad protiv Rijeke Zlomislić je pao na vrat, dakle vidjelo se odmah da je ozbiljno, svakome tko je ikad zaigrao neki sport zna kada je doskok nezgodan kada ne.
Dakle Zlomislić je pao na vrat i ostao bez svijesti, a čovjek iza mene mrtvo-hladno se dere: „Da Bog da cijeli život ostao u tom položaju“. Kakvi su to odvratni komentari, idemo malo ljudi uključiti mozak. Sve je to super i sam podržavam mržnju tih 90 minuta, ali što je previše, previše je.
Nisam pobornik priče o krizama, ali Hajdukova forma s jednom pobjedom u šest utakmica nije baš šampionska. Utakmica protiv Šibenika važna je na jako puno razina.
Prvo da prekinemo taj post u gostima gdje u ovoj polusezoni ne briljiramo, iako pobjedom možemo biti druga ekipa lige po rezultatima u gostima.
Drugo naravno važno je pobjedom zatvoriti polusezoni, pa se možda nadati i kiksu Rijeke (poprilično sam siguran da bi upravo Slaven mogao biti njihov prvi poraz u sezoni) da u Novu godinu uđemo s prvo mjesta.
Treće je da s pobjedom na Šubićevcu otvorimo niz pobjeda u prvenstvu, jer prvak mora pobjeđivati u kontinuitetu. Nadam se da će ekipi dodatan motiv biti i svinjarije koje se događaju oko prodaja karata.
Vjerujem da samo u Hrvatskoj klubovi preferiraju prazan stadion i lažnu „domaćinsku“ atmosferu, nego pun stadion i pravu nogometnu atmosferu, ali nećemo o tome. Sve u svemu najbitnija utakmica sezone Hajduku je u nedjelju protiv Šibenika na Šubićevcu, koju ako želi biti prvak Hajduk MORA pobijediti!!!
Kad neće, neće – Hajduk izgubio važne bodove kod ‘svoje’ Gorice
Laki je malo ‘neruvozan’ – europski Dinamo (opet) pao kod Hajduka ‘u krizi’
Misli svatko da je nama lako – Hajduku bod kao kuća pred derbi
