Od jednog od prvih prototipova kultnog Volkswagenova automobila ostala je samo šasija. Njemački kolekcionar proveo je osam godina restaurirajući ga u izvorno, vozno stanje.
Smatra se da je Buba Traugotta Grundmanna najstarija na svijetu i može se pogledati u njegovom domu u Hessisch Oldendorfu.
Vlasnik redovito vozi taj malen automobil s motorom od samo 23 konjske snage, zračnim hlađenjem i motorom postavljenim straga.
“Ovo je vožnja u njezinom najčišćem obliku, povratak osnovama, da tako kažem”, kaže Grundmann. “I jako glasna”, dodaje, smijući se.
Njemački centar za tehničke preglede TÜV potvrdio je da je automobil siguran do maksimalne brzine od 100 km/h, ali Grundmann priznaje da stvari postanu malo ‘nezgodne’ iznad 80 na sat.
Prije svega, unutra je skučeno.
„Ljudi su nekad bili manji“, kaže taj entuzijast.
To znači da će svatko viši od 180 centimenata imati problema da ispruži noge ispod volana. Grundmann i dalje može upravljati iako se mora sagnuti kako bi vidio kroz vjetrobransko staklo.
Podvozje preživjelo Drugi svjetski rat
Automobil je izrađen 1937. godine kao Volkswagen W30, ne u tvornici nego u tadašnjem Porscheovom inženjerskom uredu i uz potporu Mercedesa.
Nakon triju takozvanih V-modela, koji više ne postoje, bila je to prva serija prototipova, odnosno “generalna proba” za kasniju VW Bubu.
“Tih 30 pokusnih vozila izradio je Ferdinand Porsche po narudžbi za opsežno cestovno testiranje i smatraju se izravnim prethodnicima kasnije VW Bube“, priopćio je TÜV Nord.
Tijekom Drugog svjetskog rata prototipovi su bili uništeni, kao što se vidi na fotografijama koje Grundmann posjeduje. „Materijal je tada bio potreban za nešto drugo.“
Podvozje s brojem 26 do tada je prešlo oko 56.000 kilometara i na čudesan način preživjelo rat.
Prema TÜV-u, koji je potvrdio autentičnost broja 26, nema dokaza o postojanju drugih sačuvanih okvira ili karoserija. Tako se danas ponovno sastavljeni automobil smatra najstarijom Bubom na svijetu.
Najkasnije početkom 1970-ih, podvozje s brojem 26, kako navodi Grundmann, ponovno je otkriveno u Gmündu u austrijskoj Koruškoj, ispod drugog vozila, takozvanog Kübelwagena, vojnog tipa Bube.
Preko različitih kolekcionara taj je dio vozila naposljetku stigao do jednog zaljubljenika u oldtimere u Austriji. Godine 2003. došao je u ruke Traugotta Grundmanna.
Model smješten u drvom obloženu garažu
U Hessisch Oldendorfu podvozje je isprva „samo stajalo uza zid“, prisjeća se Grundmann. Kaže kako nije bio siguran želi li uopće krenuti u obnovu.
Ohrabrio ga je, međutim, uspješan projekt obnove znatno bolje očuvane Bube iz 1938. godine. Tako je najprije obnovljen cijeli donji dio vozila – a potom je sve krenulo.
Danas W30 stoji, zajedno s Bubom iz 1938., u posebno uređenoj prostoriji u sklopu Grundmannove zbirke, koja obuhvaća brojne druge VW modele ali i bar uređen u stilu pedesetih.
O obnovi W30 napisana je i knjiga, koja se zajedno s brojnim fotografijama i izvornim dokumentima nalazi u toj drvom obloženoj garaži.
Obnova je trajala gotovo osam godina
Grundmann, koji je po zanimanju krovopokrivač i bivši vojni letački instruktor, osam godina je radio na obnovi povijesnog vozila.
„Kod Bube se još gotovo sve može napraviti svojim rukama“.
Karoserija je izgrađena iznova, uz pomoć specijalizirane tvrtke. Osnova za to bio je crtež u prirodnoj veličini koji je izradio tadašnji Audijev, a današnji glavni dizajner Volkswagena Andreas Mindt, prema fotografijama i podvozju. „Izvorni konstrukcijski nacrti više nisu postojali“, objašnjava Grundmann.
Grundmann kaže kako je u obnovi sudjelovalo mnogo ljudi – tražili su dijelove po cijelom svijetu.
Svjetla, kvake i brisače karakteristične za to doba pronašli su kod trgovaca dijelovima ili kolekcionara oldtimera, primjerice u Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Poljskoj. Mnogi dijelovi automobila nisu bili izrađeni isključivo za prototip, nego su se tada kupovali od drugih proizvođača.
Teškoće s registracijom
I za stručnjaka za oldtimere Thomasa Ruscha iz TÜV-a rad na tom automobilu bio je nešto posebno: Automobil je, naime, izrađen prije stupanja na snagu njemačkog Pravilnika o odobrenju vozila za promet iz 1938. godine.
Za registraciju automobila bilo je najvažnije da bude tehnički ispravan i siguran za promet. Za neka pravila pronađena su izuzeća. Na kraju je prometni ured prihvatio W30 bez ikakvih primjedbi.
Grundmann u skučenom, sivo obojanom vozilu ne vozi duge relacije. Također, izbjegava kišu. No, kad se održavaju susreti ljubitelja Buba ili oldtimera, Grundmann se ipak uvuče u automobil, zguri se, najstarija Buba ponovno krene.
Labud zapeo na najprometnijem željezničkom kolodvoru u Škotskoj i izazvao pomutnju
