Rijeka je u deset dana igrala tri derbija, tri utakmice u kojima je odmjerila snage s Osijekom, Dinamom i Hajdukom. Najteži mogući raspored stigao je nakon prodaje tri ponajbolja igrača u zimskom prijelaznom roku i dva uzastopna prvenstvena poraza (Varaždin i Istra) koji su uslijedili odmah potom.
Iako su to bili prvi porazi Rijeke u ovogodišnjem HNL-u, a prodaja igrača je već godinama jedini izvor financiranja kluba, momčad s Rujevice je tada od većine nogometnih “stručnjaka” već bila otpisana.
Serije derbija pribojavali su se i riječki navijači.
I onda se u samo deset dana situacija promijenila iz temelja. Teško je nekome tko prati hrvatski nogomet (i želi ostati ozbiljan) sada prevaliti preko usana da Rijeka nije izgledan kandidat za naslov.
Nakon prve dvije četvrtfinalne utakmice Hrvatskog kupa Rijeka je i jednako izgledan pretendent na osvajanje Rabuzinova sunca.
U tih deset dana iz snova, Rijeka je najprije nadigrala Osijek na Opus Areni pa našamarala Dinamo na Rujevici da bi briljantnu “desetodnevnicu” okrunila izbacivanjem Hajduka iz Hrvatskog kupa usred Poljuda.
U te tri utakmice s klubovima iz samog vrha hrvatskog nogometa Rijeka je ostvarila tri pobjede uz gol razliku od 9:1.
Pritom ne treba zanemariti ni činjenicu da je dva od tri derbija igrala u gostima.
Čulo se ovih dana da je riječka prva momčad doista uigrana i moćna, ali i da Rijeka nema zamjena za svoje prvotimce i kako će, izostankom jednog od standardnih članova prve postave, igra Bijelih biti ozbiljno okrnjena.
Utakmice u Osijeku u kojoj je Rijeka igrala bez Fruka i ova u Splitu u kojoj je nedostajao Čop, prilično su ih demantirale.
Opet, moramo priznati i da se u ova dva slučaja radilo o izostanku po jednog ključnog igrača, a u Varaždinu i osobito protiv Istre na Rujevici, izostanaka je bilo više.
Na Poljudskom ogledu Hajduka i Rijeke u četvrtfinalu Hrvatskog nogometnog kupa “Montenegrino da Fiume” Radomir Đalović postigao je svoju “tripletu” i nadmudrio i trećeg talijanskog trenera u nizu.
Tako je nakon Federica Copittelija i Fabija Cannavara svoju porciju dobio i “Mister” Gennaro Gattuso.
Za trenera Riječana treba reći da cijelo vrijeme dijeli medijski tretman svoje momčadi. U početku je, kao i ljetnim prodajama oslabljena momčad, bio podcjenjivan, na trenutke čak i ismijavan, ali njega to jednostavno nije diralo.
Baš kao ni momčad s kojom je utakmicu po utakmicu, tiho i bez velike pompe stigao do naslova jesenskog prvaka. Rijeka čelnu poziciju na ljestvici i dalje drži, a do kraja je preostalo još trinaest utakmica.
Čini se da je upravo Đalović taj faktor koji uspijeva stvoriti prednost pred financijski i strukturalno moćnijom konkurencijom.
Rijeka ima momčadski duh na kojem mu mogu pozavidjeti svi ostali klubovi u ligi. Ključna osoba za izgradnju tog duha uvijek je glavni trener.
On je taj koji mora igrače motivirati da daju najviše kad je najpotrebnije, primiriti ih kad polete, probuditi kad se uspavaju.
Trener je ta osoba koja će vratiti optimizam nakon poraza, probuditi vjeru nakon odlazaka ponajboljih suigrača.
Trener će znati i riskirati i ponekad poštedjeti važnog igrača da bi ga sačuvao za predstojeće utakmice kao što je to danas Đalović učinio s Čopom.
Nije riječki napadač ozlijeđen, ali Đalović je imao rješenje kako odmoriti svoje najveće pojačanje ove zime i pritom pregaziti grotlo Poljuda.
Čop je imao pauzu u treningu tijekom perioda dok se rješavao njegov prijelaz iz Lokomotive u Rijeku. Svjestan te činjenice, trener Rijeke odlučio je poštedjeti jedinog ozbiljnog klasičnog napadača kojeg trenutačno ima na raspolaganju.
Ritam srijeda nedjelja neće se ponavljati prečesto ovog proljeća, a riječki strateg procijenio je da 35-godišnjeg Čopa ne treba izlagati mogućim ozljedama dok ne dođe u stanje pune sportske spremnosti.
Najveća pomoć popularnom Đaletu u nadilaženju kadrovskih rupa u momčadi svakako su polivalentni Toni Fruk i Niko Janković.
Fruk podjednako dobro igra u ulozi kreatora igre i središnjeg napadača, a Janković može na istom nivou igrati na oba krila ili kao prednji vezni.
Odmaranje Čopa, Đaloviću je donijelo maestralnu rolu Tonija Fruka koji je zaigrao u špici napada i zabio dva gola, a za treći asistirao.
Već u 6. minuti povukao je Fruk s centra i u situaciji četiri na četiri sjajno, “vanjskom” podvalio loptu između dvojice obrambenih igrača Hajduka do Djouahre koji je tako izbio sam pred golmana i preciznim udarcem kroz noge Lučića doveo Rijeku u vodstvo.
U 13. minuti već je bilo 2:0. Prpić je pogrešno, iz Hajdukove zadnje linije, dodao Selahiju koji iz prve upošljava Fruka, a ovaj manirom rasnog strijelca u matnoj situaciji pogađa za podebljanje vodstva.
Uspio je Hajduk u 29. minuti, nakon jedne pogreške Radeljića, Livajinog bijega po desnoj strani i odličnog udarca Hajdukovog napadača koji je pogodio “malu mrežicu” Zlomislićevog gola, smanjiti na 1:2 i to je, manje – više bilo sve što smo vidjeli od Hajduka u ovoj utakmici.
U drugom poluvremenu opet je Toni Fruk utišao Poljud i ozbiljno istaknuo kandidaturu za novog reprezentativca s Rujevice.
Oduzeo je u 51. minuti Fruk jednu loptu na sredini igrališta, odigrao je potom za Jankovića bočno, a ovaj mu je vratio i riječki dvojac je u situaciji 2 na 4 izbacio gotovo cjelokupnu Hajdukovu obranu. Između Fruka i golmana domaćina ostao je samo Uremović kojeg je Riječanin lažnjakom izbacio iz ravnoteže tako da je Hajdukov stoper završio na travnjaku. Ulovio je Fruk i Lučića na krivoj nozi i postigao svoj drugi pogodak za konačnih 1:3.
Ponadali su se Splićani da bi im Kolarić nakon VAR provjere mogao dosuditi penal, ali to se nije dogodilo. Naime, Devetaka je u jednoj situaciju lopta očešala po ruci, ali bio je okrenut leđima, loptu je iz blizine uputio Livaja, a ona nije mijenjala ni brzinu ni smjer. Slovenski sudački ekspert Skomina potvrdio je da je Kolarić donio ispravnu odluku.
Umjesto Fruka u riječkoj vezi je igrao Gojak i odlično odradio svoj posao. U 67. minuti Đalović ga je izvadio iz igre, na njegovo mjesto je došao Janković, a na desno krilo Menalo. Uveo je trener Rijeke i Ilinkovića, Rukavinu i Butića više zbog razbijanja ritma igre nego nekog drugog razloga.
Sve u svemu Riječani su bili konkretniji, energičniji u duelima i opasniji u napadu.
Riječka obrana izuzev već spomenute greške Radeljića bila je standardno odlična.
Rijeka je potpuno zasluženo izbacila Hajduk, a već u subotu čeka je najvažnija utakmica sezone, ona s Goricom, kako reče Đalović nakon trijumfa na Poljudu.
