Čime Trump prijeti Rusiji?

Nakon više od tri godine ruske agresije na Ukrajinu i ruskih prijetnji da će napasti nuklearnim oružjem, netko s Zapada odlučio je odgovoriti istom mjerom. Naravno, nitko iz Londona i Pariza (Francuska i Velika Britanija su jedine europske države koje imaju nuklearno oružje). Na stalne ruske prijetnje odgovorio je američki predsjednik Donald Trump.

Svjetskim medijima se kao munja proširila vijest da je predsjednik Trump zapovjedio dvjema podmornicama da se pozicioniraju u oceanima kako bi mogle učinkovito odgovoriti na svaku rusku prijetnju ili suludi čin. „Zapovjedio sam da se dvije nuklearne podmornice rasporede u odgovarajuće regije, za svaki slučaj, ako su ove glupe i huškačke izjave nešto više od pukih riječi”, poručio je Trump u objavi na društvenoj mreži Truth Social.

To je izravan odgovor na neprekidne prijetnje nuklearnim oružjem Dmitrija Medvedeva, trenutačno zamjenik predsjedatelja Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, a nekada ruski predsjednik. U ono vrijeme kad su sve ovlasti bile u rukama premijera Vladimira Putina. Medvedev, inače vjerni i dobro izdresirani Putinov psić, sada uglavnom govori/piše ono što Putin misli ali ne želi reći.

I sad je konačno predsjednik Trump odlučio odgovoriti jednakom mjerom. Doslovno jednakom mjerom jer se, što se tiče spomenutih dvije strateške podmornice, ništa neće promijeniti. Naime, strateške podmornice, koje američka mornarica popularno naziva boomers, ili su u zoni djelovanja ili u matičnim bazama. Ako su na moru onda su uvijek spremne djelovati. Puno bi bilo zanimljivije da je predsjednik Trump odlučio nuklearnim oružjem naoružati strateške bombardere B-52, B-1 i B-2. E to bi značilo značajnu promjenu.

Čime prijeti Trump? Strateškim podmornicama s balističkim projektilima klase Ohio. Američke strateške snage trenutačno raspolažu s 18 podmornica klase Ohio. Prvotno je planirana gradnja 24, no nakon raspada Sovjetskog Saveza otkazano ih je šest. s obzirom na to da su razvijene na bazi tehnologija iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća dovršeno je projektiranje nove klase boomera – Columbia. Prva podmornica USS District of Columbia (SSBN-826) već je u gradnji.

Razvoj najvažnijeg američkog oružja odvraćanja tijekom Hladnog rata, strateških podmornica klase Ohio, započeo je studijom STRAT-X koja je objavljena 1967. godine. U njoj se upravo kombinacija podmornica s nuklearnim pogonom i balističkim projektilima vrlo velikog dometa označava kao najvažnije strateško oružje odvraćanja.

Za razliku od interkontinentalnih balističkih projektila u podzemnim laserima i strateških bombardera u bazama (čije su se pozicije unaprijed znale), skrivene u morskim dubinama i stalno u pokretu strateške podmornice imale su najveću vjerojatnost preživljavanja prvog nuklearnog udara. Njihova je važnost bila tim veća jer su Sjedinjene Američke Države bile najmanje desetljeće ispred razvoja nuklearnih podmornica u odnosu na SSSR.

Na tim je osnovama američka ratna mornarica napravila studiju izvedivosti nove strateške podmornice Undersea Long-range Missile System (ULMS). ULMS je obuhvatio mogućnosti gradnje najnaprednije strateške podmornice te mogućnosti razvoja balističkog projektila vrlo velikog dometa kojim bi se podmornice naoružale.

ULMS je pokazala da bi balistički projektil koji bi imao dvostruko veći domet od UGM-73 Poseidona omogućio da nove strateške podmornice djeluju iz svih oceana daleko od teritorijalnih voda SSSR-a. Na taj bi se način značajno otežalo njihovo otkrivanje i praćenje. Da bi se to ostvarilo novi je projektil trebao imati domet ne manji od 12 tisuća kilometara.

Razvoj nove klase podmornica i novog balističkog projektila za nju službeno je odobren 14. rujna 1971. Sredstva za gradnju prve podmornice označene kao ULMS SSBN odobreni su 15. studenog 1973., a ugovor za gradnju s General Dynamics Electric Boat Division potpisan je 25. srpnja 1974.

Kobilica za podmornicu USS Ohio (SSBN 726) položena je 10. travnja 1979. Porinuće je obavljeno 7. travnja 1979., a američka ratna mornarica je podmornicu preuzela u listopadu 1981. Već u studenom iste godine podmornica je uvrštena na flotnu listu i proglašena operativnom. Zadnja podmornica iz klase Ohio USS Louisiana porinuta je 27. lipnja 1996. i mornarici predana 14. kolovoza 1997.

Podmornice klase Ohio projektirane su da u podvodnoj plovidbi ostanu do šest mjeseci. Kako bi to bio preveliki psihički napor za posadu prosječna patrola traje 77 dana. Nakon toga podmornica odlazi na redovno održavanje u trajanju od 35 dana. Svaka podmornica ima dvije posade – Blue i Gold koje se redovito smjenjuju. Posade broj 155 ljudi, no zbog raznoraznih razloga (bolovanja, školovanja itd.) podmornice rijetko isplovljavaju s punim brojem.

Sredinom 1994. godine studija Nuclear Posture Review napravila je pregled svjetskih nuklearnih podmornica naoružanih balističkim projektilima. Zaključku studije bio je da američkoj ratnoj mornarici nije potrebno više od 14 podmornica naoružane balističkim projektilima. U tom trenutku četiri najstarije balističke podmornice iz USS Ohio (SSBN-726), USS Michigan (SSBN-727), USS Florida (SSBN-728) i USS Georgia (SSBN-729) imale su pred sobom više od 20 godina operativne uporabe.

Zbog toga je mornarica odlučila napraviti njihovu prenamjenu u podmornice za taktičko djelovanje krstarećim projektilima. Tako je dobiveno iznimno snažno oružje za djelovanje u lokalnim ratovima. Svaka od njih naoružana je s po 154 krstareća projektila UGM-109E Tomahawk Land Attack Missile (TLAM Block IV). Tako je dobivena najveća koncentracija krstarećih projektila na jednom plovilu.

Dvadeset i dvije okomite lansirne cijevi prerađene su za smještaj višefunkcionalnih lansirnih kontejnera tipa MACs (Multiple All-Up Round Canisters). U svakom od njih nalazi se sedam projektila Tomahawk.

Svaka od podmornica može prihvatiti 66 pripadnika specijalnih snaga u duljem razdoblju. Lansirne cijevi broj 1 i broj 2 pretvorene su veliku lock-in/lock-out komoru, odnosno veliku suhu komoru koje će služiti za izlazak/povratak pripadnika specijalnih snaga na podmornicu. Na gornjem dijelu trupa po potrebi se može prevoziti ronilica Advanced SEAL Delivery System (ASDS). Uz dva člana posade ASDS može prevesti do 16 pripadnika specijalnih snaga.

Autonomija djelovanja joj je 230 kilometra a najveća brzina osam čvorova. S ugrađenim komunikacijskim sustavom CSRR ionako tiha i nevidljiva podmornica sposobna je za obavljanje širokog dijapazona zadaća. Standardnim načinom uporabe dviju posada svaka od moderniziranih SSGN podmornica može provesti barem 2/3 od preostalog operativnog vijeka uporabe na izvršenju zadaća.

Sa svojim stealth karakteristikama SSGN podmornice sposobne su djelovati duboko u protivničkim vodama i u realnom vremenu slati obavještajne podatke bez da budu otkrivene. Podmornice mogu lansirati ADM-160 MALD (Miniature Air-Launched Decoy) bespilotne letjelice namijenjene ometanju protivničke PZO obrane. U borbenom kompletu nalaze se i bezposadne ronilice AN/BLQ-11 LMRS (Long-Term Mine Reconnaissance System) namijenjene prikrivenom izviđanju u neprijateljskim vodama. Autonomija djelovanja im je do 60 sati.

U iznimnim situacijama podmornice mogu na prikriven način u područje operacija dopremiti i iskrcati veliki broj pripadnika specijalnih snaga i izvesti raketni udar po protivniku velikim brojem krstarećih projektila Tomahawk. Trošak prenamjene bio je oko milijardu dolara po podmornici.

Glavno oružje američkih strateških podmornica su balistički projektili UGM-133A Trident II (Trident D5LEP). Svaka je naoružana s 20 ovih projektila Ovaj interkontinentalni balistički projektil dugačak je 13,579 m i širok 2,11 m. Masa u trenutku lansiranja je 59 000 kg. Radi se o projektilu s trima stupnjevima. Svaki stupanj pokreće raketni motor na kruto gorivo. Najveći domet projektila Trident II je tajna, no procjenjuje se da je veći od 12 000 km.

Može ponijeti do 12 povratnih modula u kojima se nalazi po jedna termonuklearna bojna glava. Trident II može ponijeti dva tipa termonuklearnih bojnih glava – W76 i W88. W76 ima snagu od 100 kilotona i do cilja se prenosi unutar povratnog modula Mk4. Iako su točni podaci tajna, preciznost Mk4 (CEP – Circular Error Probable- mogućnost kružne pogreške) procjenjuje se na izvrsnih 20 metara. Kombinacija velike preciznosti i male snage idealna je za uništavanje neprijateljskih položaja na kopnu s interkontinentalnim balističkim projektilima i strateških vojnih baza.

Za znatno veće ciljeve rabi se nuklearna bojna glava W88 čija je snaga oko 475 kilotona. Iako se može smjestiti u povratni modul Mk4 češće se smješta u povratni modul Mk5 čiji je CEP oko 90 m. Manja se preciznost nadoknađuje većom snagom. Svaki Trident II može ponijeti do 12 povratnih modula Mk4 ili Mk5. Nije poznato mogu li se moduli kombinirati.

Kad malom brzinom plovite oceanskim dubinama, preciznost navigacije ne mora biti odveć dobra. No to bi se dramatično promijenilo u trenutku kad biste morali lansirati balističke projektile. Za njihovu preciznost od odlučujućeg je značaja da se zna točna pozicija s koje se lansiraju. Zbog toga američke strateške podmornice rabe dva sustava za navigaciju.

Osnovni je inercijalni sustav čija je najvažnija komponenta žiroskop. U slučaju američkih strateških podmornica tu su najmanje dva žiroskopa, po jedan smješten u pramcu i u krmi. Američke strateške podmornice opremljene su i GPS navigacijskim sustavom. Njegova je namjena precizno određivanje položaja podmornice neposredno prije lansiranja projektila.

Kako za rad zahtijeva antenu za primanje satelitskog signala, najveći mu je nedostatak što podmornica mora doći na periskopsku dubinu te ju je puno lakše otkriti. No kako strateška podmornica i ovako prije lansiranja mora doći neposredno ispod površine mora to i nije značajan nedostatak.