Ova prijestupna godina pred kršćane koji izbjegavaju prijestupe stavlja pravi vjerski “sukob interesa” ili jedinstvenu ‘hetero-spornu’ dvojbu. Naime, u pravom kalendarskom ‘klinču’ poklapaju se Pepelnica i Valentinovo, tj. Čista srijeda (prvi dan Korizme) i spomendan Sv. Valentina, tj. svjetovno Valentinovo kao “dan zaljubljenih”.
Jer to Valentinovo je, nakon kič-adventomanije ter novogodišnjeg i karnevalskog “ludila”, pod utjecajem marketinškog presinga postalo najprivlačniji “srcedrapajući” blagdan većini, pa su čak i svećenici postali ravnodušni na “nečistu” stranu toga ‘medenog dana’.
Dakle, riječ je o dvojbi ozbiljnih kršćanskih supružnika ili zaljubljenog mladog para koji se drže vjerske tradicije i crkvenih zapovijedi – kamo nakon večernje mise: izvesti dragu ili dragoga na valentinovsku večeru na prvi korizmeni dan strogog posta i nemrsa ili se dogovorno odreći zajedničkog provoda i vratiti se kući? Odnosno, kako spojiti nespojivo – pomiriti svjetovno Valentinovo i kršćansku Korizmu?!
Budući da su naši ljudi snalažljivi neki će rješenje dvojbe naći na primjeru preklapanja prošlogodišnje 4. nedjelje Došašća i Badnjaka: do podne – nedjelja, a poslije podne – Badnjak. Dakle, post uoči Božića počeo je tek nakon obilnog nedjeljnog ručka. Tako će i Valentinovo nekima moći biti do podne, a Pepelnica poslije toga, to više što većina usred tjedna može doći na obred pepeljenja tek na večernjoj misi. Ali čisto sumnjam da će većina baš tako postupiti.
Naime, kako su naši vjernici čvrsto uvjereni da Bog nije formalist, nego je veliko Njegovo milosrđe – što je jako naglašavao papa Franjo u Godini milosrđa (8.12.2015. – 20.11.2016.), a sada su u toj vjeri ojačani uputama kardinala Fernándeza o blagoslovima svih i sviju ter svega i svačega! – neki će “u dobroj vjeri” Valentinovo slaviti sve do večernje mise, a tek onda se skoncentrirati na Korizmu.
Ali neki će sigurno izabrati drugu kombinaciju: korizmeni post prije podne – ili čak sve do izlazka iz crkve nakon pepeljenja na večernjoj misi! – a slavlje Valentinova poslije toga, do kasno u noć (koja “ima svoju moć”) ili do ranoga jutra.
Naravno, kao što čak i među mladim katolicima ima onih koji umjesto pijanog ludovanja po trgovima Novu godinu “dočekuju” u molitvi u crkvi, tako će i u ovom slučaju neki dati prednost Čistoj srijedi i odreći se “nečistog” Valentinova.
Dakle, umjesto kojekakvih nestašnih ili pak razuzdanih valentinovskih igrica iz poznatog erotskog priručnika praktični i ozbiljni vjernici prihvaćaju poznate sadržaje tradicionalne duhovnosti “figurae venerabiles” (u slobodnom prijevodu s latinskog – pobožne vježbe), kao što su Krunica ili Klanjanje.
Međutim, budući da je navodni papin prijatelj kardinal Fernández, autor deklaracije o blagoslovima Fiducia supplicans, također objavio čak dvije knjige duhovno-tjelesno “opuštenijeg” sadržaja, sigurno će se neki katolici radije prikloniti korizmeno-valentinovskim “duhovnim vježbama” iz tih priručnika pod nazivom “Izliječi me svojim usnama. Umijeće ljubljenja” ter “Mistična strast. Duhovnost i senzualnost”, koju su neki označili novim žanrom “pornoteologija”, kako je iztaknuto na portalu katoličkih teologa Vjera i djela.
Svakako, valja podsjetiti na biblijsko upozorenje iz Poslanice Galaćanima (6,7-8): “Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.” Naime, konzumerističko-hedonističko Valentinovo (ne)čisto je reklamiranje kulture smrti odnosno života po formuli: “Sex yes – Kids no!”
Dakle, samo uživanje, trčanje za ugodom i privlačnim izgledom ter izbjegavanje svake žrtve – čisti pakleni egoizam kao suprotnost pokorničkoj Čistoj srijedi (Pepelnici)! Današnja “maskota” takve kulture smrti, umjesto Barbikinog Kena, može biti npr. neki atletski privlačan “Habijan”, od samoga vraga antidemografski “nab(r)ijan”. Jer to je plod bijega od Boga i njegove prve zapovijedi prvim ljudima: “Plodite se i množite…!”
Na drugoj pak strani kršćanska Pepelnica, simbol Korizme, vraća nas izvornom Valentinovu, tj. žrtvi (ne samo svećeničkoj) koja s ljubavlju čini cjelinu Evanđelja, što je kao poruku upravo mladima sažeto izrazio sveti papa Ivan Pavao “Dragi” na hrvatskom jeziku u listopadu u Solinu 1998.: “Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko!”
Dokaz za to je sveti svećenik Valentin, a suprotan primjer su ubrzano izumirući (bivši kršćanski) narodi Europe, među kojima je Hrvatska u samom vrhu. Međutim, riječ je o velikom moralnom padu.
A kada se dotakne duhovno dno dna težak je povratak do Božjeg ‘DNA’. Ali ipak je moguć, kako potvrđuje Apostol Pavao: “Sve mogu u Onome koji me jača!” A Pepelnica je početak korizmenog treninga za stjecanje dobre kondicije i jakog duhovnog imuniteta.
Jasno, Bog nas ni na što ne prisiljava – Evanđelje je čista ponuda! Zato Biblija preko mudroga Siraha (15,17) posvješćuje: “Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.”
Blog Anđelka Kaćunka: Don blog
