Nedjeljno popodne, tmuran, kišni, gotovo pravi jesenji dan sredinom travnja bio je termin i ambijent prve nedjeljne utakmice 29. kola HNL-a.
Samo solidno popunjene tribine dočekale su Rijeku i Varaždin u utakmici važnoj za oba protivnika. Rijeka je u borbi za naslov, Varaždin za Europu. Zbog činjenice da je Rijeka sedam kola prije kraja prvenstva samo bod iza prvoplasiranog Hajduka, bez obzira na vremenske (ne)prilike, moramo konstatirati da je previše slobodnih stolica bilo ove nedjelje na Rujevici.
Rijeka je krenula žestoko i već u prvim minutama stvorila nekoliko izglednih prilika u kojima je nedostajalo mirnoće pa da utakmica krene u željenom smjeru za riječku momčad.
U desetoj minuti utakmice Selahi je kao zadnji igrač ušao u duel s Mamićem, napadač Varaždina je stigao prvi do lopte, došlo je do kontakta, Mamić je pao, a VAR pozvao suca Ercega da provjeri potencijalni crveni karton.
U tim trenucima kao da smo gledali deja vu iz 15. kola kad je na Rujevici gostovala Gorica, a Selahi kao zadnji igrač neoprezno pokosio Kolara i već u jedanaestoj minuti zaradio isključenje i tako ostavio svoju momčad na cjedilu.
Nakon provjere Erceg je odlučio da ovaj put start Selahija ipak nije bio za crveni karton. Slovenski sudački stručnjak Skomina nije se složio s njegovom odlukom kao ni sudačka komisija dan kasnije.
Bilo kako bilo, nastavili su Riječani tijekom cijelog prvog poluvremena prijetiti sa svih pozicija, ali s istim ishodom. Nanizali su osam udaraca, ali ni jedan u okvir gola. Iako, vrijedi istaknuti da su mnogi od njih prolazili sasvim blizu gola vratara Zelenike.
Varaždinaca nije bilo nigdje, jednom su samo uputili udarac i to pored gola.
U drugom poluvremenu nastavila se priča iz prvog, i to u svim segmentima. Rijeka je napadala, prijetila, djelovala mnogo bolje, a onda je u kobnoj (opet) 11. minuti, svoj drugi žuti karton zaradio Radeljić.
Ako su Riječani izbjegli sudbinu u prvom poluvremenu, u drugom im to nije pošlo za rukom i Rijeka je morala dobar dio utakmice igrati s igračem manje u polju.
Opet su se Riječanima kao deja vu vraćale slike iz Varaždina i utakmice koju su ova dva protivnika odigrali tamo početkom veljače. Tada je Devetak zaradio dva žuta kartona u prvom porazu kojeg su Riječani ubilježili ove sezone.
Varaždincima je trebalo neko vrijeme da shvate da imaju igrača više i nakon desetak minuta počeli su plesti mrežu oko riječkog šesnaesterca, bivali su sve opasniji da bi ih u osamdesetoj minuti vratnica spriječila da dođu u vodstvo.
Rijetko su igrači Rijeke dolazili u priliku učiniti nešto više, posjed je potpuno prešao na stranu Varaždina.
I kad je Zlomislić već nakon svake uhvaćene lopte ostajao pokoju sekundu duže na travnjaku ne bi li obrana domaćina uhvatila malo predaha, kad su Riječane sve češće lovili grčevi i kad je izgledalo da će i bod biti velik “ko’ kuća” dogodio se i treći deja vu, onaj najugodniji za domaće navijače.
U drugoj minuti sudačke nadoknade, Menalo, kojeg je Đalović ubacio u igru u 59. minuti umjesto nedorečenog Čopa, na centru je sjajno okrenuo Maglicu, sjurio se prema šesnaestercu, odigrao dupli pas s Frukom i izbio iskosa s lijeve strane sam pred Zeleniku da bi ga elegantno prebacio i pogodio malu mrežicu za erupciju oduševljenja i potpuno ludilo na Rujevici.
Letjele su čaše u zrak, mobiteli po tribinama, a decibeli zajedničkog oduševljenja igrača, klupe i navijača Bijelih postigli do sad nezabilježene vrijednosti.
Ponovila se situacija iz utakmice koju smo već spominjali, onoj protiv Gorice kad se Rijeka lavovski borila s igračem manje da bi u 85. minuti Rukavina postigao pobjedonosni gol za također potpunu euforiju na Rujevici.
U drugoj utakmici dana, onoj na Poljudu, Hajduk i Lokomotiva odigrali su 1:1 i Rijeka je ostala na čelu prvoligaške ljestvice, a zadovoljstvo Rijekinih navijača bilo je potpuno.
U sezoni koja je po svom tijeku još zanimljivija od prošlogodišnje, sedam kola prije kraja ništa se još ne zna, a u igri su i dalje sva tri prvoplasirana tima.
Nakon prošlog kola činilo se da Dinamo posustaje i da će se jako teško vratiti u igru, međutim, Zagrepčani još uvijek nisu izgubili sve šanse. Rutinski je Dinamo pobijedio Osijeka, a Rijeka i Hajduk su se jako mučili u domaćim utakmicama. Golovima tek u sudačkoj nadoknadi uspjeli su Splićani upisati bod, a Riječani tri. Pri tom su i Rijeka i Hajduk utakmice završili s igračem manje.
Dinamo do kraja mora pobijediti sve utakmice. I koliko god to izgledalo teško – nije i nemoguće. Prošle sezone u sličnoj su situaciji napravili upravo to. Ali prošle je sezone i zaostatak bio manji.
U sadašnjoj situaciji, kad bi i pobijedili u svim preostalim utakmicama, što bi zbog ogromne koncentracije kvalitete koju imaju u svojim redovima bilo ostvarivo, da bi Zagrepčani obranili naslov moraju im se poklopiti i drugi rezultati tj. kiksevi Rijeke i Hajduka.
Rijeka i Hajduk u prosjeku osvajaju ove sezone 1,9 bodova po utakmici. Po toj jednadžbi do kraja bi mogli osvojiti 13 bodova. Dinamo uz sve pobjede 21. Taman osam bodova više, koliko mu i treba s obzirom na to da ima lošiji međusobni omjer od oba konkurenta, a trenutačni je zaostatak sedam bodova iza vodeće Rijeke.
Međutim, samo jedan kiks Dinama, jedan neriješeni rezultat bitno bi mu smanjio šanse.
I koliko god ova statistička nagađanja djelovala zanimljivo moramo se složiti s jednim dragim zagrebačkim kolegom kad je pred godinu dana ostavio komentar ispod jednog našeg teksta koji se bavio statistikom. “Statistika je važna za košarku, u nogometu će odlučiti jedna stativa, nekoliko centimetara, trenutak inspiracije jednog igrača. I zato je nogomet najljepša sporedna stvar na svijetu.” otprilike je glasio spomenuti komentar.
Ali bez obzira kako ova sezona završila za Riječane, njeni navijači imaju puno razloga za zadovoljstvo. To zadovoljstvo još više raste kad vide komentare koje o igri Rijeke i funkcioniranju kluba daju eminentni nogometni komentatori na nogometnim podcastima koji ne mogu sakriti svoj jal što je usprkos svim svojim manjkavostima Rijeka i dalje lider prvenstva.
Kritizira se vođenje kluba koje je rezultiralo činjenicom da Rijeka ima tanku klupu, igra koja ne plijeni, pritisak kojeg nema pa je zato Rijeka u prednosti, druga lopta koja je u jednom trenutku uletjela u teren…
Prvenstvo koje će osvojiti najslabiji prvak do sada također podsjeća na unaprijed pripremljenu tezu u maniri basne o lisici i kiselom grožđu. Ispuštaju ti znalci iz vida činjenicu da sve što govore najbolje oslikava njihove favorite jer Rijeka je ipak samo “underdog”. Rijeci država ne oprašta dugove niti joj pomaže grad.
Rijeka je otpisana još nakon ljetnog prijelaznog roka, pa dodatno otpisana nakon poraza od Olimpije, pa iznova otpisana nakon zimskog prijelaznog roka, pa potpuno otpisana nakon vezanih poraza od Varaždina i Istre početkom proljetnog dijela prvenstva.
Uz višestruko manji proračun i manju tržišnu vrijednost svoje momčadi od konkurenata za naslov i s glavnim trenerom kojem je ova sezona vatreno krštenje na toj poziciji – Rijeka je i dalje prva.
A Rijekini navijači čekaju još jedan Deja vu, onaj iz 2017.
Zvonimir Boban od 1. lipnja postaje predsjednik Uprave Dinama
Rijeka u sudačkoj nadoknadi do vrlo važna tri boda protiv Varaždina
