Nedaleko Kupresa u jugozapadnoj Bosni u srijedu je obilježena 32. obljetnica stradanja više branitelja Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane nakon višednevnog otpora srpskim snagama i JNA koje su porazili dvije godine kasnije u nizu pobjedničkih akcija.
Svijeće je zapalio i vijence položio i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas. U njegovoj je pratnji bila i Katica Zadro, supruga heroja Vukovara Blage Zadre i sina Roberta Zadre koji je poginuo kod Kupresa 10. travnja 1992.
160 hrvatskih branitelja je dalo život za svoju domovinu
Na dan 10. travnja 1992. godine, padom Kupresa završena je na tragičan način bitka za Kupres. Na ovaj se dan prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine.
Bitka za Kupres bila je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. U strateškom pogledu, za ostvarivanje srpskoga plana okupacije cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikoga dijela Hrvatske, najvažnije područje bio je teritorij od Kupresa do Livna, jer je ono predstavljalo stratešku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Dana 3. travnj 1992. počela je poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo.
Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, Trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2.500, naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.
Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili.
Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobivene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.
Do kasno navečer, 4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima.
Druga polovica, 55 vojnika posjela je šire područje Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva. Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigao veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobiven je podatak o pokretima oklopništva iz Banje Luke prema Šipovu.
Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla izdržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz područja Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u područje Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-ak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.
U nedjelju, 5. travnja, primijećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu. Iz donjeg Glamočkog polja preko sela Skucani prema Slovinu, otišla je skupina od dvadeset vozila, koja su vukla topnička oruđa. S područja sela Pribelja, krenulo je 17 tenkova prema Blagaju. Tijekom dana borbe su vođene uglavnom u gradu. Postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad.
Srbi su obećali prekid vatre, ali samo su kupovali vrijeme
Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. Obvezali su se na prekid vatre i predaju oružja, od kojeg poslije nije bilo ništa. U biti su “kupovali” vrijeme. Jutro 6. travnja, donijelo je ledenu kišu i vijest o kretanju jače oklopne skupine kroz selo Suhovu prema Bilom Potoku i Zloselima. Bilo je to srpsko oklopništvo, koje je doveo pukovnik Slavko Lisica.
7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres.
Rješavanjem stanja u gradu i okolini, Srbi su stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan.
Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljun, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati.
Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna.
Nakon sedam dana borbe i otpora, nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. travnja 1992. godine.
Kupres je bio okupiran sve do provedbe operacije “Cincar” koja je trajala od 1. do 3. studenog, a u kojoj su udruženim snagama HVO-a i Armije BiH oslobođeni veći dijelovi Kupreške visoravni.
Spomenici koji veličaju krvnika, a omalovažavaju žrtvu i dalje stoje!
