HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KRALJA SVEMIRA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je, mnogi štuju napose svetoga Antu, poste i mole, pa neka im bude blagoslovljeno i uslišano. Bitno je moliti srcem i predano. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, srpanjsko, toplo, oblaka nema, a dnevne temperature ovdje su oko 35 stupnjeva u hladu. Svejedno, hodočasnika ima stalno, dolaze odasvud. Svih boja i rasa, mnogih jezika i narječja.
Hvala Gospodinu za sve te osobe koje su u biti bogotražitelji. Traže mir duši i srcu, dolaze ovamo izdaleka, ne straše se potrošiti i velike novce kako bi stekli duševni mir. Zahvalimo i mi na njima i budimo Jedno u Njemu Jednome – što je i geslo pape Leona.
Foto: Manu Quintero / AFP
Kako je divan osjećaj pripadnosti jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi! I kakvo je samo žalosno stanje u Crkvama koje su se odvojile od Petra i Rima! A upravo danas slavimo jednoga sveca, kapucina, svetoga Lovru iz Brindizija koji je neumorno radio na obnovi Crkve nakon Sabora u Tridentu. O njemu ćemo reći nešto više dolje. Dok obavljamo tjelesnu higijenu, obavimo i duhovnu, u srcu.
Očistimo se od grijeha da nas Gospodin primi čista srca i duše. Slušali smo ovih dana o pšenici i kukolju. U svakom od nas ima dovoljno kukolja koji treba trijebiti i plijeviti. Isusove prispodobe nikada nisu samo ugodne priče. One su prozori kroz koje naziremo tajnu Božjega kraljevstva, ogledala u kojima prepoznajemo sebe te pozivi na obraćenje koji dosežu do najdubljih kutaka ljudskog srca.
Evanđelje koje smo slušali prekjučer jedan je od onih bogatih odlomaka koji nastavljaju govoriti kroz svaku generaciju jer opisuje svijet kakav poznajemo: polje gdje pšenica i korov rastu jedni pored drugih, gdje se dobro i zlo čine isprepletenima, gdje se nada često čini krhkom i gdje je strpljenje možda najteža od svih vrlina. Ljudi često Božju snagu zamišljaju kao silu, dominaciju i sposobnost nametanja svoje volje drugima.
Bog otkriva drugačiju vrstu snage. Božja svemoć ne pokazuje se kroz uništavanje protivnika, nego kroz strpljivo milosrđe. Božja moć je toliko potpuna da se ne treba dokazivati neposrednim sudom.
Božja strpljiva snaga i Crkva – bolnica za grješnike
Njegova snaga daje mu slobodu da bude strpljiv. Ovo je jedan od velikih paradoksa naše vjere. Slabost se opire jer je nesigurna. Prava snaga ostaje mirna jer se ničega ne boji. Bog koji je stvorio galaksije svojom riječju nije u panici kada se suoči s ljudskim grijehom.
Ne napušta svoje stvorenje kada se pojavi zlo. Umjesto toga, on strpljivo nastavlja njegovati dobro, ostavljajući vrijeme za pokajanje. Bog odgađa sud ne zato što je ravnodušan prema zlu, nego zato što želi tvoje i moje spasenje. Svaki dan koji živimo nova je prilika za obraćenje. Svaki izlazak sunca još je jedan izraz Božje nade da grješnici mogu postati sveci.
Božja dobrota nije sentimentalno prepuštanje, već vjerna ljubav koja odbija odustati od svoga ljubljenoga bića – čovjeka. Polje o kojem Isus govori nije samo svijet. To je i Crkva. Kroz povijest Crkva je uvijek bila i Crkva svetaca i grješnika koji su zajedno živjeli. To nas ne bi trebalo iznenađivati.
Crkva nije muzej savršenih, nego bolnica, lazaret za grješnike. Svaka župa, svaki samostan, svaka redovnička zajednica, svaka obitelj sadrži i izvanredne vrline i bolne slabosti. Papa Franjo govorio je stalno o ‘poljskoj bolnici’ – lazaretu koji prihvaća sve ranjenike i bolesnike.
Tko je od nas savršeno zdrav i tko opslužuje Gospodinove riječi do kraja? Svi smo još na putu prema vječnosti. Potpomažimo se jer nećemo sami u raj. Samo s drugima.
Sveti Lovro Brindiški – kapucin, misionar i reformator
Rekoh gore, slavimo svetoga Lovru Brindizijskoga, kapucina, prvoga crkvenoga naučitelja iz kapucinskoga reda, koji je osnovan u vremenu Lutherova otpada od Rima. Kršten je kao Julije Cezar, a rođen je u Brindisiju u Napuljskom kraljevstvu 1559. godine.
Obrazovao se u Veneciji u kolegiju sv. Marka, stupio je u red kapucina i dobio ime Lovro. Završivši studij na Sveučilištu u Padovi, pokazao je talent za jezike, svladao je hebrejski, grčki, latinski, njemački, češki, španjolski i francuski, te pokazao izvanredno poznavanje Biblije.
Dok je još bio đakon, sveti Lovro Brindiški postao je poznat kao izvrstan propovjednik, a nakon ređenja zapanjio je cijelu sjevernu Italiju svojim nevjerojatnim propovijedima. Papa ga je poslao u Njemačku da osnuje kapucinske kuće, postao je kapelan cara Rudolfa II. i imao je izvanredan utjecaj na kršćanske vojnike koji su se borili protiv Osmanlija kada su prijetili Mađarskoj 1601. godine.
Njegovim naporima osnovana je Katolička liga kako bi se iskazala solidarnost s katoličkom stvari u Europi. Car ga je poslao da nagovori Filipa III. Španjolskog da se pridruži Ligi, a osnovao je kapucinski samostan u Madridu. Također je donio mir između Španjolske i Savojskog kraljevstva. Njegova suosjećajnost prema siromašnima, potrebitima i bolesnima bila je legendarna.
Izabran za generalnog ministra svog reda 1602. godine, učinio je kapucine glavnom snagom u katoličkoj obnovi, posjećujući svaki samostan u trideset četiri provincije reda i vodeći devet tisuća fratara kapucina. Sam je bio dominantna figura u provođenju odluka Tridentskog sabora, a papa Benedikt XV. opisao ga je kao nekoga tko je zaslužio “uistinu istaknuto mjesto među najistaknutijim ljudima koje je Božja providnost ikada uzdigla da pomognu Crkvi u nevolji”.
Godine 1619. poduzeo je putovanje kako bi posjetio španjolskog kralja Filipa III. u ime potlačenog naroda Napulja kojim je vladao tiranski guverner. Lovro je stigao u Lisabon gdje je kralj boravio i tamo ga je pogodila posljednja bolest te je preminuo 1619. Njegovo tijelo je preneseno natrag u Španjolsku i pokopano u crkvi klarisa u Villafranci del Bierzo.
Kateheza Benedikta XVI. – Duh Sveti i ljubav prema Svetom pismu
Njemu je papa Benedikt posvetio jednu katehezu srijedom, imate je dolje cijelu, a ovdje ćemo navesti jedan isječak iz te divne kateheze. A Benedikt je znao teologiju i povijest teologije i stoga je ovomu svetcu posvetio jednu katehezu: S izoštrenom teološkom osjetljivošću, Lovro Brindiški je također istaknuo djelovanje Duha Svetoga u vjernikovu životu.
On nam doziva u svijest da Treća osoba Presvetog Trojstva svojim darovima prosvjetljuje i potpomaže naš napor i zauzetost da s radošću živimo poruku evanđelja. “Duh Sveti”, piše sveti Lovro, “čini jaram Božjeg zakona slatkim a njegov teret lakim, da bismo Božje zapovijedi obdržavali s dosta velikom lakoćom, pa čak i s ushitom”.
Foto: Thomas Coex /AFP
Želim završiti ovo kratko izlaganje o životu i nauku svetog Lovre Brindiškog ističući da je čitavo njegovo djelovanje nadahnuto velikom ljubavlju prema Svetom pismu, čije je velike dijelove znao napamet, i uvjerenjem da slušanje i prihvaćanje Božje riječi rađa nutarnju preobrazbu koja nas vodi k svetosti. “Riječ Gospodnja”, tvrdi on, “je svjetlo za um i oganj za volju, da čovjek uzmogne upoznati i ljubiti Boga.
Za duhovnog čovjeka, koji posredstvom milosti živi po Duhu Božjem, ona je i kruh i voda, ali kruh slađi od meda i voda bolja od vina i mlijeka… To je malj protiv srca ogrezla u porocima. To je mač protiv tijela, svijeta i zloduha, koji uništava svaki grijeh”.
Sveti nas Lovro Brindiški uči ljubiti Sveto pismo, rasti u prisnosti s njim, svakodnevno njegovati prijateljski odnos s Gospodinom u molitvi, da svaki naš rad, svaka naša aktivnost imaju u njemu svoj početak i dovršetak. To je izvor iz kojeg se mora crpiti da bi naše kršćansko svjedočenje bilo svijetlo i kadro privesti ljude našega doba k Bogu. Blagoslovljen vam dan!
Nikad nije bio sretan, čak ni u vlastitom trijumfu – paradoks najmoćnijeg proroka
Kršćanstvo je lako prenosiv virus – a cjepivo protiv njega izumljuju sami katolici
Zašto se Bog povukao iz vatre i potresa baš na mjestu gdje je upravo pokazao svoju moć?
