Izložba akademske kiparice Dijane Ive Sesartić
U Crkvi sv. Duha u Omišu, sv. Roka 15 u petak 12.7.2024. otvorena je izložba akademske kiparice Dijane Ive Sesartić: MIRIS ZEMLJE, HOMMAGE FRA DIDAKU BUNTIĆU i traje do 12.8.2024.
Osim umjetničke komponente koju Dijana Iva Sesartić javnosti nudi tu je i njeno uvijek hrabro razbijanje prisutne šutnje o temama važnim za povijest hrvatskog naroda.
Jedna od takvih velikih prešućenih tema jest i gladomor hrvatskog naroda u Hercegovini. Gladomor koji je u ratnim godinama Prvog svjetskog rata pokosio, ne samo Hercegovinu, nego i Dalmaciju. Gladomor u teškim vremenima Prvog svjetskog rata, kada su očevi te nevine djece umirali po rovovima Galicija i Tirola, za carski sjaj habsburške kuće.
Pobjednik Gladomora, posljedica metode komunističkog ruskog sustava u Ukrajini i turskog panturskog nacionalizama u Libanonu, ali i raspada nepravedne raspodjele hrane u Austro – Ugarskoj carevini, jest jedan skromni franjevac i velikan Srca – fra Didak Buntić. (Dr. sc. Vinicije B. Lupis, znanstveni savjetnik, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Dubrovnik).
Akademska kiparica hrabro se uhvatila u koštac sa razbijanjem oklopa šutnje i ignoriranja i u fokus svog kiparskog stvaralaštva stavlja taj strašni događaj iz povijesti hrvatskog naroda. Samo njoj svojstvenim umjetničkim rukopisom glasno progovara, zbori istinu o događajima u kojima se franjevački red, po tko zna koji put u povijesti hrvatskog hercegovačkog puka, stavio u službu svoga naroda, izbavljajući, ne samo hrvatsku djecu, od pomora glađu.
Ključna figura u tome bio je „otac sirotinje“ i veliki prosvjetitelj hrvatskog naroda u Hercegovini fra Didak Buntić. Kroz njegovo eterično poprsje kao da i nas zajedno s kiparicom, dohvaća nadahnuće i snaga Duga Svetoga kojom je bio prožet cjelokupni njegov rad, jer bez obučenosti „sile odozgo“, nemoguće je promijeniti svijet.
A fra Didak Buntić ga je uspio promijeniti, baš kao što stvaralački izričaj Dijane Ive Sesardić mijenja i naše predodžbe o kiparstvu. Tako ona postiže dvostruki cilj, razbija dva tabua. Iznosi na vidjelo slabo poznatu činjenicu gladomora hrvatskog naroda i to kiparskim rukopisom kojim razbija drugi tabu. O tome kakvo kiparstvo mora biti.
Njene prozračne, lebdeće, tek minimalno materijalizirane skulpture, doslovno nas uvode u svijet „eteričnog kiparstva“ i istovremeno nas snažno prožimlju emocijama podsjećajući da osim ovog tvarnog svijeta postoji i nešto onkraj vidljivoga i opipljivoga. Kao da nas zove da se ukrcamo u njenu „lebdeću lađu“ i zajedno s njom i fra Didakom Buntićem otplovimo, ne nekom zemaljskom caru, već Kristu Kralju svega stvorenja. (prof. dr. sc. Branko Matulić, Umjetnička akademija u Splitu).
Dr. sc. Vinicije B. Lupis, napisao je: Libanonski kršćanski pjesnik Khalil Gibran u svojoj pjesmi „Moj narod je umirao” svojim krikom progovorio je o fenomenu Kafno izgladnjivanju/gladomoru 1915. – 1918.Libanona) i u njoj veli:“ (…) Da sam bio gladan uz svoj gladni narod i proganjan sa svojim progonjenim narodom, lakši bi mi bili dani i noći bi mi bile manje crne, jer tko sa svojim narodom dijeli nesreću i bijedu osjeća nebesku utjehu u žrtvovanju i ponosi se sobom jer umire nedužan s nedužnima.
Ali, ja nisam sa svojim gladnim i progonjenim narodom što ide u procesiji smrti ka slavi žrtvovanja, već ovdje, iza sedam mora, živim u sigurnosti i apatičnome miru. Ja sam ovdje, daleko od nesreće i nesretnika i ne mogu se ničim ponositi, čak ni vlastitim suzama.(…)“.
Hercegovački fratar fra Didak Buntić bio je sa svojim narodom u trenutku gladi i potrebe ljudske pomoći.
Ova izložba umjetnina Dijane Ive Sesartić izrađenih od krhkih tvorevina: hercegovačkih biljaka, kovinske žice i listova duhana, korijenja i vune, poticaj su za promišljanje o jednom originalnome spomeniku ovom franjevačkom humanitarcu, jer glad i poguba rata su Jahači Apokalipse, koje jedino može satrti Ljubav i Dobrota i duhovnik, jedan od potomak aPoverella iz Assisija, poniklih na ljutom hercegovačkom kršu, oporom i tvrdom (Dr. sc. Vinicije B. Lupis)
Posjetite izložbu i ne zaboravite, šutnja nije uvijek zlato, posebno u vremenima kada postoje gotovo nemoguće promišljati, tumačiti, iznijeti istinu, jer kao da dirateu svetinju, otvarajući pitanja određenih pojava određenog vremena.
Dijana Iva Sesartić se, kao i uvijek usudila.
Još kolumni iste autorice:
Kako je Dalić postao meta ‘moralista, dežurnih stručnjaka i tumača’ koji sve znaju
In memoriam – Hrvoje Naglić: O ‘običnim ljudima’ i dubokim tragovima koje su ostavili