Međugorje je dokaz da Marijine poruke vrijede!

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – BOGOČOVJEKA, ROĐENOG OD BOGOMAJKE – DJEVICE MARIJE! MIR VAM I DOBRO!

Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Vedro je vani, nema oblačka, a temperatura je oko dvadesetak stupnjeva. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, za ovu subotu – posvećenu Djevici Mariji – Bogomajki, za ovaj vikend.

Mnogi će krenuti na odmor, na put, pa molimo za njih da sretno stignu. I molimo da ih prati blagoslov i zaštita Marijina i anđela. Zahvalimo za ovo jutro, izmolimo svoje zaštitne molitve. Odreknimo se zla i grijeha, a jučer je objava naslovljena kako oni koji psuju, koji teško griješe, otvaraju Sotoni ured u vlastitoj kući. To je istina.

Gdje je psovka, blagoslova nema, a nerijetko se dogodi da brak ostane neplodan, pored svih medicinskih nalaza koji govore u korist potomstva. Đavao je – prema Isusovim riječima – od samoga početka Ubojica koji ubija.

Sjetimo se samo Kaina – i krv Abelova vapije u nebo za osvetom. Tako i krv nevino ubijenih, pobačenih, itd. Grijeh u nebo vapijući, grijeh nerođenih. Stoga molimo da se to zlo iskorijeni, a iz iskustva ovdje mogu posvjedočiti da osobe koje su učinile pobačaj nose cijeli život traumu i ranu, makar su grijeh ispovjedile – i to više puta.

Rijeke hodočasnika u Međugorju

Subota je, Marijin dan, a ovdje ne prestaju dolaziti rijeke hodočasnika. Mislili smo da će nakon obljetnice biti manje posla, a ono – pored crkve su satima svećenici na stranim jezicima ispovijedali, dugo nakon večernje svete Mise, a u koncelebraciji je bilo više od 160 svećenika!

Jednom riječju, kao da smo u povlaštenom položaju. Već punih 45 godina. Sjetimo se Fatime – kojoj je Međugorje završna točka, kulminacija. I Bog je po Mariji slao svoje signale, svoje poruke, On se ne da ismijavati, On je Otac koji želi dobro djeci. On ne postavlja zamke. On upozorava.

I kada je 20. stoljeće bilo pred eksplozijom – kada su se zablude Rusije spremale proširiti poput kuge po cijelom svijetu – poslao je svoju Majku na obronak u Portugalu. Troje djece. Bez mikrofona. Bez platformi. Bez moći. Samo Žena odjevena u sunce, koja je prenosila poruku koju će najmoćniji ljudi svijeta sljedeće stoljeće kušati ignorirati. Da, oglušili su se o fatimske poruke i došao je krvavi rat koji je odnio šezdesetak milijuna ljudi, a komunizam više od 120 milijuna.

Blažena Djevica, naša Majka, upozoravala je na ratove. Upozoravala je na uništenje naroda. Tražila je molitvu, pokoru i posvetu Njezinu Srcu. Obećala je da će na kraju Njezino Bezgrešno Srce pobijediti. Ta poruka nije istekla. Nema rok trajanja. Međugorje je dokaz da poruka još uvijek vrijedi. I trajni poziv, zov na molitvu za mir, mir!

Euharistija i ispovijed – trajni Božji poziv

I dalje – na svakom oltaru, u svakoj naciji, u svakom satu – Gospodin nas čeka. Ne kao uspomena. Ne kao simbol. Kao Osoba. Sveta euharistija nije utješna nagrada za svijet u propadanju. To je odgovor na sve što su ljudi bilo kada kušali ponuditi, nikada nisu mogli realizirati.

Konačno, prekrasan sakrament ispovijedi upravo ovdje u Međugorju. U Lurdu fizička ozdravljenja, a ovdje ozdravlja čovjek u duhu, duši i tijelu. Samo to bi nas sve trebalo rasplakati od zahvalnosti. Od Svetog pisma do Fatime i Međugorja – Bog nikada nije prestao upozoravati. Pitanje je sluša li itko. Jesmo li zahvalni? I uključujemo li se u veliku rijeku molitelja?

Jučer smo slušali u čitanju u svetoj Misi o tragičnom finalu židovskoga kraljevstva. Pet stoljeća trajalo je kraljevanje židovskih kraljeva.

Sjetimo se da je Gospodin odgovorio Samuelu kako su Izraelci odbacili Boga kao kralja i žele kao i ostali narodi imati fizičkoga kralja. I dobili su ga, dobili su ih. Kad se čitaju knjige Ljetopisa i Kraljeva – jedva ih je pet-šest bilo po Božjoj volji, koji su slijedili Božji zakon. Odreda su odvodili narod u bezboštvo i otpad.

Onda tragični finale za Jeremiju, g. 586. Došli su Babilonci kao Božja kazna i uništili sve. Razorni obrazac koji Bog ponavlja dok ga netko ne posluša. Ako danas čujete Njegov glas, ne otvrdnite srca svoja – Sveto pismo nije samo povijest, ono je zrcalo, ogledalo u kome se može svatko ogledati, ali i ljudska povijest.

Pad Jeruzalema nije samo povijest; to je upozorenje svakom kršćaninu koji prakticira vanjske oblike religije bez unutarnjeg obraćenja. Da bismo razumjeli težinu tih riječi, moramo razumjeti što mu je prethodilo, vrijedi pročitati cijelo poglavlje. Ono jučerašnje čitanje je teološki poraz njihovih uvjerenja jer predstavlja slom svega u što je Izrael vjerovao.

Slomljeni stupovi Salomonova hrama

Babilonci su razbili dva mjedena stupa iz Salomonovog hrama visoka oko 10 metara, Jakina („Bog će utvrditi“) i Boaza („U njemu je snaga“) – koji su simbolizirali i stabilnost i snagu Božjeg saveza s Izraelom. Njihovo uništenje predstavlja rušenje onoga u što je Izrael počeo vjerovati. Nisu vjerovali u prisutnost samoga Boga, nego u simbole te prisutnosti.

Ljudi su svoju vjeru polagali u vanjski oblik religije – hram, grad, prijestolje – umjesto u prisutnost živoga Boga. Stupove su razbili u komade i odnijeli broncu u Babilon! Ovo je proročko upozorenje koje je postalo zbiljom. Vjerovali su u građevinu. Vjerovali su u krvnu lozu. Vjerovali su u gradske zidine.

Bog je dopustio da svaka od tih stvari nestane. Bilo je pretkazano — i zanemareno. Nitko se nije obazirao na Jeremiju koji je i sam postao žrtvom, ubili su ga u Egiptu.

Događaje iz Druge knjige o kraljevima (poglavlje 25.) detaljno su predvidjeli i ponovili Ezekiel i Jeremija. Ono što je izvanredno jest da su oba proroka – govoreći s različitih mjesta, Jeremija u Jeruzalemu, a Ezekiel među prognanicima – naviještali istu božansku poruku s komplementarnim slikama i tonom. Ta dosljednost pokazuje da je Božja Riječ koherentna, suverena i tvori jedinstvo.

Njihova upozorenja nisu bila samo nacionalna, već duboko teološka, pozivajući ljude na Savez vjernosti i istinsko pokajanje. Bog nije djelovao bez upozorenja. Slao je proroka za prorokom. Ljudi su odbijali slušati. To je ispunjenje najave propasti. Pred kraljevim očima pobili su sve njegove potomke, a njega oslijepili! Koji tragični finale židovskog kraljevstva. Pada zastor, svi su zaslijepljeni i na koncu trebaju ponovno u progonstvo da ondje nauče vapiti za Bogom. O tome govori današnje čitanje iz Jeremijinih tužaljki.

Sveti Ćiril Aleksandrijski i opomena dana

Crkva se danas sjeća svetoga Ćirila Aleksandrijskoga – koji je u ime pape Celestina moderirao Efeški sabor g. 431. na kome je Krist proglašen Bogočovjekom a Marija Bogomajkom. Isus je jedna osoba u dvije naravi, a Marija je rodila Boga i čovjeka.

Ćiril Aleksandrijski
Foto: Wikimedia Commons

Njoj u čast sagrađena je u Rimu Crkva Marije Velike – Maria Maggiore. Vrijedi pročitati danas u Službi čitanja što je on izrekao u Efezu. Branitelj Marijina bogomaterinstva.

Dolje imate članak o vračevima i okultnom. Naime, večeras igra Hrvatska i neki vrač iz Gane hvali se kako je utjecao na neke nogometaše i onemogućio ih u njihovu uspjehu na terenu. Vrijedi pročitati uoči ove utakmice s Ganom… Blagoslovljen vam vikend!