Nakon što su sve oči uprte iz Maksimira bile na Šubićevac, gdje je Rijeka na jedvite jade izvukla tri boda protiv Šibenika i nakon brojnih žalosnih i teških uzdisaja, bilo je vrijeme da se okrene utakmici protiv Slaven Belupa.
Znajući da ih očekuje prva utakmica finala Kupa protiv Rijeke, Slaven Belupo izašao je u izmiješanom sastavu, dok je Perković krenuo kao i na Poljudu, osim bez kartoniranih KTC-a i RPG-a.
Perković je idealan izbor Bobana
Iako je Slaven izgledao konkretno, Dinamo je taj koji je igrao odlično i to okrunio poluvremenom s tri pogotka. Dinamo je dosad samo jednom na poluvremenu vodio s tri gola razlike, a to je bilo prvo kolo ovogodišnjeg HNL-a kada je na Maksimir došla Istra. Da, davno je to bilo, čini se kao da smo to gledali prije dvije sezone.
Puno je paralela s tom utakmicom s Istrom, jer i tamo je Istra izgledala dobro, došla se nadigravati kao i Slaven u subotu. Međutim, Dinamo je pokazao koliko je kvalitetan i opasan te je polukontrama i kontrama riješio obje utakmice. U obje utakmice Dinamovi navijači su se mogli zavaliti i uživati.
Dinamova igra bila je dokaz koliko je kilograma kamenja palo s leđa igrača nakon one pobjede na Poljudu i kolo ranije na Maksimiru protiv Rijeke. Dosta često se moglo čuti u novinarskoj loži: “A gdje ste takvi cijelu sezonu?” I da, to je dobro pitanje, ali dobro je to pitanje i za Dinamovu upravu, jer ovako dobre igre čak im i ne odgovaraju. Perković je tu od početka s Jakirom i jako dobro poznaje igrače i igru koju Dinamo treba. Brojni navijači već sada zazivaju ostanak Perkovića na klupi. Po medijima kruže drugačije priče, kako je Boban svaki tjedan izabrao novog trenera i kako je sve gotovo. Zapravo, najlogičniji potez uprave bio bi pozvati Perkovića i ponuditi mu ugovor, jer on je hrvatski trener, poznaje HNL i voli hrvatske igrače. Zar nije to ono što Boban i želi?
Dinamo pleše tango – ovaj put napokon u pravom smjeru
Dinamovu sezonu najbolje opisuje jedna riječ – tango. Dva naprijed, jedan natrag, dva natrag, jedan naprijed. Nisam stručnjak za ples, ali prema bespućima interneta, to tako nekako otprilike i ide. Uz takav ples možemo zamisliti umjesto muškarca i žene, Dinamo i trofej prvaka Hrvatske. Malo smo si srodni, malo nismo – rekli bi dotepenci iz Zagreba. Tako je Dinamo i igrao. Kada se mislilo “evo ga, gotovo je, Dinamo je prvak”, Dinamo si sam odreže granu na kojoj sjedi. Kada se mislilo “gotovo je, nema više šanse”, tada granu pile Hajduk i Rijeka.
Najzanimljivija je ovo sezona otkad je lige deset, ali ujedno i najlošija po bodovnom učinku prvaka. Isto tako, deseta ekipa nikad bodovno nije bila bolja. Što onda zapravo gledamo? Gledamo HNL koji ovisi o jednom klubu. Već sam o tome pisao ovdje. Ukoliko taj klub i bude prvak HNL-a ove sezone, sljedeće četiri sezone bit će daleko ispred svih. Veliki novac legao bi od Lige prvaka na račun Modrih i ovoga puta ta injekcija bila bi čista, bez ulaganja u drugo. Stoga, ukoliko ste navijač Dinama, neće biti slađeg trofeja u zadnjih dugo godina. Ukoliko ste vjerni pratitelj HNL-a, navijajte da Rijeka bude prvak.
