Dana 3. travnja 1992. godine, pet mjeseci nakon pada Vukovara, započela je jedna od najtežih i najznačajnijih bitki Domovinskog rata – Bitka za Kupres. Ovo planinsko područje na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine postalo je ključno strateško uporište koje je trebalo osigurati kako bi se spriječilo daljnje napredovanje neprijateljskih snaga. Bitka je trajala sedam dana i noći, od 3. do 10. travnja, a u njoj su sudjelovale postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koje su se herojski borile protiv daleko brojnijeg i bolje opremljenog neprijatelja.
Strateški značaj Kupresa
Kupres je imao izuzetnu stratešku važnost zbog svoje visinske dominantne pozicije (oko 1200 metara nadmorske visine) i kontrolu nad važnim prometnim pravcima koji su povezivali srednju Bosnu s Dalmacijom. Osvajanje ovog područja omogućilo bi neprijatelju daljnje napredovanje prema Livnu i dalje prema obali, što bi dovelo do presijecanja vitalnih komunikacija i izolacije dijelova Hrvatske. Zbog toga je obrana Kupresa postala prioritet hrvatskih snaga u proljeće 1992. godine.
Tijek bitke
Prvih dana bitke hrvatske snage su uspjele održati obrambene položaje, unatoč žestokim napadima neprijatelja koji je koristio teško naoružanje i artiljeriju. Posebno teške borbe vodile su se oko strateški važnog brda Stogić, gdje su hrvatski branitelji pružili otpor nadljudskim naporima. Međutim, nedostatak teškog naoružanja i artiljerijske potpore, te brojčana nadmoćnost neprijatelja, postupno su doveli do gubitka ključnih položaja.
Uloga 204. Vukovarske brigade
Među braniteljima Kupresa posebno se istaknulo 130 pripadnika 204. Vukovarske brigade, jedinice koja je već prošla kroz pakao obrane Vukovara. Ovi iskusni borci, iako fizički i psihički iscrpljeni nakon 87 dana neprekidnih borbi u Vukovaru, ponovno su stali na prvu crtu bojišnice. Njihova prisutnost bila je od neprocjenjive važnosti za moral ostalih branitelja, jer su donijeli svoje bogato iskustvo iz urbanih borbi.
Tragična sudbina Roberta Zadre
Među poginulim pripadnicima brigade bio je i Robert Zadro (22), sin legendarne ličnosti Domovinskog rata – Blage Zadre, zapovjednika obrane Borova naselja u Vukovaru. Robert je ratni put započeo 1990. godine kao jedan od prvih pripadnika ATJ Lučko, specijalne antiterorističke jedinice. Nakon početka napada na Vukovar, vratio se u rodni grad gdje je postao zapovjednik “Turbo voda”, mobilne postrojbe koja je djelovala na najkritičnijim dijelovima bojišnice.
Nakon pada Vukovara, Robert je uspio probiti iz okruženja i stići u slobodni teritorij. Iako je mogao ostati u sigurnosti, on se dobrovoljno prijavio za odlazak na južno bojište. Njegov zadnji put vodio je na Kupres, gdje je poginuo 10. travnja 1992. godine, istog dana kada je Kupres konačno pao u ruke neprijatelja. Danas njegovi posmrtni ostaci počivaju uz oca na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru.
Posljedice i značaj bitke
Pad Kupresa bio je težak udarac za hrvatsku stranu, ali je istovremeno pokazao izuzetnu hrabrost i požrtvovnost hrvatskih branitelja. Gubitak ovog strateškog uporišta potaknuo je hrvatske snage na reorganizaciju i bolju koordinaciju između Hrvatske vojske i HVO-a. Bitka za Kupres postala je simbol otpora i zajedništva Hrvata iz obje države u borbi za opstanak.
Sjećanje na žrtve
Danas se na Kupresu svake godine održavaju komemoracije u čast poginulih branitelja. Posebno se obilježava 10. travanj, dan kada je grad pao, ali i dan kada je Robert Zadro i njegovi suborci dali svoje živote za slobodu. Njihova žrtva nije bila uzalud – već sljedeće godine, u kolovozu 1993., hrvatske snage su oslobodile Kupres u operaciji “Leteće zvezde”, čime je konačno osiguran ovaj vitalni strateški prostor.
Bitka za Kupres 1992. godine, iako završena porazom, pokazala je nesalomiv duh hrvatskih branitelja. Žrtve poput Roberta Zadre postale su simboli domoljublja i požrtvovnosti koje će nadahnjivati buduće generacije. Njihova sjećanja žive u brojnim memorijalima, knjigama i dokumentarnim filmovima koji svjedoče o herojstvima iz ovih teških vremena. Kupres je danas miran grad, ali kamenje njegovih brda i dalje nosi tragove krvi koja je prolivena za slobodu.
Spomenici koji veličaju krvnika, a omalovažavaju žrtvu i dalje stoje!
Si vis pacem, para bellum – ako želiš mir, pripremi se za rat
Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja – zasluga Hrvatske vojske i obavještajnog sustava
