Pravomoćna presuda: 24 sata maknuo tekst, objavio cijelu presudu i mora isplatiti odštetu akademiku Paveliću jer ga je difamirao i nazivao ‘teoretičarem zavjere’
Gotovo potpuno ispod radara prošla je vijest o pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu protiv 24 sata u kojoj se nalaže da nakladnik 24. sata d.o.o. akademiku prof. dr. sc. Krešimiru Paveliću zbog difamiranja i nazivanja teoretičarem zavjere ima isplatiti odštetu, maknuti sporni tekst sa svojih stranica i objaviti cjelovitu presudu.
Premda je akademik Pavelić već dugi niz godina jedno od najistaknutijih imena u akademskoj zajednici u Hrvatskoj i u svijetu, široj je javnosti postao poznat tek unatrag nekoliko godina kada je kao jedan od rijetkih znanstvenika smogao hrabrosti i suprotstavio se agresivnom prevladavajućem korona narativu.
Još su svježa sjećanja na histeriju koja je zavladala nakon pojave novog virusa. Iz Kine su stizale snimke čistača u zaštitnim odijelima koji su ispirali ulice, iz Bergama fotografije polja mrtvačkih sanduka. Mimo svake logike cijeli je svijet zaustavio većinu poslovnih, sportskih i svih drugih aktivnosti zbog bolesti čija smrtnost nije značajnije odudarala od uobičajenih sličnih virusnih zaraznih bolesti.
U bolnicama se zbog navodne preopterećenosti postupalo samo u hitnim slučajevima, a i s njima tek nakon provedenog testa na prisustvo virusa dok su istovremeno liječnici i medicinske sestre kao u nekom teatru apsurda pronašli vremena za uvježbavanje plesnih koreografija i njima uveseljavali umiruće pacijente i još su takve sulude snimke postajale hitovi na društvenim mrežama.
U službu stvaranja sveopće panike svesrdno su se stavili i najutjecajniji hrvatski mediji kojima je premijer Plenković to naredio nudeći im zauzvrat po principu mrkve i batine izdašnu financijsku pomoć kako bi prevladali financijsku krizu koja nužno prati obustavljanje poslovnih aktivnosti.
Nakon što je otvoreno progovorio o znanstvenim nelogičnostima u tretiranju novog virusa, akademik Pavelić našao se na udaru subvencioniranih glasila vladajućih. Jedan od medija koji je u tome prednjačio bio je i 24 sata koji je uglednog znanstvenika nazivao “širiteljem teorija zavjere, dekanom koji to nije na fakultetu koji ne postoji”.
Akademik Pavelić zadovoljštinu je dobio pravomoćnom presudom općinskog suda u Zagrebu koji je presudio u korist tužitelja i naložio tuženiku 24sata d.o.o. da ukloni sporni članak pod naslovom “Evo što je sve doktor Pavelić izmislio i netočno prikazao u izlaganju o koroni i cjepivima.
Zanimljivo je napomenuti kako se autor spomenutog teksta, novinar Marko Šnidarić na sudu branio da je o temi razgovarao s ocem liječnikom i drugim stručnjacima čija imena nije naveo.
Jednako zanimljivo jest da je u odluci Suda također naznačeno da sama činjenica što je sadržaj članka prenesen s internetske platforme Faktografa ne oslobađa 24sata d.o.o odgovornosti od provjere istinitosti činjenica koje su u tom članku navedene. Krešimir Pavelić pokrenuo je sudski spor i protiv Faktografa.
Tuženiku 24 sata naloženo je i da presudu objavi na svom portalu te da akademiku isplati iznos od 30.000 kuna.
Cijeli tekst presude možete pročitati na ovom linku s portala 24 sata, a u nastavku donosimo najzanimljivije dijelove;
8. Budući da se u predmetnom članku tematizira izlaganje vezano za cjepivo protiv koronavirusa, prema mišljenju ovog suda svakako je postojao opravdani javni interes glede predmetne teme uzimajući u obzir da se cijeli svijet nalazio u to vrijeme na vrhuncu pandemije izazvane tim virusom, a iz koje pandemije nije izišao niti u vrijeme pisanja ove odluke.
8.1. Međutim, razmatrajući predmetni članak razvidno je da nisu sve iznesene informacije objavljene u dobroj vjeri, pri čemu se ukazuje da je tu odlučan dojam prosječnog čitatelja. Stoga je potrebno sagledati zajedno kako same informacije iznesene u članku tako i opremu članka koja se odnosi na naslove i podnaslove.
8.2. Tako se primjerice u podnaslovima navodi da je tužitelj “dekan fantomskog fakulteta Medicine u Puli”, zatim “Što je sve pričao dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji”, “Lažno tvrdi da su cjepiva opasna”, “Manipulacije podacima iz Izraela”, “Niz lažnih tvrdnji”, “Nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje”, te stoga svi ti podnaslovi stvaraju kod prosječnog čitatelja negativan dojam o tužitelju, i to tako kao da se isti lažno prikazuje da je dekan fakulteta koji ne postoji.
8.3. U tom smislu, valja reći da iako se radi u samo jednom dijelu o iznošenju vrijednosnih sudova, da sama ta činjenica ne može ekskulpirati tuženika od odgovornosti u konkretnom slučaju jer postoji više načina kako se mogu iznijeti vrijednosni sudovi, a protupravno je iznositi vrijednosne sudove u namjeri da se nekoga difamira, a ne u namjeri da se u dobroj vjeri informira javnost.
8.4. Naprijed navedeno valja posebno sagledavati zajedno s time da je uvidom u životopis tužitelja, ali i iz njegovog iskaza, te iskaza svjedoka Valtera Boljunčića, Sandra Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića, Dragice Bobinac, Alfija Barbieria, Mirele Sedić i Deana Markovića utvrđeno da se radi o vrsnom znanstveniku iz područja molekularne biologije, medicine i onkologije, s velikim brojem rukovodećih i bitnih administrativnih funkcija u međunarodnim i domaćim znanstvenim tijelima, članstva u znanstvenim udruženjima, specijalizacijama u inozemstvu, brojnih nagrada i priznanja, članstva u uredništvu i časopisima i brojnim recenziranjima za znanstvene časopise i projekte, organiziranja brojnih međunarodnih znanstvenih skupova, glavni istraživač u brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima, autor više znanstvenih knjiga prevedenih na više jezika, urednik više znanstvenih knjiga, predavač na 98 međunarodnih i 118 domaćih znanstvenih skupova, da je vodio brojne diplomske, magistarske i doktorske radove, da je imao bitan utjecaj na razvoj područja specijalnosti kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu, da je osnivač brojnih katedri instituta, referalnih centara, konačno, da ima 288 objavljenih znanstvenih radova.
8.5. Sud u navedenim dijelovima prihvaća iskaze tužitelja i navedenih svjedoka, jer se njihovi iskazi u tom dijelu nalaze u skladu sa životopisom tužitelja a koje činjenice u životopisu tuženik nije niti pokušavao osporiti.
8.6. Upravo zbog toga, dakle, iz razloga jer se radi o tako vrsnom znanstveniku u bitnome iz područja koje je srodno temi o kojoj je govorio i koja se tematizira u predmetnom članku, postupanje u dobroj vjeri bi bilo kada bi se njegovim iznesenim tezama suprotstavilo mišljenje stručnjaka iz područja o kojem je govorio. Suprotno tome, tuženik je putem svog novinara opremom članka difamirao tužitelja potpuno obezvrjeđujući njegovu karijeru i znanstvena postignuća, kao i znanstveni autoritet i integritet, jer čitatelju nije pružio mogućnost da se upozna s likom i djelom tužitelja pa da mu se time pruži dovoljan supstrat da bi mogao kreirati vlastiti stav o temi iz članka, a na ovaj način pisanja čitatelju se nameće određeni stav.
8.7. To posebno dolazi do izražaja kada sam novinar Marko Šnidarić, a kao svjedok u ovom postupku, u svom iskazu navodi da se prilikom rada na predmetnom članku konzultirao sa svojim ocem koji je liječnik, ali i nekim epidemiolozima, budući da se nigdje u članku ne spominje niti jedan epidemiolog ili liječnik koji bi imao drugačiji stav od ovdje tužitelja, a kako je to pojašnjeno u prethodnoj točki.
8.6. Upravo zbog toga što navedeni svjedok Marko Šnidarić više puta tijekom iskaza ponavlja kako se prethodno konzultirao sa stručnjacima, a te stručnjake nigdje ne spominje u članku, ovaj sud smatra njegov iskaz nevjerodostojnim.
8.8. Nadalje, uvidom u Odluku o izboru dekana Medicinskog fakulteta u Puli (list 19 spisa) te izvadak iz sudskog registra za Sveučilište Jurja Dobrile u Puli (list 20 – 26 spisa) utvrđeno je da Medicinski fakultet u Puli postoji, kao i da je postojao u vrijeme pisanja spornog članka (pisan je kao podružnica broj XI), te je iz iskaza tužitelja i svjedoka Valtera Boljunčića, Sandra Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića, Dragice Bobinac i Alfija Barbieria utvrđeno da se na tom fakultetu izvodi diplomski i preddiplomski studij sestrinstva, a da se čeka od nadležnog tijela akreditacija za studij medicine. Da je autor članka u dobroj vjeri postupao prilikom rada na članku, onda ne bi opremao predmetni članka podnaslovima iz kojih bi proizlazilo da se tužitelj predstavlja kao dekan fakulteta koji ne postoji. U kontekstu e-maila dobivenog od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja prije objave predmetnog članka (list 119 spisa) valja reći da upravo iz tog e-maila niti ne proizlazi da Medicinski fakultet u Puli ne postoji, već samo da studij medicine još nema dopusnicu, pa je stoga svaki prosječan novinar u konkretnom slučaju mogao i morao znati razliku između studija i fakulteta, te je stoga zaključak ovog suda da u konkretnom slučaju novinar nije postupao u dobroj vjeri.
8.9. Budući da je predmetni članak objavljen upravo u elektroničkoj publikaciji tuženika a ne na portalu “Faktograf”, tuženika ne oslobađa odgovornosti činjenica da je prenio dio članka s portala “Faktograf”, pa se ukazuje da sud nije posebno razmatrao iskaz svjedoka Petra Vidova koji je glavni urednik predmetnog portala. Međutim, valja naglasiti da ono što je rečeno u odnosu na tuženika vrijedi jednako i za ovaj navedeni portal budući da navedeni novinar nema stručno znanje iz područja koje je tematizirano, pa bi njegovo pobijanje iznesenih činjenica (ali i pretraživanje relevantnih znanstvenih izvora) imalo težinu kada bi upravo u cilju objektivnog informiranja javnosti stavu tužitelja sukobio stav znanstvenika ili makar stručnjaka iz tog područja koji ima drugačiji stav.
9. S obzirom na sve istaknuto, prema mišljenju ovog suda tuženik je kao nakladnik dužan tužitelju naknaditi štetu budući da su se ostvarili uvjeti iz odredbe članka 21. stavak 1. ZM-a, a da se nisu ostvarile iznimke u vidu ekskulpacijskih razloga iz odredbe članka 21. stavak 4. ZM-a u konkretnom slučaju. Ovdje sud posebno naglašava da svako pravo, pa tako i pravo na slobodu izražavanja sa sobom nosi i odgovornost. Ta odgovornost se sagledava upravo u tome da se konzumacijom tog prava ne vrijeđa jednako vrijedno pravo drugoga, a upravo je u konkretnom slučaju to učinjeno.