Nedugo nakon što je isporučila 18. (!) rundu takozvanih sankcija Rusiji, Ursula von der Leyen sada najavljuje slanje zapadnih vojski u Ukrajinu, pri čemu se znakovito hvali time što je njezina Unija postavila “temelje za zajedničku obrambenu industriju i tehničko vodstvo”. Iako svijet zarobljen u glavnostrujaškim okvirima u ovim najavama ne prepoznaje ništa problematično, ovdje se radi o novom bezpresedanskom demoliranju suverenosti europskih država te o još jednom očiglednom dokazu kolektivne hipnoze zapadnoga društva.
Pisao sam već kako osamnaest runda činjenja iste stvari bez vidljivih rezultata može biti djelo samo potpuno mahnitih pojedinaca, pojedinaca koji u hipnotičkoj hiperfokusiranosti na svoje ciljeve ne vide ništa izvan njih, pa ni pritom stvoreno zlo. Zapadni vlastodršci u tom su smislu nalik starozavjetnim Baalovim svećenicima, koji u jalovosti svojih rituala u jednom jezivom trenutku mahnitog plesa okreću bodeže prema samima sebi. Nakon osamnaest rundi osiromašenja europskih građana sljedeća faza jest okretanje bodeža prema samima sebi, u vidu prizivanja sukoba svjetskih razmjera.
Nadalje, samo punokrvna kolektivna hipnoza može nas spriječiti da zaključimo kako Europska unija ovakvim izjavama otvoreno priznaje da je suverenost država članica sve bliže svome konačnom urušavanju. Nitko naime nikada nije Europskoj uniji, a kamoli njezinim nelegitimnim trenutačnim vlastodršcima, dao pravo da formira “zajedničku obrambenu industriju”, jer bi to značilo selidbu ključnog dijela naše suverenosti, onoga koji počiva na nacionalnoj vojsci kao zaštitnici granica i državne cjelovitosti, na naddržavnu globalističku razinu.
Takva bi izjava, izvučena izvan konteksta aktualnih namjerno kreiranih proratnih i inih “kriznih” narativa, u očima većine izgledala kao skandalozni napad na države članice, odnosno kao prijetnja proždiranja naše vojske. Valja se prisjetiti da je Europska unija izvorno zamišljena kao ekonomski okvir suradnje europskih država, a ne kao čudovišni entitet s vlastitom vojskom koji dekretarski upravlja kontinentom. Kontinuirano bombardiranje naroda raznim krizama posljednjih desetljeća stoga treba sagledavati upravo kao smokvin list pod kojim globalističke organizacije parazitski šire svoju moć.
Shodno tome, zadnji dio von der Leyenine izjave o “tehničkom vodstvu” možda je i najopasniji, jer ukazuje na ono o čemu često pišem: na stvaranje globalističkog tehnokratskog totalitarizma, upravljanog iz eurokratskih centara moći, a provođenog kroz njihovu birokratsku mrežu raščovječenih, bezličnih aparatčika von der Leyenovskog tipa. “Tehničko vodstvo” preuzet će kormilo od državnih predstavništava na isti način na koji će najavljena zajednička unijska vojska preuzeti ulogu nacionalnih vojski.
Naravno, preduvjeti za ovu vrstu novog tehnokratskog režima već su godinama, pa možda i desetljećima postavljani kroz različite regulative i akte koji šire moć europske birokracije, uvjetuju slobodu govora i mišljenja sukladno radikalno progresivnoj nomenklaturi, kao i kroz konkretni psihosocijalni eksperiment takozvane pandemije, tijekom kojeg su mnogi tehnički alati distopijskog nadzora masovno implementirani.
Nedugo nakon završetka Domovinskog rata prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman upozorio je da neki novi akteri žele nagrizati hrvatsku opstojnost na sličan način kao što je to činila poražena Jugoslavija.
“Još u siječnju ove godine kad sam održao sastanak i govorio o tome da nam spremaju, da nas vrate u balkansku konfederaciju ili uniju jugoistočne Europe i mnogi su politički diletanti u Hrvatskoj vikali da ja izmišljam, da to nije nikakva opasnost. Nakon toga imao sam prilike razgovarati i s predstavnicima Europske Unije i s predstavnicima NATO-a koji su to izravno tražili od mene, da pristanem da Hrvatska bude sastavni dio te unije jugoistočne Europe, te unije u kojoj bi trebala biti sloboda kretanja ljudi.”(Franjo Tuđman, 5. kolovoza 1996.)
U svojim upozorenjima Tuđman se fokusirao na: I. jugokomunističko inzistiranje na svojem vodstvu, II. jugoslavensku valutu i III. kljaštrenje hrvatskog jezika u ime tzv. srpskohrvatskog. Danas se sva ta tri elementa ponovno nameću, pri čemu su napadi bivšeg rigidnog komunističkog sustava zamijenjeni suptilnijim napadima umivenog eurokratskog vodstva, koje našu državu dokida na ovdje oprimjerene načine.
Pod tim kišobranom hrvatska vojska ustupa mjesto “zajedničkoj obrambenoj industriji”, hrvatska kuna euru te novim distopijskim digitalnim valutama, dok hrvatski jezik odumire pred našim očima kako zbog masovnih migracija tako i zbog prodora generičkog orvelijanskog wokeističkog novogovora, koji propisuje točno koje se laži moraju ritualno izgovarati ako ne želimo biti isključeni iz progresivne većine.
Tuđman je bio u pravu, stoga njegov poziv danas možemo ponoviti uz malu nadopunu: “Draga hrvatska braćo i sestre, sve to valja imati na umu da nas različiti mutikaše, različite prodane duše ili različiti politički diletanti ne bi opet odveli na putove koji bi vodili u bespuća, u Bleiburg, u Beograd” – ili u Bruxelles.
Operacija Sea-Spray: pouke iz prešućivanih eksperimenata na ljudima
