Dok država zgrće ogroman novac iz poreza i naknada od igara na sreću, od posljedica ovisnosti o klađenju istovremeno trpe svi segmenti društva, a posebice zdravstvo i obitelji koji se bave saniranjem i liječenjem tih sveprisutnih oblika ovisnosti.
Po podacima Porezne uprave, od poreza i naknada od igara na sreću u državni proračun u 2021. uplaćeno je 190,5 milijuna eura, u 2022. godini 251,1 milijun, da bi prošla godina bila rekordna s 310,7 milijuna eura koji su se slili iz “automata za sreću”.
Svake godine veliki porast isplata u igrama klađenja
Organizatori igara na sreću prijavili su za prosinac 2021. godine 1330 uplatnih mjesta u kladionicama i 3608 samoposlužnih terminala za klađenje, za prosinac 2022. godine 1302 uplatnih mjesta i 3642 samposlužnih terminala, te za prosinac 2023. godine 1294 uplatnih mjesta i 3743 samposlužnih terminala za klađenje.
Također, ukupne isplate u igrama klađenja koje su prijavljene u 2021. iznosile su 564 milijuna eura, 2022. godine 681,3 milijuna, a u 2023. godini 882,9 milijuna eura.
Iz Porezne uprave naglašavaju da se prihod od igara na sreću raspoređuje za financiranje programa organizacija koje promiču razvoj sporta i bore se protiv zlouporabe droga i svih drugih oblika ovisnosti.
Tim se novcem financira socijalna i humanitarna djelatnost, potrebe osoba s invaliditetom, ulaže se u razvoj tehničke kulture i kulture općenito, u izvaninstitucionalnu naobrazbu djece i mladih te organizacija za razvoj civilnog društva.
Stoga bi, gledajući samo iznose kojima se puni državni proračun kroz kladioničke kanale, laik mogao zaključiti kako bi razvoj igara na sreću trebalo još više poticati.
No, stručnjaci smatraju prepuštanje svim vrstama igara na sreću pošašću suvremenog društva. U želji za brzom zaradom pojedinci razviju tešku ovisnost i zbog toga, osim duševnog zdravlja, ugrožavaju stabilnost obitelji koju dovode do financijskog kraha, a znanstvena istraživanja dokazala su blisku vezu odavanja kocki s porastom kaznenih djela.
I ekonomisti kažu da je to najgori mogući oblik ulaganja i načina punjenja proračuna jer uloženi novac ne stvara novu vrijednost, a otprilike ista svota potroši se na saniranje šteta nastalih od “kulta brze zarade”.
Ovisnici o kocki tri puta podložniji razvoju drugih ovisnosti
Stručna studija Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pokazuje da društveni troškovi zbog ovisnosti o kockanju u Hrvatskoj čine između 34 i 77 posto ukupnih godišnjih prihoda od igara na sreću.
U istoj studiji napominje se kako je ovisnost o kockanju uvrštena 2013. godine u službenu klasifikaciju bolesti Američke psihijatrijske udruge.
Kockanje posebice negativno utječe na zdravstveni sustav, koji ionako grca u dugovima, a ovisnici o kocki tri su puta podložniji razvoju drugih ovisnosti, gdje prednjači ovisnost o alkoholu.
Autori studije nalaze značajne rodne razlike kod sklonosti kockanju. Kod žena se problemi počinju javljati nakon što su već doživjele prve susrete s anksioznošću, depresijom i konzumacijom psihoaktivnih tvari.
Muškarci pak u značajno većoj mjeri razvijaju druge simptome lošeg mentalnog zdravlja kao posljedicu kockanja, a najčešći su depresija i suicidalnost.
Sve te posljedice stvaraju više ili manje izravne troškove društvu jer traže angažman i resurse javnog sektora u području zdravstva, pravosuđa, socijalne skrbi i obiteljsko-pravne zaštite, dok istovremeno opterećuju gospodarsku produktivnost.
Psihijatrijska struka se izrazito negativno odnosi prema načinu na koji država tretira kladionice, za koje kažu da su leglo stvaranja težih oblika ovisnosti.
Dok je reklamiranje pušenja i alkohola zabranjeno, reklame za casina iskaču na svakom uglu
Psihijatar Davor Bodor iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Zagreb, subspecijalist alkoholizma i drugih ovisnosti, smatra poražavajućim to što se ovisnost o kockanju fundamentalno različito tretira u odnosu na ostale ovisnosti.
Zakonom je zabranjeno reklamiranje duhanskih proizvoda i alkoholnih pića, a o opijatima ne treba trošiti riječi. S druge strane, reklame za kladionice, pogotovo on-line casina, iskaču na svakom uglu.
Bodor upozorava kako je riječ o perfidnim i dobro osmišljenim reklamnim porukama koje u prvi plan stavljaju mogućnost enormnih dobitaka. Takvom načinu mamljenja mušterija jednako su podložni svi slojevi društva, a najporaznije je što su mu izložena i djeca.
„Zakonodavac brani otvaranje casina u blizini škola, ali time ne postiže željeni rezultat jer casina se otvaraju u prizemljima ili podrumima višestambenih zgrada, gdje također žive djeca i maloljetnici kojima je privid lake zarade nadohvat ruke“, kaže.
Osim toga, kockanje je specifično u odnosu na ostale ovisnosti, jer ga se ne može otkriti kao što se u alkoholičara istina detektira alkometrom. Kod kockara ne postoji ni “predoziranje”, pa se lakše skrivaju od okoline, a ovisniku treba duže vrijeme da si prizna kako je zagrezao u opasnu naviku.
Okorjelim kockarima treba više vremena da bi potražili stručnu pomoć, a to rade uglavnom nakon što se pojave suicidalne misli, pronevjeri novac ili obitelj odvede na prosjački štap.
No, Bodor je ipak barem djelomično optimističan jer odvikavanje od kocke, što se uglavnom provodi psihoterapijom u koju je često uključena obitelj, pokazuje dobre rezultate.
Odvikavanje obično traje do pola godine, po potrebi duže, ali prvi korak mora učiniti sam ovisnik, kojem su za liječenje otvorena vrata javnozdravstvenih ustanova.
Piše: Ozren Špiranec
Proturječje španjolske božićne lutrije: slavlje za nekoliko, patnja za mnoge
