Europska unija danas je usvojila nova pravila za šumski reprodukcijski materijal. U najavama za ovaj tjedan u Bruxellesu uglavnom se govorilo o “zakonu o sjemenu”. Nova PRM (Plant Reproductive Material) uredba za biljni reprodukcijski materijal tema je koja već duže vrijeme zaokuplja OPG-ove i male proizvođače. Ono što je danas konkretno usvojeno tiče se, međutim, šumskog reprodukcijskog materijala. Nova pravila za šumsko sjeme i sadnice uvod su u ključni politički dogovor o PRM uredbi za usjeve.
Na prvi pogled riječ je o tehničkoj temi koja se tiče šumarstva i rasadnika, ali ona pokazuje smjer u kojem ide europsko zakonodavstvo o sjemenu. A, on je vrl jasan: više certifikacije, više nadzora i manje prostora za male proizvođače koji nisu dio velike sjemenarske industrije.
Nova uredba o šumskom reprodukcijskom materijalu
Vijeće EU usvojilo je uredbu kojom se modernizira i u praksi zamjenjuje stara Direktiva 1999/105/EZ o šumskom reprodukcijskom materijalu.
Nova pravila odnose se na:
- sjeme šumskog drveća
- sadnice i biljke za pošumljavanje i obnovu šuma
- drugi šumski reprodukcijski materijal (primjerice reznice i plemke).
Uredba uvodi jasne kategorije (“poznato podrijetlo”, “selekcioniran”, “kvalificiran”, “testiran”), strožu certifikaciju i sljedivost podrijetla. Time usklađuje pravila s ciljevima EU oko klimatskih promjena i očuvanja šumskih genetskih resursa.
Države članice moći će do određene mjere prilagoditi kriterije svojim uvjetima, ali unutar zajedničkog europskog okvira i uz pojačan službeni nadzor.
U praksi, nova regulativa pogađa šumarstvo, državne i privatne šumske posjednike, rasadnike te znanstvene i stručne institucije koje rade sa šumskim sjemenom i sadnicama. No ono što se danas uvodi u šumama, sutra će se u još snažnijem obliku primijeniti na sjeme koje sijemo na njivama i u vrtovima.
Smjer europskog zakonodavstva o sjemenu
Paralelno s ovom uredbom, EU priprema novu uredbu o biljnom reprodukcijskom materijalu (PRM – Plant Reproductive Material) koja će objediniti i zamijeniti niz starih direktiva o sjemenu, sadnicama i sortama poljoprivrednih kultura.
Nova PRM uredba obuhvatit će:
- sjeme ratarskih, povrtlarskih i krmnih kultura
- sadni materijal voćaka i vinove loze
- pravila za registraciju sorti, doradu, certifikaciju i stavljanje na tržište sjemena i sadnica.
U nacrtima se naglašavaju tri cilja: pojednostavljenje (jedna uredba umjesto desetak direktiva), modernizacija (klima, bioraznolikost, nove tehnologije oplemenjivanja) i fleksibilnost (različiti zahtjevi za različite vrste materijala). Organizacije koje se bave očuvanjem sjemena ipak upozoravaju na drugu stranu medalje:
- prednost dobivaju standardizirane, često zaštićene sorte velikih oplemenjivača
- tradicionalne, lokalne sorte guraju se u usku nišu “čuvanih/konzervacijskih sorti” s ograničenim količinama
- razmjena “malih količina” sjemena između poljoprivrednika formalno će se priznati, ali bez jasne definicije što je “mala količina” i gdje završava razmjena, a počinje tržište.
Što to znači za OPG‑ove danas – i što nas čeka sutra?
Obrazac koji sada vidimo kod šumskog sjemena – stroga kategorizacija, snažan nadzor i administrativno opterećenje – vrlo je vjerojatno budućnost i za većinu sjemena koje danas čuvaju OPG‑ovi, udruge i čuvari starih sorti.
Prema postojećim pravilima, OPG‑ovi koji čuvaju stare sorte nalaze se u specifičnoj situaciji:
- Sjeme za vlastite potrebe: poljoprivredno gospodarstvo smije čuvati i koristiti svoje sjeme, uključujući sjeme starih sorti, za sjetvu na vlastitim površinama, bez obveze certifikacije i bez upisa sorte u službene liste.
- Prodaja plodova: plodovi dobiveni od takvog sjemena mogu se normalno prodavati; zakon o sjemenu regulira promet sjemena, a ne prodaju uroda.
- Prodaja sjemena: čim OPG želi staru sortu ponuditi kao sjeme (stalna ponuda na tržnici, u web‑trgovini i sl.), ulazi u režim Zakona o sjemenu i buduće PRM uredbe. Tada se otvara obveza da sorta bude registrirana (standardna ili čuvana/konzervacijska), da se proizvodnja odvija pod nadzorom i u okviru propisanih kvota za čuvane sorte.
Za prosječan OPG koji se želi prvenstveno baviti uzgojem i prodajom plodova to znači dvostruko opterećenje: ili mora sam preuzeti i ulogu mini sjemenarske kuće (selekcija, čišćenje, skladištenje, testiranje sjemena), ili pronaći malobrojne specijalizirane proizvođače sjemena starih sorti koji prolaze kroz svu birokraciju umjesto njega.
Za razliku od industrijskih i hibridnih sorti, gdje postoji razvijena mreža certificiranih proizvođača sjemena, stare sorte su slabo pokrivene sjemenarskom ponudom – izbor je oskudan, a cijena i dostupnost često su ograničavajući. U takvim okolnostima sustav formalno ne zabranjuje stare sorte, ali poljoprivrednika ekonomski i organizacijski potiče da odustane od njih i pređe na standardizirano, industrijsko sjeme koje je najlakše nabaviti.
Što će se dogodit ako isti model zahvati sve sjeme
Ako se logika današnje šumske uredbe i buduće PRM uredbe u potpunosti primijeni na sve vrste sjemena, posljedice za OPG‑ove mogle bi biti značajne:
- više administrativnih obveza i troškova za svakoga tko želi biti iole ozbiljniji proizvođač sjemena
- sve manje prostora za male sjemenare koji rade s tradicijskim sortama, jer teško prate iste zahtjeve koji su pisani po mjeri velikih sustava
- sve veća ovisnost OPG‑ova o sjemenu nekoliko velikih kuća i o vrlo uskom krugu malih, specijaliziranih proizvođača sjemena starih sorti.
Na papiru, europski i nacionalni zakoni i dalje će naglašavati važnost genetske raznolikosti i pravo poljoprivrednika da čuvaju vlastito sjeme. U praksi, međutim, OPG koji želi biti ekonomski učinkovit i ostati na starim sortama morat će sve više energije trošiti na ono što bi u uređenom sustavu radio netko drugi: profesionalni, mali proizvođač sjemena oslobođen dijela birokratskog tereta.
Upravo zato današnja odluka o šumskom reprodukcijskom materijalu nije marginalna tema šumarske struke, nego signal u kojem se smjeru kreće europska politika o sjemenu – i koliko će prostora ostaviti za male proizvođače, lokalne sorte i istinsku agrobioraznolikost.
U utorak EU odlučuje o sjemenu: OPG‑ovi i udruge zabrinuti, što se još može učiniti?
Ubismo se od udaranja u hrvatska prsa a zemlja nam trune neobrađena
