Velik dio problema današnjeg Zapada leži u tome što smo u svojoj oholosti odbacili vjeru i time ostavili prazan prostor u vlastitim srcima. Taj smo prostor zatim pokušali popuniti traženjem pseudoduhovnih zamjena za ono što smo nepromišljeno odbacili. Nietzsche je predvidio da će moderan čovjek srušiti Boga, no samo kako bi se potom počeo klanjati zmijama koje gmižu po njegovim ruševinama.
Jedna od zmija kojoj danas prinosimo žrtve jest politika. Nikada u povijesti nije postojala generacija poput naše – generacija koja posjeduje gotovo cjelokupan svijet informacija na dlanu, a koja je istovremeno groteskno nesposobna za kritičko prosuđivanje. Zbog našeg paradoksalnog obožavanja političkih i nadpolitičkih idola, postali smo lak plijen čak i za njihove najjeftinije trikove.
Tako, primjerice, kada Ursula von der Leyen, ta beživotna birokratska činovnica bez ikakvog demokratskog legitimiteta, zatraži stotine novih milijardi naših eura za nastavak profitabilnog joj ratnog sukoba, naš prvi instinkt – refleks nesvjesno pseudoreligijske mase – nije propitivanje, već pristajanje.
U tom kukavičkom pristajanju nitko ne postavlja osnovna pitanja: ako ste nam već uzeli milijarde eura kroz nebrojene runde takozvanih „sankcija Rusiji“, a te iste sankcije „neprijatelju“ očito ni na koji način nisu naštetile, zašto sada tražite još? Nije li opravdanje za inflaciju i opći ekonomski kolaps Europe, koje ste sami proizveli, bilo u tome da će Rusija ubrzo ekonomski propasti?
Ako se danas Rusija predstavlja kao babaroga koja može pokoriti Europu preko noći, onda to znači samo jedno: da smo milijarde eura uludo potrošili na nesposobne činovnike i njihove jalove planove. Radi se dakle ili o masovnoj laži od koje je profitirala jedna podivljala oligarhija, ili o nezapamćenoj nesposobnosti. Ili pak – poznavajući lik i djelo naših glorificiranih europskih birokrata – o obje te stvari istovremeno.
Ovo nisu pitanja visoke filozofije ni kompleksnih geopolitičkih analiza. Radi se o elementarnoj logici, na kojoj eurokrati padaju i prije nego što uopće zađemo u ideološku monstruoznost njihova djelovanja. No većina ljudi, u svom potisnutom dogmatizmu proizašlom iz duhovne praznine, očito ne uspijeva doći ni do te elementarne logike.
S vrhovnog mjesta svoje vrijednosne hijerarhije, sa summum bonuma, naprosto moramo svrgnuti tu kaotičnu neopogansku etatističku neman zvanu Europska unija, kao i ostale globalističke institucije. Dok to ne učinimo, one će nastaviti raditi ono što oduvijek rade: u maniri drevne zmije koja guta svoj rep, proždirat će same sebe, ali i sve nas skupa s njima. Koliko ćemo još žrtava ostaviti na krvavom oltaru svojih svjetovnih idola prije nego što se trgnemo iz drijemeža?
Izvor: Sapere Aude
ARC 2025: Oporavak zapada između tradicije i modernih ideologija
