HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA KOGA JE IVAN NAVIJESTIO! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana – srijeda je – svetkovina rođenja svetoga Ivana Krstitelja – Gospodinova preteče. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, za njegove blagoslove, za njegovu prisutnost među nama. Zahvalimo za sve osobe koje su nam prenijele luč vjere, koju su zapalili proroci, poglavito pak Gospodin Isus i njegova Majka. A i današnji svetac, komu slavimo rođendan – sveti Ivan Krstitelj – sin Elizabete i Zaharije, Marijinih rođaka.
Večeras se ujedno navršava i 45 godina od prvih Marijinih ukazanja ovdje na Podbrdu, kad su se djeca vidioci gotovo prepali, nisu znali što bi. Tek su drugi dan, 25. lipnja, imali onako osobni susret s Gospom. Znakovito je to – zašto se Marija ukazuje na svetkovinu jednoga proroka. Nju oslovljavamo kao „Kraljicu proroka“ – jer uvijek kad nastupa, gdje se ukazuje, njezina ukazanja imaju proročki naboj, poruku koja je temeljna u Bibliji – zaokret u životu, obraćenje, promjena smjera i hod za Gospodinom Isusom.
Čuli smo o tome nešto i jučer, kad Isus govori o strmom, uskom putu te tijesnim vratima koja vode u život. Pjevači pjevaju o „Highway to Hell“ – o širokoj autocesti koja vodi u pakao, a o njemu je Marija govorila vidiocima u Fatimi, pokazala im tu stvarnost da su se prepali, a isto tako i ovdje u Međugorju Marija je vodila vidioce s onu stranu naše vidljive stvarnosti.
Ivanovo rođenje
Sve oko Ivanova rođenja jest znakovito. Otac Zaharija – a ime mu znači „Bog se sjeća“, „Bog se sjetio“ – služi u Hramu, prinosi kadionu žrtvu, ima viđenje anđela koji mu najavljuje rođenje sina u starosti i nalog da mu dadne ime Ivan – što opet znači „Bog je milostiv“, „Bog se smilovao“. On je poodmakle dobi, a i supruga mu je Elizabeta (značenje imena jest otprilike: Bog je moja slava i punina, on mi se zakleo) već prestara za rađanje.
Ali Bogu nije ništa nemoguće. Reći će to anđeo i Mariji na Navještenju. Sve bitno o Ivanu imamo u evanđeljima Isusova djetinjstva kod Luke koji je zacijelo – kako i sam kaže – ispitivao sve izvore, slagao u cjelinu i ostavio nam velebno djelo u Evanđelju i Djelima apostolskim.
Sve oko Ivanova, kao i oko Isusova rođenja, jest neobično, kao s onoga svijeta. Slušamo danas o Ivanovu rođenju i obrezanju. „IVAN MU JE IME!“ – progovara otac nakon što je za cijele trudnoće bio nijem. Zanijemio je jer nije povjerovao anđelu. I otvara svoja usta, pjeva svoju zahvalnu pjesmu koju Crkva svako jutro moli u svojim jutarnjim pohvalama – Laudes.
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Bog nije svoje zaboravio, sjeća se svoga Saveza, pjevat će i Marija u svome Magnificatu. Dijete je raslo, jačalo, do dana kad je nastupio u Izraelu. A nastupio je – o tome piše i židovski povjesničar Josip Flavije, koji je živio u Rimu – oko g. 28.
Naime, Flavije je bio židovski svećenik, Josip; za pobune je vodio židovske čete u Galileji, bio ondje zarobljen, prešao u rimski tabor, uzeo dodatak „Flavije“ – jer je Vespazijan, car, bio Flavijevac, kao i sin mu Tit koji je srušio Hram, opustošio Jeruzalem, odnio sve blago u Rim, a ondje i danas ima njegov slavoluk – trijumfalni, na kojem se vidi židovski svijećnjak Menora – sedmerokraki.
Taj je Flavije bio učenjak, napisao knjige o židovskim starinama te o ratu i ustanku u kojem je sudjelovao. Htio je prikazati Rimljanima kako su Židovi star i civiliziran narod koji ima svoju povijest, književnost, spise itd. Spominje Flavije i Ivana, kao i Isusa te Jakova, koji je bio glava Crkve u Jeruzalemu.
Preteča Isusu
Ivan je kao svećenički sin mogao biti u Jeruzalemu, obavljati službu kao i otac mu Zaharija, ali mu je Gospodin namijenio drugu ulogu. Trebao je pripraviti narod za dolazak Mesije – Isusa – pa je nastupio na Jordanu i naviještao te prakticirao krštenje za oprost grijeha. Nije išao od mjesta do mjesta, nego je krštavao na mjestu gdje su Izraelci pod Jošuom prešli Jordan kad su ušli u Obećanu zemlju.
Kao da je htio reći: svi trebate proći kroz pustinju obraćenja i unići novi u mesijansko doba. Tu se susreo i s Isusom koji je došao s ostalim pukom da bude kršten. Ivan se ponizio kad je među mnoštvom grešnika koji su došli krstiti pronašao onoga za koga je već znao da je Mesija. „Treba da me ti krstiš“ (Mt 3,14b). Ali Isus je inzistirao: „Pusti sada, jer tako nam priliči ispuniti svu pravednost“ (Mt 3,15b).
Isus, pravi i ponizni čovjek, kao i vječni Bog, bio je željan učiniti ono što se tražilo od svakog dobrog Židova. Isus je tako javno ušao u zajednicu onih koji su čekali Mesiju. Ali postavši dijelom te zajednice, učinio ju je istinski mesijanskom. Isus je Ivana nazvao najvećim od svih koji su mu prethodili: „Kažem vam, među rođenima od žena nema većeg od Ivana…“ Ali Ivan bi se potpuno složio s onim što je Isus dodao: „[A]pak najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega“ (Luka 7,28). Ivan je provodio vrijeme u pustinji kao asket.
Počeo je naviještati dolazak Kraljevstva i pozivati sve na temeljnu reformu života, obraćenje. Njegovo je poslanje bilo pripremiti put Isusu. Njegovo krštenje, rekao je, bilo je za pokajanje i obraćenje. Ali doći će netko tko će krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ivan nije bio dostojan ni odvezati mu svezica na sandalama. Njegov je stav prema Isusu bio: „On mora rasti, a ja se umanjivati“ (Iv 3,30).
Mučeništvo i poruka
Ivanova veličina, njegovo ključno mjesto u povijesti spasenja, vidi se u velikom naglasku koji Luka pridaje najavi njegova rođenja i samom događaju – oboje je istaknuto usporedno s istim događajima u Isusovu životu.
Ivan je privukao mnogo ljudi na obale Jordana, a nekima je palo na pamet da bi on mogao biti Mesija. Ali on se stalno pokoravao Isusu, čak je poslao neke od svojih sljedbenika da postanu prvi Isusovi učenici – primjerice Andrija i Ivan. Možda se Ivanova ideja o dolasku Kraljevstva Božjega nije savršeno ispunila u Isusovu javnom djelovanju.
Iz nekog razloga, dok je bio u zatvoru, poslao je svoje učenike da pitaju Isusa je li on Mesija. Isusov odgovor pokazao je da će Mesija biti lik poput onoga Patničkog Sluge u Izaiji. Sam Ivan će sudjelovati u obrascu mesijanske patnje, izgubivši život zbog Herodijadine osvete. Ivan – zacijelo veličina koja je zbog Božje riječi i osobnoga nepokolebljiva stava dospio u tamnicu – podnio je mučeničku smrt. Bio je mučenik zbog svoje savjesti!
Savjest mu nije dala da šuti zbog očita grijeha. Dobar primjer i za sve nas. SVIMA KOJI SLAVE IMENDAN – SRETAN I BLAGOSLOVLJEN IMENDAN!
