Izrazita navijačka strast, ljubav prema domovini i čvrsto prijateljstvo koje ne poznaje nikakve nacionalne ni rasne granice stvorili su proteklog mjeseca jednu od najtoplijih i najsimpatičnijih sportsko-iseljeničkih priča. Hrvatski poduzetnik s višedesetljetnom kanadskom adresom iznenadio je i oduševio javnost kada je odlučio nagraditi i povesti sve zaposlenike jednog lokalnog frizerskog salona na veliku nogometnu utakmicu između reprezentacija Hrvatske i Brazila, koja se odigrala u američkom gradu Orlandu na Floridi. Ono što ovu priču čini posebno fascinantnom jest činjenica da ovu nevjerojatnu grupu navijača čine stranci – mladići podrijetlom s Filipina, iz Vijetnama i Dominikanske Republike, koji su na američkim ulicama u hrvatskim dresovima pjevali navijačke pjesme kao da su rođeni na hrvatskome kršu.
Tako se uoči same utakmice na sunčanim ulicama Orlanda mogla vidjeti nesvakidašnja i dirljiva scena: Filipinci, Vijetnamac i Dominikanac skupa su s ponosom držali veliku hrvatsku trobojnicu s natpisom „Livno“ te u savršenom ritmu pjevali i skandirali s desecima drugih hrvatskih navijača koji su stigli sa svih strana svijeta.
„Sve je ovo zasluga i ponajprije zahvalnost našem Darku. On je ovdje pravi gazda i čaća cijele ove priče“, rekao je s osmijehom 31-godišnji Leoles Melegrito, jedan od članova te vesele i neobične skupine od jedanaest osoba, opisujući kako je došlo do ove spontane prekooceanske avanture.
Od Slatine i školskih klupa u Oakvilleu do obiteljskih i poslovnih veza
Glavni junak i inicijator ove lijepe priče jest Darko Šnjarić, 58-godišnjak rođen u Slatini na sjeveru Hrvatske, koji je svoju domovinu napustio i emigrirao u Kanadu još kao dvadesetogodišnji mladić u potrazi za boljim životom. Danas živi i uspješno posluje u gradu Oakvilleu, slikovitom mjestu smještenom tridesetak kilometara od Toronta, gdje je sa svojom obitelji odgojio troje kćeri i sina.
Povezanost ove raznolike skupine seže duboko u obiteljsku povijest. Darkova kći Kristina (31) još je u šestom razredu osnovne katoličke škole u Oakvilleu upoznala Leolesa, tada siromašnog i skromnog dječaka koji se s obitelji tek doselio u Kanadu s dalekih Filipina. Iz dječjeg prijateljstva s vremenom se rodila velika ljubav, pa su se Kristina i Leoles prije tri godine vjenčali. Otkako je postao dio hrvatske obitelji, Leoles svakog ljeta sa suprugom i njezinima redovito posjećuje Hrvatsku te je u potpunosti opčinjen njezinim ljepotama i mentalitetom.
„Obožavam Hvar, Rab, Split… Doslovno volim svaki kamen i naše prozirno more. Ali moram reći da volim i Dinamo, ‘baby’!“, izjavio je Leoles kroz smijeh, pokazujući da je brzo usvojio i lokalne nogometne strasti.
Leoles je danas ponosni vlasnik popularnog frizerskog salona „Top Tier Barber Shop“ u Oakvilleu, a s tastom Darkom iznimno je blizak te se redovito druže u njegovoj obiteljskoj kući, na vikend zabavama i uz tradicionalni roštilj.
Darko je pak strastveni navijač koji već punih 25 godina vjerno prati hrvatsku nogometnu reprezentaciju na gostovanjima širom svijeta. Još u siječnju kupio je ulaznicu za prijateljski ogled s Brazilom na Floridi. Međutim, svega nekoliko dana prije polaska na put, otišao je u salon „Top Tier“ na redovito šišanje. Dok je sjedio u stolici, spontano je pozvao zeta Leolesa da mu se pridruži na putu. No, kada je vidio reakciju i oduševljenje ostalih mladića koji rade u salonu, Darko nije dvoji niti trenutka – pozvao je svih sedam zaposlenika da spakiraju kofere i krenu s njima na trodnevni put na Floridu.
„To su sve redom sjajni, pošteni i iznimno vrijedni dečki. Rade marljivo i zaslužili su doživjeti nešto ovako posebno“, izjavio je s ponosom Darko, koji je bez razmišljanja potrošio oko 1.100 eura kako bi svima kupio ulaznice za utakmicu. Inspirirani njegovom velikodušnošću, mladići su sami u rekordnom roku kupili avionske karte za let dug tri sata od Toronta do Orlanda. Cijela operacija organizirana je doslovno u roku od jednog sata, samo dan prije polijetanja zrakoplova.
Na vratima frizerskog salona „Top Tier“ u Oakvilleu ostavili su samo kratku i duhovitu poruku klijentima: „Zatvoreno zbog reforme“.
„Popili smo pivo, zaspali u zrakoplovu i probudili se u sunčanom Orlandu. Nismo mogli vjerovati da se sve ovo zaista događa“, rekao je oduševljeni zaposlenik Kay Hoang (21), doseljenik iz Vijetnama.
Odmah po dolasku u Ameriku, Kay je u robnoj kući kupio službeni hrvatski dres s crveno-bijelim kvadratićima i naočale u bojama hrvatske zastave. „Moram predstavljati zemlju kako treba i sa stilom. Sada sam pravi, pravcati Hrvat“, napomenuo je ponosno. Kay nikada u životu nije bio na nogometnoj utakmici, a dok su ostali navijači ispred puba u Orlandu pjevali s njima hrvatske navijačke pjesme, rekao je kako se osjeća nevjerojatno i prihvaćeno.
Za razliku od njega, Alejandro Sosa (21) podrijetlom je iz Dominikanske Republike, pa mu je kao Latinoamerikancu nogomet mnogo bliži i poznatiji sport. No, priznao je da nikada u životu nije vidio ništa slično hrvatskim navijačima. „Hrvati ovo proživljavaju s nevjerojatnom emocijom i strašću. Stvarno znaju napraviti pravu i neponovljivu feštu na ulici“, kazao je Alejandro.
„Krv mi proključa kad igra Hrvatska!”
Alejandro, Kay i Leoles iz petnih su žila skandirali poznate stihove „Zovi, samo zovi“, dok su ponosno držali hrvatsku zastavu s natpisom hercegovačkog grada Livna. Zastavu je na put donio njihov mladi kolega s posla Milan Šošić (17), čiji je otac rođen u tom gradu u Bosni i Hercegovini, dok mu je majka rođena u Kanadi.
„Moji kolege iz salona već toliko dobro poznaju prilike, geografiju i povijest Hrvatske i regije da me zbog te zastave i tate iz šale u salonu redovito zovu ‘Bosanac’“, izjavio je kroz smijeh mladi Šošić.
Inače, u metropolitanskom području Toronta živi iznimno brojna i dobro organizirana hrvatska dijaspora. Zbog toga ne čudi što je Leoles objasnio kako je kroz obitelj i druženja toliko zavolio Hrvatsku da mu „krv doslovno proključa u žilama“ svaki put kada na teren iziđe hrvatska nogometna reprezentacija.
Organizator i pokrovitelj ovog nezaboravnog izleta, Darko Šnjarić, uživao je u svakom trenutku provedenom sa svojom mladom radnom ekipom. Posebno ga ispunjava zadovoljstvo što je uspio proširiti iskrenu navijačku strast i ljubav prema Hrvatskoj tisućama kilometara daleko od rodne Slatine, na mladiće koji s Hrvatskom dosad nisu imali nikakve izravne veze.
Iako je Hrvatska na terenu izgubila od Brazila rezultatom 1-3, to ni u najmanjoj mjeri nije poljuljalo golemi entuzijastični duh ove skromne i vesele družine. Vratili su se u svoj Oakville dan nakon utakmice, puni dojmova, uspomena i pozitivne energije, a sada s velikim nestrpljenjem iščekuju nadolazeće utakmice i turnire.
„Svi ćemo skupa biti na stadionu i navijati u glas“, poručio je na kraju Leoles. „Mi nismo samo kolege s posla, mi smo jedna velika, složna obitelj koja iskreno voli Hrvatsku!“
Bunjevački Hrvati: U Tavankutu u izvornom obliku obnovljen uskrsni običaj polijevanja žena
