Rijeka deklasirala Lokomotivu
Otvaranje proljetnog dijela HNL-a počelo je za Rijeku slično kao i prošle godine. Pobjedom su Bijeli s Kvarnera istaknuli kandidaturu za najviše domete dok je najbliži suparnik prosuo bodove na domaćem terenu.
Razlika je u činjenici da se početkom drugog dijela prošle sezone to dogodilo u jednoj utakmici, onoj između Hajduka i Rijeke na Poljudu, a prvog vikenda nastavka ovogodišnjeg HNL-a to se dogodilo u dvije utakmice; Rijeka je na Rujevici uvjerljivo pobijedila Lokomotivu s 4:1, dok je Hajduk u Splitu odigrao 0:0 sa Slaven Belupom.
Ostala je tako Rijeka sama na vrhu suprotno prognozama mnogih bivših nogometaša, nogometnih znalaca i komentatora koji iz kola u kolo najavljuju Rijekino posrtanje i nemogućnost držanja koraka s Hajdukom i Dinamom. “Rijeka nema ambiciju”, “Mišković je prišapnuo koliko mu milijuna nedostaje za zatvoriti budžet”, “Rijeka pojačava konkurenta” i slične izjave izgleda da su samo dale dodatnu motivaciju riječkoj momčadi koja je furiozno otvorila polusezonu.
Opet, ni najuvjerljivija pobjeda prvog kola nije dovoljna da bi komentatori potpuno promijenili retoriku, sad su malo oprezniji, ali spominju da je rezultat neobjektivan, da su golovi Rijeke plod golmanskih pogrešaka, da je Lokomotiva u mnogim segmentima igre bila ravnopravan protivnik.
Đalovićevim trupama mišljenja “znalaca” očigledno nisu bitna no na jedan dio riječke nogometne javnosti izgleda ipak utječu.
Uoči početka ove polusezone mnogo žuči izazvala je činjenica što je Rijeka svog najboljeg obrambenog igrača prodala jednom od dva direktna suparniku u borbi za naslov, Dinamu.
Podgrijavani izjavama već spomenutih komentatora, riječki navijači zagrizli su udicu rezigniranosti i nepovjerenja u želju uprave ili, da budemo precizniji, predsjednika Miškovića, da se ozbiljnije uključi u borbu za naslov.
Umjesto da podrže svoju momčad radije su ove nedjelje ostali uz male ekrane u svojim domovima i riječkim kafićima. Kišno vrijeme uz jak vjetar dodatno su ih osnažili u toj odluci.
Sramotan je podatak da je samo 3172 gledatelja na otvaranju proljetnog dijela prvenstva na domaćem terenu došlo gledati prvoplasiranu momčad HNL-a.
Sa sjetom se Riječani mogu sjećati “šampionske” sezone 1999. i 12 tisuća gledatelja na Kantridi koji su tijekom cijele utakmice zdušno bodrili Bijele protiv Hrvatskog Dragovoljca, to su bila neka druga vremena.
Tada su još “hibridna djelovanja” nogometne “meke sile” koja trebaju kvariti atmosferu kod suparnika od strane naša dva najuspješnija kluba bila usmjerena od jednih ka drugima, Rijeka je vrebala iz prikrajka, a njeni navijači su vjerovali svome klubu.
Epilog te sezone svi znamo, a znamo i kako je Rijeka već pod vodstvom sadašnjeg predsjednika Miškovića iznenadila Dinamo u šampionskoj sezoni (bez navodnika) i uzela svoj prvi i zasad jedini naslov 2017.
Silne kolone vozila pratile su Rijeku tog proljeća diljem Hrvatske i nosile momčad prema ostvarenu dugogodišnjeg sna.
Ta situacija neće se tako lako ponoviti, ali možda će baš impulsi poput pisanja Slobodne Dalmacije da je na Rujevici atmosfera bila nedostojna prvaka probuditi inat kod riječkih nogometnih kibica.
Iz ove navijačke riječke nogometne melankolije možemo izuzeti tek najvjernije navijače sa sjeverne tribine, najzagriženije pripadnike Armade, čija fanatična podrška nije izostala ni ovaj puta, vremenskim (ne)prilikama usprkos.
S navijačima ili bez njih, Đalović nas je iznova podsjetio koliko su neopravdane bile kritike na njegov račun nakon uvoda u sezonu, osobito nakon visokog poraza od Olimpije u kvalifikacijama za UEFA Conference ligu.
Rijeka je u nedjelju opet pokazala da ima sustav, da njena igra ima glavu i rep i u svemu tome vidio se jasan trenerski rukopis s potpisom Rijekina Crnogorca.
Lažna devetka Fruk koji se spušta po loptu, ali i zabija, ofenzivni veznjaci koji napadaju prostor, ubojita krila, sve je funkcioniralo. Nais Djouahra s dva pogotka ukazao je da Đalovićevi prethodnici nisu imali “nos” ili strpljenja za neupitni talent brzonogog Francuza.
A koliko je Đalović “unutra” i kako proživljava utakmicu pokazao nam je jedini trenutak kad je izgubio živce; Toni Fruk nije imao podršku svojih suigrača u jednom pokušaju visokog presinga na zadnju liniju Lokomotive i to je odmah izazvalo reakciju trenera Rijeke.
Mora se priznati i da je u utakmici u kojoj je Lokomotivu izbacila iz tračnica Rijeka imala i dva krizna momenta, jedan je bio kad je Lokomotiva smanjila na 3:2, a drugi kad je kapetan Smolčić ostao ležati na travnjaku nakon jednog snažnog udarca u glavu. Prvog je razriješilo centimetarsko zaleđe, a drugog gorštačka konstrukcija i mentalitet riječkog Ličanina.
Sve drugo bila je voda koja je uhodanim kanalima automatizmom tekla na riječki mlin.
Ipak, najvažniji Rijekin dobitak na otvaranju sezone nije ni visoka pobjeda ni nastavak niza već se on dogodio u početnoj postavi nedjeljnog suparnika.
Tamo nije bilo Duje Čopa kao jasan signal da su kuloarske priče točne i da će Rijeka dobiti nasušno potrebnog napadača. Dva dana kasnije dobili smo i potvrdu da ovogodišnje Rijekine ambicije ne završavaju na plasmanu u europska natjecanja.
Duje Čop novi je igrač Rijeke. Čop u napadu otvorit će cijeli niz kombinacija koje do sada Đalović nije imao na raspolaganju.
Mile Škorić opet čini stoperski par s Majstorovićem s kojim je igrao više od pedeset utakmica u Osijeku i trebao bi uspješno nadomjestiti odlazak Galešića.
Menalo koji je u Rijeci već igrao i ostavio dobar dojam dodatno je proširio napadačke mogućnosti momčadi s Rujevice.
Čak i ako su šuškanja oko odlaska najpotentnijeg Rijekinog igrača Marca Pašalića (koji je opet zabio eurogol) točna i ako mu je utakmica protiv Lokomotive bila zadnja u bijelom dresu, Rijeka u ukupnom zbroju kvalitete, taktičkih mogućnosti i probojnosti koje je dobila s novim pojačanjima, usprkos prodajama i dalje ostaje ozbiljan kandidat za naslov i to uz riješeno financiranje za jedan određeni period.
Na riječkoj publici je da prepozna zakonitosti koje diktira nogometna realnost te interes lokalne politike i lokalnog gospodarstva za nogometna zbivanja na Kvarneru.
Možda joj već iduća utakmica u Varaždinu u tome pomogne.














