Nakon spektakla protiv Francuske u Areni, došao je dan kada je Hrvatska, nakon 2009. godine, ponovno u finalu Svjetskog prvenstva. Rukometaši niti navijači Hrvatske još uvijek nisu svjesni koliko je Hrvatska veliko iznenađenje u finalu. Prema svim prognozama i kladionicama, Hrvatska je trebala prvenstvo završiti između osmog i dvanaestog mjesta.
Na drugoj strani su Danci, koji finale Svjetskog prvenstva doživljavaju kao dobar dan. Osvojili su zaredom tri svjetska naslova, a sada ganjaju i četvrto. Imaju osvojene i Olimpijske igre, a prošle godine su igrali i finale Svjetskog prvenstva u kojem su izgubili od Francuske.
Susreti Hrvatske i Danske bili su česta pojava u periodu od 2010. godine do 2016. godine, kada su te dvije reprezentacije ukupno odigrale 11 susreta. Potom je uslijedila pauza, da bi se od 2021. do 2025. ponovno susreli svake godine barem jednom.
Danska, od ukupno 15 susreta s Hrvatskom, ima 10 pobjeda, jednu neriješenu utakmicu i četiri poraza. Uoči ove utakmice Danska na Svjetskim prvenstvima nije izgubila osam godina.
Danska je na ovom turniru od sedam utakmica, šest pobijedila s 10 ili više golova razlike.
Prije same utakmice pozorno su se pratili danski mediji koji su najavljivali laku pobjedu i čudili se kako je Hrvatska uopće došla do finala. Izjave bivših igrača Danske također su bile podcjenjivačke, a kladionice su davale koeficijent 1,05 na pobjedu Danske.
Hrvatski igrači zasigurno su to vidjeli i, ako im je motivacije nedostajalo, sada više ne nedostaje.
Umorne noge i danski vanzemaljac Gidsel
Prvo poluvrijeme počelo je loše za Hrvatsku. Bilo je dosta mučenja, neizrađenih šuteva i sporog protoka lopte. U obrani je Hrvatska igrala 5-1 obranu s Mamićem na prednjem, ali Danska je to bez problema rješavala, odnosno Gidsel je probijao kako je stigao. Od prvih pet udaraca, Nielsen je upisao četiri obrane i odmah na startu dao vjetar u leđa. Koliko je Danska bila dobra u obrani, pokazuje podatak da je Hrvatska u devet minuta zabila samo jedan gol. Obrana nije funkcionirala jer bi Danci izolacijom na Mamića ili Šušnju stvarali prostor za Gidsela koji je bio neumoljiv.
Hrvatska se tek u 12. minuti “upalila” i počela ulaziti u utakmicu. Lopta je išla nešto brže i ulazilo se u šanse jednostavnije. Vidjelo se da su igrači umorni, s teškim nogama, i da će teško parirati lepršavoj Danskoj.
Prijelomni trenutak utakmice dogodio se u 21. minuti kada je Marko Mamić zbog jednom pogibeljnog starta na Gidselu dobio crveni karton i tako je Hrvatska ostala bez jedinog pravog igrača na prednjem u 5-1 obrani.
Na poluvremenu rezultat (12-16) i nije izgledao toliko loše u odnosu na dojam Danske dominacije.
Ponosni i čistog obraza
Nastavak utakmice, nažalost, za Hrvatsku je bio isti kao i početak utakmice. U prvih 10 minuta Hrvatska je zabila dva pogotka, dok je Danska zabila osam i tako otišla na najveću razliku na utakmici – +10. Nije izgledalo dobro, sve dok Igor Karačić nije ušao u igru i ubrzao ritam napada. Danci su se opustili, a Hrvatska je u 14 minuta prepolovila zaostatak i izazvala burne reakcije danskog izbornika.
Svima u Areni bilo je jasno u 40. minuti da je gotovo, ali Hrvatska reprezentacija nije okaljala svoj obraz, već su časno pali u Oslu. Na kraju možemo i izdvojiti španjolski dvojac koji je sudio ovaj susret i nabrajati gluposti koje su radili tijekom utakmice, ali zaista nema potrebe, jer Danska, s njima ili bez njih, klasa je iznad Hrvatske i zasluženo je četvrti put za redom prvak svijeta.
Ova utakmica bila je zadnja za Domagoja Duvnjaka i Igora Karačića u dresu Hrvatske reprezentacije. Obojica su debitirali 2006. godine i okitili se zlatom. Sada, 2025. godine, odlaze zasluženo u mirovinu opet s medaljom oko vrata.
Bilo bi zanimljivo ponoviti ovakvu utakmicu i ovakav ulog u Areni Zagreb. Nedostajalo je Hrvatskoj podrške na kakvu su navikli tijekom cijelog turnira. U pojedinim trenucima utakmice, Glavaš i Duvnjak tražili su glasniju podršku hrvatskih navijača u Oslu kojih je bilo oko 2000.
Hrvatska ima budućnost, što je i pokazala na ovom turniru. Srna, Maraš, Glavaš, Kuzmanović, Martinović, vratar Mandić, Šimić, igrači su koji će Hrvatsku još dugo nositi i vjerujemo podizati još brojne medalje. Dagur Sigurdsson utišao je kritičare, koji nisu ni vrijedni spomena. Čovjek je pokazao znanje i zasigurno će ostati na kormilu reprezentacije gdje i pripada. Nadajmo se da nećemo opet morati čekati sedam godina da rukometno prvenstvo opet vidimo u Hrvatskoj.
Tricolori izgorili u Areni: Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva!
Šok terapija Hrvatske: Rukometni El Clásico u polufinalu SP-a
Slovenija najavila demoliranje, ali karakterna Hrvatska izborila četvrtfinale SP-a