U utorak su prvi put objavljeni strogo povjerljivi dosjei britanske obavještajne službe MI5 s detaljima iz prve ruke o priznanjima trojice najozloglašenijih britanskih dvostrukih agenata – uključujući Kima Philbyja i Anthonyja Blunta – koji su špijunirali za Sovjetski Savez.
Philby i Blunt bili su zajedno s Guyem Burgessom, Donaldom Macleanom i Johnom Cairncrossom dio “Cambridgeske petorice” – skupine bivših studenata Sveučilišta Cambridge koji su prenosili informacije Sovjetskom Savezu od 1930-ih do najmanje 1950-ih godina.
Dokumenti britanske domaće tajne obavještajne agencije s kojih je skinuta oznaka povjerljivosti i koje je objavio Nacionalni arhiv detaljno istražuju skupinu čije su tajnovite aktivnosti fascinirale javnost i bile inspiracija za bezbrojne špijunske filmove i romane.
Među papirima je i nepotpuna ispovijest na šest stranica iz 1963. Kima Philbyja, koji se smatra vođom petorke iz Cambridgea i koji je postao visoko pozicionirana osoba u britanskoj vanjskoj špijunskoj agenciji MI6, u kojoj je konačno priznao svoju prijevaru nakon godina sumnje.
Pripovijeda kako se 1934. godine susreo s čovjekom zvanim “Otto” na nagovor svoje supruge Lizzy koja je bila članica Komunističke partije.
“Ukratko, predložio mi je da radim za organizaciju koju sam kasnije mogao identificirati kao OGPU (sovjetska tajna služba)”, napisao je Philby. “Objasnio sam svoj stav s velikom pažnjom, a on me dugo ispitivao. Ostao je pri svojoj ponudi, a ja sam prihvatio.”
Također opisuje kako je pomogao u regrutiranju Burgessa i Macleana, a kasnije im je dojavio da će Maclean biti razotkriven 1951., što je kulminiralo njihovim bijegom u Sovjetski Savez.
Philby je i sam pobjegao u SSSR nedugo nakon svog priznanja, a 2010. godine dobio je počast spomen pločom u sjedištu vanjske obavještajne službe u Moskvi.
U dosjeima koji se odnose na Blunta postoji transkript razgovora iz 1964. godine koji je vodio časnik MI5 Arthur Martin u kojem on konačno priznaje u zamjenu za imunitet od kaznenog progona.
U to je vrijeme bio savjetnik za umjetnost pokojne kraljice Elizabete, a tu je ulogu zadržao do 1972. Njegovo sudjelovanje u Cambridgeskoj petorici javno je otkriveno tek 1979.
Bilješka iz ožujka 1973. kaže da je kraljičin privatni tajnik s njom razgovarao o Bluntu. “Sve je to prihvatila vrlo mirno i bez iznenađenja”, rečeno je.
Cairncross, posljednji iz špijunskog lanca koji je javno identificiran 1990-ih, priznao je u razgovoru 1964. u SAD-u da je i njega regrutirala sovjetska obavještajna služba. “Cairncross je priznao da je špijunirao od 1936. do 1951.”, navodi se u telegramu poslanom iz Washingtona.
Neki od dokumenata bit će dio posebne izložbe u Državnom arhivu pod nazivom “MI5: Službene tajne”, koja će sadržavati dosjee, fotografije, dokumente i opremu koju su koristili špijuni u 115-godišnjoj povijesti agencije.
“Iako velik dio našeg rada mora ostati tajan, ova izložba odražava našu stalnu predanost da budemo otvoreni gdje god možemo”, rekao je sadašnji šef MI5 Ken McCallum.
Drugi dokumenti objavljeni u utorak koji se odnose na rad MI5 od 1909. do 1970-ih, otkrivaju interes MI5 za glumca Dirka Bogardea za kojeg se vjerovalo da su ga kontaktirale sovjetske obavještajne službe, ali nakon intervjua sumnje su odbačene.
Postojala je i knjižica, korištena od 1939. do 1951., koja je davala savjete za nadzor kako biti dobar “promatrač”.
“Korištenje maskiranja lica se ne preporučuje”, kaže se. “To se može smatrati bitnim u špijunskim filmovima, ali u praksi je za žaljenje. Lažni brkovi ili brada lako se otkriju, posebno pod jakim svjetlima restorana, puba ili u podzemnoj željeznici.”
