HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – UČITELJA I KRALJA APOSTOLA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je – dan kad se spominjemo Kristove muke, smrti i ukopa. Dan kad je za nas prolio svoju krv – kao žrtva pomirnica za naše grijehe. S njegovom žrtvom prestaju sve druge životinjske žrtve koje su se prinosile, a i danas se prinose u poganskim plemenima i narodima.
Ovaj mjesec srpanj napose je posvećen Predragocjenoj Krvi Kristovoj – a na svakom oltaru za vrijeme svete Mise događa se to isto što se dogodilo na Kalvariji – Golgoti. Ono vino postaje Krv Gospodina našega Isusa Krista. On je sam rekao nad punom čašom za večerom: Ovo je Kalež moje Krvi – novoga i vječnoga Saveza koja se prolijeva za vas i sve – na oprost grijeha. To je vjera Crkve.
Foto: Wikimedia commons
U euharistiji se to zbiva. Znamo za mnoga euharistijska čuda, pa ono kad je uvedena svetkovina Tijelova – Tijela i Krvi Kristove, papa je nakon čuda za vrijeme svete Mise uveo tu svetkovinu. Imamo i najnovije izvještaje o tome iz Argentine.
Stoljećima je Katolička crkva proglašavala da je Isus Krist istinski prisutan u Svetoj Euharistiji. Dok mnogi prihvaćaju ovu istinu vjerom, neki su do vjerovanja došli izvanrednim događajima poznatim kao euharistijska čuda. Jedan od najznačajnijih slučajeva uključivao je znanstvenika koji je ispitivao ono što se činilo nemogućim dokazom.
Euharistijsko čudo u Buenos Airesu
Devedesetih godina prošlog stoljeća, posvećena hostija u Buenos Airesu u Argentini slučajno je ispuštena tijekom Svete pričesti. Sljedeći propisani crkveni protokol, svećenik je stavio hostiju u vodu kako bi se mogla prirodno otopiti i onda sigurno pohraniti. Međutim, nekoliko dana kasnije dogodilo se nešto zapanjujuće. Umjesto da se otopi, hostija je razvila crvenkaste mrlje i činilo se da se pretvorila u tvar koja podsjeća na ljudsko meso i krv.
Crkva je pozvala dr. Ricarda Castañóna Gómeza, znanstvenika koji je tada bio ateist, da istraži fenomen. Kako bi se osigurala nepristrana analiza, uzorci su poslani u laboratorije bez otkrivanja njihova podrijetla. Znanstvenici koji su provodili testove nisu imali pojma da materijal potječe iz katoličke hostije za vrijeme svete Mise.
Rezultati su bili šokantni. Laboratorijski stručnjaci zaključili su da je uzorak ljudsko srčano tkivo, točnije miokard iz lijeve klijetke, dijela srca odgovornog za pumpanje krvi po cijelom tijelu.
Godinama kasnije, uzorak je pregledao poznati forenzički patolog i kardiolog Frederick Zugibe. Nakon proučavanja tkiva, izvijestio je da je srce pretrpjelo tešku traumu. Prema njegovim nalazima, osoba od koje je tkivo potjecalo bila je brutalno pretučena i mučena.
Foto: Wikimedia
Još iznenađujuće, istraživači su u uzorku otkrili žive bijele krvne stanice. U normalnim uvjetima, takve bi stanice trebale umrijeti davno prije. Pa ipak, činilo se da su ostale aktivne unatoč tome što je tkivo staro godinama.
Lanciano i obraćenje skeptičnog znanstvenika
Dok je dr. Castañón nastavio svoje istraživanje, otkrio je još jedno poznato euharistijsko čudo koje se dogodilo u 8. stoljeću u talijanskom gradu Lancianu. Tijekom mise, svećenik koji je sumnjao u Kristovu prisutnost u euharistiji svjedočio je vidljivoj pretvorbi hostije u meso, a vina u krv.
Nakon godina ispitivanja ovih izvanrednih slučajeva, skepticizam dr. Ricarda Castañóna počeo je blijedjeti. Znanstveni dokazi s kojima se susreo doveli su u pitanje njegov ateistički svjetonazor i naveli ga da prihvati katoličku vjeru.
Katolička crkva ne uči da čuda nadomještaju vjeru. Umjesto toga, ona služe kao znakovi koji ljude upućuju prema Bogu. Kao što je sam Isus rekao svetom Tomi: “Blago onima koji nisu vidjeli, a ipak su vjerovali” (Iv 20,29).
Za vjernike, euharistijska čuda snažni su podsjetnici na Kristovo obećanje: “Ovo je moje tijelo” i “Ovo je moja krv”. Za skeptike, ona predstavljaju duboko pitanje na koje sama znanost možda neće u potpunosti odgovoriti.
Bez obzira pristupa li se ovim događajima vjerom ili znanstvenom radoznalošću, euharistijska čuda Buenos Airesa, Lanciana i Orvieta i dalje nadahnjuju milijune diljem svijeta i potiču na dublje razmišljanje o otajstvu svete euharistije. I štovanju predragocjene Krvi Kristove.
Sveti Toma apostol – od dvojbe do vjere
Gore smo spomenuli svetoga Tomu – Gospodinov odgovor na njegovu dvojbu, je li to Isus Uskrsli ili nije. Gospodin ponovno stupa među svoje, kroz zatvorena vrata i obraća se Tomi: Savi prst svoj u mjesto čavala, stavi ruku svoju u bok! Ne budi nevjeran nego vjeran!
Danas se Crkva sjeća svetoga Tome – zvanog Blizanac. To mu ime znači. Uvijek je među Dvanaestoricom, a posebno se ističe u nekim elementima kod Ivana, u njegovu Evanđelju. U zgodi s Lazarom koji je bolestan i već preminuo, govori on svima: Hajdemo, umrimo i mi s njime!
U dvorani Posljednje večere pita on Gospodina koji govori o putu: A kako možemo znati put? Isus daje odgovor za sva vremena i sve ljude: Ja sam Put, Istina, Život! Tri bitne riječi da čovjek ima osmišljen život ako slijedi Isusa Krista. I ovdje, zgoda nakon uskrsnuća – nije bio nazočan kad su ostala desetorica vidjela Gospodina pa daje uvjet: Ne vidim li mjesta rana, ne vidim li ranu na boku, neću vjerovati. I Isus se upravo za osam dana tako ovjerovljuje.
Toma je dvojitelj, ali je tu prvi izrekao vjeroispovijed: GOSPODIN MOJ, BOG MOJ! Petar jest priznao da je on Mesija, da je on Sin Božji, ali ne da je i Bog! Marta je rekla nakon one riječi o uskrsnuću da je Isus Krist Sin Božji koji treba doći na svijet.
Ovdje Toma izričito kaže: Gospodin moj i Bog moj! Pa jedno je očito: U svakome od nas postoji i drugo ja. Jedno koje vjeruje, drugo koje ne vjeruje. Podvojeni smo, kao i Toma. U nama je dvojina, u nama su dvojica. Toma nam može biti vodič za priznanje Gospodina Bogom.
Toma – bogotražitelj koji je dopro do Indije
Naći ćemo ga i poslije u Ivanovu Evanđelju za onoga ribolova kad je Isus spremio žeravicu i roštilj te pitao Šimuna glede ljubavi. Isus ga oslovljava njegovim obiteljskim imenom, a ne onim koji mu je on dao kao Stijeni – Glavi Crkve.
Prema legendi išao je na istok, dopirao čak do Indije gdje su portugalski pomorci i misionari pronašli tzv. Tomine kršćane, koji sežu još u apostolsko doba. Toma je bio tražitelj, bogotražitelj i u tome nam može biti vodič na putu.
Čitam da je Hrvatska odradila svoje na Mundijalu. Poražena u nesretnoj nadoknadi vremena, a navodno su joj tri gola poništena .Komentari vele da je to najbolja utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u posljednjih deset godina. Pa možemo biti i tužni i ponosni. Pronijeli su hrvatsko ime, hrvatsku himnu, zajedništvo, pokazali su primjerom kako se bori i igra za Domovinu, kako se zajedno moli i slavi sveta Misa i u svome kampu. Kako se ne stide načiniti znak križa za vrijeme utakmice pred cijelim svijetom.
Daleko najpozitivniji promicatelji hrvatskoga imena i identiteta u svijetu – naši su športaši. Jasno, mnogi će ih omalovažavati kao i trenera. Ima ih koji profesionalno mrze sve što je hrvatsko, žale za nekom drugom državom, a istodobno dobro žive i hrane se te se bogate ovdje u Hrvatskoj. Njih treba samo žaliti što se ne mogu radovati s mladima.
Bio sam davno na utakmicama, dok sam bio mlađi. Na nekoliko njih. Nigdje se toliko psovke ne ‘prospe’ kao na stadionima. Molimo da Gospodin zbriše tu ljagu s našega naroda. Pa i kod navijača u raznim okupljalištima, trgovima odakle su pratili prijenose. Neka Gospodin uništi psovku u našem narodu. I na kraju svima koji nose ime Tome apostola – sretan i blagoslovljen imendan. A istodobno molim vas molite za moje posebne nakane. Urgentno je! Hvala vam – i blagoslovljen vam dan, blagdan svetoga Tome – i prvi petak u srpnju!
Ne možete tvrditi da imate povlasticu odnosa sa svojim Bogom, a ignorirati Njegove obveze
Zašto su početci Crkve bili obilježeni krvlju, a ne komforom?
