Stalno nam ponavljaju da nemamo bolju alternativu od HDZ-a.
Govore nam da se nemamo kome uteći jer su SDP i Možemo! još gori. I jesu – slažem se – u mnogočemu još su gori.
Hrvatska oporba slaba je i razmrvljena. To su poražavajuće činjenice. Ali pristajanje na nametnuti izbor između dva zla pretvara nas u pasivne promatrače vlastite propasti.
No, je li sve to doista slučajnost? Ili je ova politička pustoš namjerno stvorena kako bismo već gotovo tri desetljeća slijegali ramenima, uvjereni da boljeg izbora nema.
Dokle ide to ludilo i što im se sve tolerira pod tim izgovorom, najbolje pokazuje stravičan ekocid u Gospiću.
To nije elementarna nepogoda. To je izravna posljedica HDZ-ova modela upravljanja i institucionalne korupcije.
Državni inspektorat, Carina i resorno ministarstvo pod vodstvom Marije Vučković imali su sve informacije na raspolaganju – najmanje godinu i pol. Gledali su kako se u našu zemlju ilegalno zakapa oko 37 000 tona opasnog, medicinskog i industrijskog otpada.
Foto: HINA/ Luka ŠANGULIN/ lš
Građanska inicijativa “Gospić je naš dom” neumorno je upozoravala na činjenicu da otpad leži na propusnom krškom tlu, što znači da otrovi izravno ulaze u našu vodu, u našu zemlju, u našu hranu.
Kakva je bila reakcija sustava?
Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša hladno su odbijali pokrenuti hitnu sanaciju. Štitili su profit, a ne ljude. Zločin je bio toliki da ga je na kraju morala rješavati Europa.
Međunarodna akcija pod vodstvom Europola u veljači 2025. konačno je razotkrila kriminalnu hobotnicu – tvrtku Tipos resurs i osumnjičeni bračni par Šincek koji su uvozili i zakapali europsko smeće ne samo u Gospiću, nego i u Poznanovcu i Benkovcu.
Dokad ćemo šutjeti na trovanje vlastite zemlje?
Hrvatska je pretvorena u ilegalno odlagalište opasnog otpada dok su domaće institucije svjesno zatvarale oči pred ekocidom.
Što nam se još mora dogoditi da bismo prekinuli ovu šutnju? Ako nas ni zakapanje otrova u vlastitu zemlju ne može pokrenuti, što zapravo čekamo? Dokad ćemo na izborima nagrađivati kriminal i korupciju?
Promjena neće doći sama od sebe – za nju se moramo izboriti rušenjem stranačkog monopola masovnim izlaskom na birališta, podrškom dokazanim ljudima na terenu i korjenitom promjenom izbornog zakona kako bismo uvođenjem elektroničkoga glasovanja i više preferencijalnih glasova moć konačno vratili u ruke građana.
Alternativa uvijek postoji, a stvorili smo je sami onog trenutka kad smo odlučili da nam je dosta klijentelizma i slijeganja ramenima.
Sve ostalo izgovori su onih koji žive od našeg straha.
Slučaj u Gospiću nije tek izolirani ekološki problem – to je službena kapitulacija države koja je okrenula leđa vlastitome narodu. A ako sami ne zaštitimo svoju vodu i svoju zemlju, nitko drugi to neće učiniti umjesto nas.
Više od iste autorice:
Vojna parada za Dan Bastilje: od giljotine za kršćansku Europu do koalicije za rat s Rusijom
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
