Hajduk je pobijedio Lokomotivu u 11. kolu SHNL-a. Utakmica koju je najbolje opisat frazom igru briši, bodove piši. Prije svega htio bi čestitati rođendan, najstarijoj i najboljoj navijačkoj skupini u Europi. 74 godine su primjer ljubavi i vjernosti prema klubu. Na kraju krajeva spasili su klub. Znam da to neke posebno boli, ali s tom mišlju je još slađe.
Hajduk je dobro krenuo u utakmicu, Bijeli su rano poveli. Nakon toga, pauza. Hajduk je stao igrat i govor tijela igrača je bio opet čudan. Odmah se sjetim utakmice Hrvatska Engleska 2004, kad je na pitanje novinara „Kako se Hrvatska u jednom trenutku tako raspala“, tadašnji izbornik Otto Barić dao odgovor „prerano smo poveli“. To se na neki način dogodilo Hajduku.
Dogodila se tolika opuštenost, kao da je gotova utakmica. Ono što mi se sviđa u ovoj utakmici je što je opet položen test karaktera. Hajduk je primio još jedan u nizu glupih golova, ali nakon toga je Hajduk opet počeo igrati. Stvarale su se šanse, promašivale su se šanse, ali ja osobno nisam osjetio frustraciju i nervozu u tim trenutcima kao recimo protiv Ružomberoka. Bio sam 100 % siguran da će Hajduk pobijediti utakmicu. Lokomotiva je odigrala čvrsto i hrabru utakmicu, ali izjava njihovog trenera Čabraje me iskreno iznenadilo.
On je rekao da su oni čak i bili bliže pobijedi od Hajduka što je dosta čudna izjava. Nemam taj dojam, dapače poprilično sam siguran da Kalinić nije „poklonio“ pogodak, da bi Hajduk otišao na poluvrijeme s više od jednog pogotka prednosti. Lokomotiva nije gotovo ništa stvorila Hajduku i ljudi nisu imali praktički ni jednu ozbiljniju priliku.
Mister je opet malo promiješao ekipu. Na golu je startao kapetan Lovre Kalinić, što je izazvalo najviše reakcija u javnosti. Desni bek je bio Hrgović, dva stopera Uremović i Šarlija, a lijevo je (opet) počeo Diallo. Dva vezna su bila Rakitić i Krovinović, ispred njih je bio Kalik. Lijevo krilo je bio Biuk, desno Bamba i u vrhu napada, tko drugi nego Marko Livaja.
Kao što sam rekao Hajduk je u početku bio bolji. Hrgović je u prvom poluvremenu imao problema s Goričanom i to velikih, jer je u nekoliko navrata jako zaplivao, ali opet nije bilo pomoći od desnog krila, gdje Bamba defenzivno nije puno pridonio. Ispada da jedino naše krilo koje doprinosi ofenzivno i defenzivno je Durdov, srednjoškolac.
Prošlu utakmicu je Dajaku samo gledao, a ni ovu Bamba nije baš pokušavao pomoći Hrgoviću da se začepi ta desna strana preko koje je Lokomotiva bila i najopasnija, pogotovo prvo poluvrijeme. Uremović i Šarlija su bili standardni, gdje je vidljiv napredak u postavljanju offside zamki, gdje Šarlija više ne pliva, nego drži liniju.
Ismael Diallo je jučer imao jako čudnu utakmicu. On meni još uvijek izgleda trapavo i smotano, ali jučer je jako malo griješio, i čak bi ovo mogao ocijeniti kao jednu od njegovih boljih partija u Bijelome dresu. Bio je jako požrtvovan i davao je sve od sebe i to je nešto što treba prepoznati i pohvaliti.
U jednom trenutku je bilo vidljivo da više ne može, ali je on odradio fantastičan klizeći start kojim je spriječio priliku za Lokomotivu. Nedugo nakon toga kad je postao svjestan da izlazi, napravio je namjeran prekršaj na centru kako bi izašao jer je išao preko svojih mogućnosti i na tako pametnom potezu mu čestitam.
Ovo je prvi put otkako pišem da je Diallo dobio isključivo pohvale od mene, ali kad netko zasluži, onda treba pohvaliti. Samo da bude svima jasno da bi mi Melnjak uvijek igrao ispred njega i da mi nikada u mom životu neće biti jasno zašto Diallo igra ispred njega, i zašto nitko od novinara to još nije upitao. Rakitić je odigrao klasičnu utakmicu. Čovjek je jednostavno maestro i virtuoz i nema se tu više što dodati, gušt mi je i čast što imam priliku gledati ga u Hajdukovom dresu. Krovinović mi jučer nije bio na razini.
Bio je jako ne primjetan i nisam oduševljen s njegovom jučerašnjom utakmicom, gdje smatram da je odigrao ispod svoje razine, ali ne sumnjam da će „Krova“ već protiv Mladosti Ždralova ili Varaždina odigrati dobru utakmicu. Bamba je jučer odigrao jako čudnu utakmicu. Pokušavao je, tražio je načine za probiti stranu, ali to je sve jako čudno izgledalo. Promašeni udarci, promašeni ubačaji, odlazi s loptom u gol-out ne kontrolirano. Školskim rječnikom rečeno, petica za ideju, čista jedinica za izvedbu.
Još da tome dodam njegov defenzivni doprinos koji je bio jako loš kao što sam rekao gore. Biuku je ovo najbolja utakmica u dresu Hajduka. Bio je jako aktivan, puno puta je probijao stranu, imao je jednu veliku priliku koju je i sam izborio odličnim driblingom. Jako sam zadovoljan njegovom utakmicom, pogotovo u prvom poluvremenu.
U drugom dijelu je bio u blagom padu, ali mi se sviđa njegov rast iz utakmice u utakmicu. Konkretno napredak u Koprivnici, pa protiv Lokomotive i nadam se da će se kvaliteta igara nastaviti eksponencijalno podizati.
Kalik je došao od statusa zlikovca do statusa heroja (from zero to hero). Kalikov rad su ljudi konačno prepoznali i počeli cijeniti. Došao je od faze gdje mu se (doslovno) prijetilo, do toga da dobije gromoglasni pljesak prilikom izlaska ili ulaska u utakmicu. Na kraju krajeva izbacio je Pukštasa iz prve momčadi. Kalik toliko pridonosi Hajdukovom pritisku da je postao najvažniji kotačić u tom segmentu igre. Još uvijek smatram da je veliki put pred njim i da će tehnički još napredovat.
Svjestan sam gdje je njegov potencijal i on još nije na toj razini. Ako bi vratio tehničke sposobnosti koje je imao u Gorici, Kalik bi bio jako, jako bitan igrač ovog Hajduka.
Gospodin Marko Livaja je najbolji igrač lige i o tome nema diskusije. Pričao sam već da ako Hajduk uzme naslov, da je on, po meni, najveći Hajdukov igrač ikada. Doživio je procvat s Misterom na klupi i vratio se na svoju staru razinu. Što više reći osim toga da je zabio 8/9 klubova u ligi, a tek je 11. kolo. Jedini tko je preživio Livaju bila je Rijeka na Rujevici (i Ružomberok u Europi). Pročitao sam komentar u kojem jedan gospodin govori da će Livaja biti igrač mjeseca svaki put do kraja sezone.
To se u ovom trenutku ne čini ne realno. Počelo se šuškati da bi izbornik „Linolada“ Dalić mogao pozvati Rakitića i Livaju za iduće utakmice u Škotskoj i na Poljudu. S obzirom na rad izbornika koji pozive dijeli na principu državnog ključa, to nije ne realno. U Osijeku Beljo dobije poziv, u Rijeci Labrović i Pjaca, u Zagrebu netko iz redova Modrih, a u Splitu poziv dobivaju Hajdukovci.
To je izbornikov način razmišljanja. Iskreno mislim da se Livaja neće javiti uopće na taj broj, a da će Rakitić s veseljem prihvatiti, što znači da ćemo opet svi mi navijači Hajduka „strepiti“ u utakmicama reprezentacije, ne zbog rezultata, već zbog straha od ozljede „naših“ igrača.
Namjerno sam kapetana Kalinića ostavio zadnjeg. Lovre Kalinić nije prvi golman Hajduka. Lovre Kalinić nije najbolji golman Hajduka u ovom trenutku. Lovre Kalinić je skrivio pogodak za 1:1. ALI. Lovre Kalinić nije jedini krivac za taj gol. U jednom trenutku pri proslavi gola, Mister je pozvao Kalinića na razgovor, gdje po govoru tijela i mimici koju su imali, pretpostavljam da mu je objasnio da ne daje duge lopte nego da spusti igru. U trenutku kad je Kalinić primio loptu vidi se da je tražio rješenje upravo tako.
Kalinić bi prije nekoliko sezona tu loptu izbio ili na istočnu ili na zapadnu tribinu. Mene kod Kalinića fascinira koliko je njegova igra nogom napredovala. Tu treba uzeti u obzir da Kalinić ipak ima 34 godine. Prisjetite se malo njegove igre nogom kad se vratio s posudbe iz Aston Ville, prije nego je potpisao ugovor za „stalno“. Svi znamo da što ljudi postaju stariji teže su podobni promjenama. Tako i nogometašu, što je stariji teže se mijenjaju navike. Lovre Kalinić je uz Lukšu Jakobušića prvi čovjek „veliko“ Hajduka. On se prvi vratio. Da se Lovre Kalinić odbio kojim slučajem vratiti u tada petu momčad prvenstva, zaboravi te da bi došao Livaja i ostala „ekipa“.
Lovre Kalinić je u tom trenutku nije bio u planovima Aston Ville, ali imao je puno bolje ponude od tada petog Hajduka. Kad uđete u lige petice, vi ste u jednom “krugu“ iz kojeg se teško ispada. Lovre Kalinić nije mogao ići u Barcelonu ili Real Madrid, ali recimo da bi mogao u tom trenutku biti konkurentan za jedan Lazio ili Romu. Seria A je liga u kojoj bi se on jako dobro uklopio, i objektivno mogao je braniti za petu ili šestu momčad Seria A. Lovre Kalinić je golman koji je bio najbolji golman belgijske lige.
To mora imati na težini. Za usporedbu Lovre Kalinić u 212 utakmica ima 84 utakmice bez primljenog gola. Domagoj Livaković u 293 utakmice ima 138 utakmice bez primljenog gola. Uzmimo u obzir da je Livaković igrao u „najjačem“ Dinamu u posljednjih nekoliko godina. To vam je 47 % utakmica. Lovre Kalinić je igrao u prvom „mandatu“ za najgori Hajduk ikad i ima 39 %. Usporedba s Livakovićem temeljena je na premisi da je on najbolji golman otkako je Hrvatske (sigurno u TOP 3).
Statistika sama po sebi je zanimljiva. Lovre Kalinić je legenda Hajduka sviđalo se to nekom ili ne. Lovre Kalinić će u svibnju, ako Hajduk bude prvi, dignut „kantu“ na Poljudu i to prvi put od Vejića 2005. godine. Mi navijači se trebamo naučiti poštivati svoje legende. Pogriješio je, sastavni dio igre.
Umjesto da dobije potporu navijača, s njim se odmah obrisao pod. Što ti kao navijač postižeš tako? Vlastitom igraču koji je upao u crnu rupu, rušiš dodatno samopouzdanje. I to još golmanu čije greške „koštaju“ najskuplje. Hajdukovi navijači se moraju naučiti odnositi prema svojim legendama. I to pod hitno. Prisjetite se da je i Gudelj izviždan na Poljudu kad je pao zbog svoje bolesti i da je Ivić izviždan, koji je najveći trener na ovim područjima.
Neki ljudi trebaju imati kredite, bezobzira što nisu možda u najboljoj „formi“ ili u najboljem momentumu. Navijači trebaju odlučiti što ćemo cijeniti kod igrača. Ako nećemo cijeniti igrača i po njegovim ljudskim vrlinama i po njegovoj humanosti, onda odmah trebamo ugasiti klub jer cijela naša ideja i ideologija kluba pada u vodu. Podržavam apel Mistera da se igračima ne zviždi prije kraja utakmice, jer tih 90 minuta mi moramo biti podrška.
Suđenje je bilo užasno, ali na sreću nije koštalo bodova. Kriteriji loš i neujednačen, ali dobro ne mogu reći da nismo navikli. Očekujem da nakon suđenje koje je Dinamo danas imao gdje je po meni Osijek dobio ne postojeći penal, Kolarić ići na hlađenje iako je van penala odradio dobru utakmicu. Predviđam recimo Jovića u Varaždinu gdje će Hajduk opet imati „odlično“ suđenje. „Korporacija“ će sada pokrenuti punom parom jer sam uvjeren da se polako pale crveni alarmi.
Hajduk je prvi još uvijek i opet je povećao prednost pred ostalim konkurentima za šest, odnosno sedam bodova prednosti. Tu prednost trebaju Bijeli povećavati, jer će biti potrebna u situaciji kad se situacija bude lomila. Pred Hajdukom su dva susreta ovaj tjedan. U srijedu Hajduk očekuje gostovanje u Bjelovar protiv Mladosti Ždralova u osmini finala kupa, a nakon toga i izrazito teško gostovanje u Varaždinu u nedjelju. Pred Hajdukom su dvije utakmice sezone. Fokus mora biti prebačen na Ždralove, pa Varaždin. To je naše svjetsko prvenstvo.