U argentinskom gradu La Plati, udaljenom 56 kilometara od Buenos Airesa, policija je ove godine obilježila stotu godišnjicu smrti Ivana Vučetića, poznatog u Argentini kao Juan Vucetich. Ovaj hrvatski emigrant ostavio je neizbrisiv trag u povijesti forenzičke znanosti, razvijajući univerzalni sustav identifikacije pomoću otisaka prstiju, koji je danas osnova kriminalističkih istraga diljem svijeta.
Početci života i emigracija
Ivan Vučetić rođen je 20. srpnja 1858. godine na otoku Hvaru, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Odrastao je u skromnim uvjetima, no njegovu su inteligenciju i radoznalost rano prepoznali njegovi učitelji. U potrazi za boljim životom, s 23 godine emigrirao je u Argentinu, gdje se prijavio kao Juan Vucetich, ime pod kojim će postati poznat.
Nakon dolaska u Argentinu 1884. godine, zaposlio se u policiji provincije Buenos Aires. Tamo je brzo napredovao zahvaljujući svojoj domišljatosti i inovativnom pristupu rješavanju problema. Njegov interes za znanost i tehnologiju potaknuo ga je na istraživanje metoda identifikacije kriminalaca, što je u to doba bio velik izazov.
Revolucionarna ideja otisaka prstiju
U to vrijeme forenzičke metode bile su primitivne, a identifikacija osumnjičenika oslanjala se na nepouzdane sustave poput antropometrije. Inspiriran radom Francisa Galtona, engleskog znanstvenika koji je proučavao uzorke otisaka prstiju, Vučetić je 1891. godine započeo eksperimentiranje s uzimanjem otisaka prstiju uhićenika.
Razvio je metodu koju je nazvao “komparativni otisak prsta” (daktiloskopija), klasificirajući otiske prstiju prema njihovim karakteristikama poput lukova, petlji i vrtloga. Njegov je sustav bio jednostavan, ali iznimno učinkovit, omogućujući preciznu identifikaciju pojedinaca.
Prvi slučaj: Francisca Rojas i ubojstvo u Necochei
Prvi povijesni slučaj u kojem je njegova metoda bila presudna dogodio se 1892. godine u gradu Necochea, nedaleko od Buenos Airesa. Brutalno ubojstvo dvoje djece u dobi od 6 i 4 godine šokiralo je lokalnu zajednicu. Majka djece, Francisca Rojas, tvrdila je da je osumnjičeni Ramón Velásquez počinitelj zločina, no Vučetić je sumnjao u njezinu priču.
Na mjestu zločina pronađen je krvavi otisak prsta, koji je Vučetić usporedio s otiscima prstiju osumnjičenika i žrtava. Analiza je pokazala da krvavi otisak pripada upravo majci, Francisci Rojas, koja je nakon suočavanja s dokazima priznala zločin. Ovo je bio prvi zabilježeni slučaj uspješnog korištenja otisaka prstiju u istrazi ubojstva, čime je započela nova era u forenzičkoj znanosti.
Proširenje metode i međunarodno priznanje
Nakon ovog uspjeha, Vučetićev sustav brzo je usvojen u provinciji Buenos Airesa, a kasnije i u drugim dijelovima Latinske Amerike. Godine 1904. objavio je knjigu “Dactiloscopía Comparada” (“Usporedna daktiloskopija”), u kojoj je detaljno objasnio svoj sustav i njegove primjene. Njegova metoda prepoznata je kao učinkovitija i pouzdanija od dotadašnjih antropometrijskih tehnika.
Do početka 20. stoljeća Vučetićev sustav postao je standard u mnogim zemljama, uključujući Španjolsku, Meksiko i Francusku. Njegova metoda nije bila ograničena samo na kriminalistiku – korištena je i za identifikaciju žrtava nesreća te u administraciji, primjerice za izdavanje osobnih dokumenata.
Vučetićeva ostavština
Ivan Vučetić preminuo je 25. siječnja 1925. godine u argentinskom gradu Doloresu. Pokopan je u supruginoj obiteljskoj grobnici, no njegovo ime živi dalje kroz institucije i priznanja koja nose njegovo ime. Policijska akademija u La Plati, koja se bavi obukom forenzičara, nazvana je “Juan Vucetich” u njegovu čast, a njegov rad ostaje nezaobilazan dio povijesti kriminalistike.
U Hrvatskoj je također ostavio trajnu ostavštinu. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja u Zagrebu nosi njegovo ime, kao i “Ivan Vučetić Museum of Mystery” na Hvaru, smješten u njegovoj rodnoj kući. Muzej pruža uvid u njegov život, rad i značaj njegovih otkrića.

Širi utjecaj
Vučetićev doprinos forenzičkoj znanosti može se usporediti s revolucionarnim otkrićima poput analize DNK. Njegova metoda identifikacije pomoću otisaka prstiju danas je neizostavan alat u borbi protiv kriminala i upravljanju granicama. U svijetu sigurnosnih tehnologija, Vučetićev rad simbolizira temeljnu poveznicu između znanosti i pravde.
Obilježavanje stote godišnjice njegove smrti prilika je za odavanje počasti skromnom emigrantu s Hvara, koji je svojom genijalnošću i upornošću zauvijek promijenio tijek povijesti.