Kako bismo doznali kakvo je stanje u transfuzijskoj medicini u Hrvatskoj danas, usporedili ga sa stanjem darivanja krvi u drugim europskim zemljama te dali prijedloge kako održati ili povećati broj darivatelja u Hrvatskoj razgovarala sam s dr. Irenom Jukić, ravnateljicom Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagrebu.
Na portalu Dijalog.hr u šest dijelova donosim priču o transfuzijskoj medicini u Hrvatskoj, o dobrim ljudima – darivateljima koji su spremni u svakom trenutku pružiti ruku i pomoći osobi kojoj je potrebna krv i iznosim ideje za održavanjem ili povećanjem broja darivatelja krvi u Republici Hrvatskoj. Svi navedeni dijelovi imaju zajednički nazivnik ‘Darivanje krvi – transfuzija ljubavi’.
Svjetski dan darivatelja krvi svake se godine obilježava 14. lipnja. Toga se dana želi zahvaliti svim darivateljima krvi, dr. Jukić?
Datum, 14. lipnja, nije slučajno izabran. To je datum rođenja Karla Landsteinera, čovjeka koji je 1900. godine otkrio ovaj naš klinički najznačajniji AB0 sustav krvnih grupa. Na uspomenu na njega 2000. godine Svjetska zdravstvena organizacija ustanovila je Svjetski dan darivatelja krvi kako bi potaknula države i njihove građane na dobrovoljno darivanje krvi te na osiguravanje dovoljne količine sigurne i kvalitetne krvi. Ovim danom želi se istaknuti važnost darivanja krvi i potaknuti humanost i solidarnost među ljudima. Svake godine priprema se novi slogan. Ove godine (2026.) slogan je bio ‘Jedna kap humanosti. Darujte krv, spasite život’. Također je putem web-stranice bilo omogućeno da se svojom kapljicom krvi pridružite kapljicama krvi ljudi iz cijeloga svijeta. Time se potiču svi koji su zdravi, mogu pomoći i to žele da darivanjem krvi pomognu bolesnima, unesrećenima i svima kojima je pomoć potrebna.
Koliko je trenutno dobrovoljnih darivatelja krvi u Hrvatskoj?
Tijekom 2025. godine 94000 je aktivnih darivatelja. Neki su dali krv jednom, neki dvaput, neki četiri puta. Kad govorimo o redovitim darivateljima, to su oni koji su u dvije godine barem jednom darivali krv.
Koliko to znači prikupljenih doza krvi godišnje?
U prošloj smo godini prikupili 192000 doza krvi. Važno je naglasiti da nijedan bolesnik nije ostao bez transfuzijskog liječenja ako je ono bilo potrebno. Naši ljudi, govorimo o građanima Republike Hrvatske, zaista skrbe za bolesnike u Republici Hrvatskoj.
Koji grad prednjači u darivanju krvi?
Sjeverni dio naše domovine prednjači u darivanju krvi, kao i u svim mediteranskim zemljama poput Španjolske, Francuske i Italije, ako gledamo cijele regije. Međutim, imamo jednako tako odličan odaziv na otoku Braču ili u mjestu Kali na otoku Ugljanu. Organizacija u pojedinim mjestima ovisi o ljudima koji se sami angažiraju i organiziraju. Kao primjer, u Kalima barba Pave hoda od kuće do kuće i podsjeća sve mještane na darivanje.
Kao ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu jeste li zadovoljni tim rezultatima – iza vas je dugi niz godina rada?
Ja sam skoro četiri desetljeća u Zavodu za transfuziju i zahvalna sam Bogu na privilegiji jer radim s dobrim ljudima. Najbolji ljudi našega grada Zagreba dolaze u Petrovu 3 svakodnevno, odnosno naši timovi okupljaju te ljude i na drugim lokacijama na akcijama koje organiziraju gradska društva Hrvatskoga crvenog križa. To su najbolji ljudi naše Domovine, oni koji daruju dio sebe, dio svoga zdravlja i ne pitaju za koga daruju niti mogu saznati za koga daruju. Zahvaljujući Hrvatskom katoličkom radiju i brojnim drugim medijima znali smo pozivati na darivanje nositelje određenih krvnih grupa, i kad god smo pozvali, naši dragi sugrađani su se odazvali.
Spomenuli ste dobre ljude. Tko su ti dobri ljudi, tko može darivati krv i koliko često se može darivati? Pretpostavljam da postoji razlika između muškaraca i žena?
Muškarci mogu darivati krv svaka 3 mjeseca kad govorimo o punoj krvi, dakle 4 puta godišnje. Žene to mogu učiniti svaka 4 mjeseca, odnosno 3 puta godišnje. Osim toga, postoji i darivanje pojedinih krvnih sastojaka. To je darivanje na staničnom separatoru kada osoba mora doći u transfuzijski centar gdje se uzimaju samo trombociti u plazmi jer je to indicirano za pojedine kategorije bolesnika. Takvim trombocitima, na primjer, liječimo svu djecu do dvije godine života da ih ne bismo senzibilizirali trombocitima od više darivatelja i, jednako tako, imuno kompromitirane kao i transplantirane osobe. Ono što je bitno kad govorimo o tome tko može biti darivatelj, na prvom mjestu važno je to željeti.
Zatim, morate biti dovoljno mladi, između 18 i 65 godina života. Ako ste i sa 65 godina redovito darivali krv, možete darivati i do 70. Jer standard je danas drukčiji, ljudi se zaista i bolje osjećaju, ali to je moguće samo uz odobrenje liječnika. Zadovoljiti još od zajedničkih kriterija treba tjelesnu težinu, morate imati više od 55 kg tjelesne težine, jer se od svakog darivatelja uzima jednaki volumen, a to je 450 mililitara krvi. Sve ostale poprilično stroge kriterije trebate zadovoljiti na razgovoru ili pregledu kod liječnika kada se donosi odluka zadovoljavate li u tom trenutku te kriterije, treba li darivanje odgoditi ili ne možete uopće darivati. Prije samog darivanja ispunjavate jedan upitnik.
Iza toga slijedi orijentacijsko određivanje hemoglobina da se vidi možete li darovati krv. Nakon određivanja razine hemoglobina odlazite kod liječnika i to sve skupa ne traje duže od pola sata. Darivatelji osjete po instinktu da je vrijeme za darivanje. Svatko tko razmišlja o pomoći drugom čovjeku, a darivatelji sigurno jesu takvi, zna kad treba ići na darivanje. Jednostavno, počne ih ‘svrbjeti’ i intenzivnije razmišljaju o tome da mogu učiniti dobro djelo. Hvala dragom Bogu na zdravlju jer samo zdrave osobe mogu biti darivatelji. Nakon darivanja dolazi osjećaj samopoštovanja, pomogao si nekome koga ne poznaješ, pomogao si mu u izlječenju, možda si mu čak spasio život tom dozom, a on ti ne može reći ni hvala. Nema ljepšeg osjećaja kojeg možeš u sebi razviti.
Je li u našoj zemlji dovoljno razvijena svijest o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi i zaostajemo li u tome za drugim zemljama?
Iako ne volim darivanje krvi pretvarati u brojke, ipak brojke nam služe za usporedbu. Mi imamo 42 darivanja na 1000 stanovnika, što je jedna dobra razina, i to znači da možemo pokriti sve potrebe naših bolesnika. To znači da zadovoljavamo zahtjev samodostatnosti. Krv se ne može izvoziti ni uvoziti. Darovanom krvi naših sugrađana liječimo sugrađane. To je jako važno i kad se uspoređujemo sa zapadnim zemljama, tu smo negdje.
Svjetska zdravstvena organizacija propisuje da bi se u dobro razvijenim zemljama s vrhunskom medicinom sve potrebe mogle pokriti, da uvijek ima svega na dispoziciji i u većim količinama, treba biti 50 darivanja na 1000 stanovnika. U Hrvatskoj zdravstvo također ide prema razini vrlo visoke razvijenosti, jer mi to vidimo i po potrebama koje rastu. Ne smijemo zaboraviti da su naši kolege koji rade u transplantacijskoj medicini napravili sjajne iskorake i da je Hrvatska u transplantacijskoj medicini među vodećima u svijetu.
Bez obzira na sve tehničke mogućnosti, na znanje kolega koji to rade i na njihovu spretnost, nezamisliv je razvoj transplantacijske medicine ako nije dobro razvijeno darivanje krvi. Dakle, možemo biti zadovoljni i možemo se zaista uspoređivati s razvijenim zapadnim svijetom. Tu i tamo kroz medije pozovemo darivatelje, kad smo sa smanjenim rezervama koje opet uvjetuje potrošnja nekih krvnih grupa, i vrlo lako i brzo oni se odazovu. Mi smo oni koji možemo argumentirano stalno tvrditi da zaista u Hrvatskoj žive dobri ljudi.
Je li vam se dogodilo da imate previše krvi u zavodu?
To je upravljanje zalihama koje nije jednostavno. Nikada ne smijemo imati previše a ni premalo krvi. Kada se dogodi da su zalihe pojedinih krvnih grupa na nižim razinama, ako vidimo da se pojačano troše jer su pojačane potrebe za određenom krvnom grupom, kao što je bilo prije nekoliko mjeseci s B negativnom i imali smo osjećaj da su svi primatelji B negativni a to je relativno rijetka krvna grupa, mi tada odmah pozivamo, šaljemo sms poruke darivateljima koji su nositelji tih krvnih grupa.
Ako pak vidimo da su zalihe veće, slabije se troše i manje su potrebe za nekim krvnim grupama, onda u Zavodu, ne nikad na terenu, ali u Zavodu znamo zamoliti darivatelje, poglavito ako su to naši redoviti darivatelji, da se strpe koji dan. Bitno je da nam se odazivaju darivatelji kada primijetimo smanjivanje zaliha pojedinih krvnih grupa. Mi im šaljemo sms poruke i vrlo brzo se napune rezerve.
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu proslavio je prošle godine u listopadu 80. rođendan. Tijekom ovih 80 godina puno toga se mijenjalo. Ima li nekih novosti u radu zavoda?
Zavod je velika ne klasična zdravstvena ustanova malo drugačija od ostalih. Mi smo proizvođači, nismo kao bolnica u kojoj rade liječnici i u kojoj se daje usluga liječenja. Mi pripremamo lijekove, kako iz darovanih doza krvi, tako i u farmaceutskom dijelu gdje proizvodimo infuzijske otopine i medicinske proizvode za jednokratnu uporabu kao što su setovi za infuziju, transfuziju i kisik i kateteri. Puno toga smo napravili i razvili.
Sada smo pred velikim projektima koji se već provode, i zahvalila bih Ministarstvu zdravstva i vladi Republike Hrvatske jer su prepoznali da je važno imati svoju proizvodnju. U sljedeće tri godine planiraju se velika ulaganja u obnovu pogona u Hrvatskom Leskovcu gdje imamo proizvodnju infuzijskih otopina, u preseljenje Odjela za proizvode od medicinske plastike te u izgradnju skladišta. Cilj je objediniti ključne aktivnosti na jednoj lokaciji i time stvoriti učinkovitiju i moderniju proizvodnu cjelinu. Jer kako nam je s jedne strane Domovinski rat ukazao koliko je važno da imamo svoju proizvodnju, jednako tako nam je pandemija korona virusom ukazala koliko je bilo važno da smo imali svoju proizvodnju setova za kisik koje nitko nije htio prodavati Hrvatskoj, jer svako je imao za sebe, a iz Kine se nije moglo u to vrijeme uvoziti.
Mislim da je premalo naglašeno da je tada Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu svojim setovima za kisik pomogao u preživljavanju brojnih bolesnika koji su imali jake simptome korone. U transfuzijskom medicinskom dijelu na poprilično smo visokoj razini po kvaliteti krvnih pripravaka koje proizvodimo. Reorganizirali smo cijelu transfuziju u Hrvatskoj našim snagama. Povezani smo u jedinstveni informatički sustav, a to znači da su sve transfuzije u Hrvatskoj ujedinjene. Uskoro će biti u sustavu i bolnice Rebro i Dubrava, tako da će biti povezani svi podaci i potrebe od vene darivatelja, do vene primatelja.
Uveli smo jedan novi krvni pripravak. To su kapi za oči iz alogenog seruma koje mogu pomoći ljudima koji ne mogu darovati serum za sebe jer su ili jako stari ili su mala djeca. Mislim da smo zaista dobri jer imamo dobrovoljno neplaćeno darivanje krvi, kao ustanova smo na vrlo dobroj razini i, što se tiče transfuzijske medicine, usporedivi smo s razvijenim europskim zemljama.
Kako održati ili povećati broj darivatelja krvi – kako potaknuti mlade da daruju krv?
Veliki je broj mladih kroz srednje škole već na neki način mobiliziran. To zaista dobro rade gradska društva Crvenog križa koja organiziraju akcije. Naše transfuzijske službe dolaze u srednje škole, održimo učenicima predavanja i većina njih koji žele darivati krv već su senzibilizirani. Tom prigodom maturanti prvi put daruju krv. Naravno da i studente isto tako posjećujemo na fakultetima i u studentskim domovima.
Onaj koji je već dao krv kao maturant lako će kao student čuti i prepoznati kad mi pozivamo darivatelje. Pozdravljamo brojne fakultete koji redovito organiziraju akcije darivanja krvi. Dobro je razvijati svijest o darivanju krvi odmalena. Mi smo prošle godine svim učenicima prvih razreda osnovnih škola diljem Lijepe naše darovali slikovnicu ‘Kapko priča priču o Cviti i mladiću’. Dobili su je prošle jeseni za Dan darivatelja krvi 25. listopada. Ideja je da djeca o tome razgovaraju s roditeljima, bakama i djedovima te i njih istodobno slikovnica podsjeti na važnost darivanja krvi i, možda, potakne one koji još mogu darivati da to učine.
Osim prvašićima, ove se godine obraćamo i onima koji su malo stariji – djeci koja imaju 12 godina. Oni će dobiti strip, pomalo prilagođen za njih. Mislim da je dobro tu ideju darivanja krvi usaditi već od najranijeg djetinjstva i mladosti, kako bi je se oni kad-tad sjetili. Istodobno možemo podsjetiti i roditelje, bake i djedove koji još uvijek mogu darivati krv, tako da ne propustimo nijednu generaciju.
Podsjetite nas doktorice Jukić gdje i kada sve možemo darivati krv?
U svim regionalnim i subregionalnim centrima diljem lijepe naše, u Zagrebu u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu svaki radni dan od 7:30 do 19:00 i svaku subotu od 7:30 do 15:00 i na akcijama koje su u organizaciji gradskih društava Crvenog križa, a o tome su uvijek svi darivatelji na vrijeme obaviješteni.
Na kraju bih podsjetila i na lijepo pismo koje se nalazi uokvireno u mojem uredu u Zavodu, a koje smo dobili u ožujku 1990. godine. Naime, tjedan dana prije toga bili smo s darivateljima krvi koji su bili jubilarci godinu ranije na zajedničkoj audijenciji kod pape Ivana Pavla drugog. Papa je tada udijelio svoj blagoslov svim djelatnicima Zavoda, ali i svim darivateljima krvi u Hrvatskoj. Mislim da je to isto poticaj na darivanje, a Ivan Pavao drugi je i sam podržavao i darivanje krvi i jednako tako transplantaciju organa.
* Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.
