HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA SINA DJEVICE MARIJE – ŽALOSNE GOSPE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novog dana. Srijeda je, dan napose posvećen svetomu Josipu, zaštitniku Svete Obitelji, Isusa i Marije, zaštitniku Crkve te našega naroda. Zaštitniku i naših obitelji te sretne smrti. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, novi dan, za svaki udisaj i izdisaj, za svaki otkucaj srca. I svatko može reći da je ovim danom bliže Gospodinu, susretu s njim, jer živimo za vječnost.
Upravo smo tome ovih dana razmišljali, o Augustinu u njegovu nemiru, i upravo je on dokaz da je čovjek stvoren za više, za nebo, za Gospodina koji je s nama i u nama.
Toga budimo svjesni. Ne živimo samo za ovaj svijet koji je varljiv i prolazi, stvoreni smo biti s Gospodinom. O tome piše Pavao u svim svojim spisima, počevši od najranijih Prve Solunjanima ili Galaćanima. Zar bi on uzalud uzimao na sebe sve one poteškoće i nevolje, progone i tamnice, kamenovanja i brodolome, da ga nije tjerala sila iznutra, navijestiti svima Isusa Krista. Zar bi se toliki misionari osmjelili u daleke zemlje, nepoznate krajeve, među narode kojih jezika nisu poznavali, da nisu imali nutarnji poticaj – donijeti Radosnu vijest o Isusu Kristu ljudima.
Pavao će reći: Ljubav nas Kristova tjera! Sili. Doslovce. To je taj žar o kome Gospodin govori, oganj koji je došao baciti na zemlju da zapali svijet. Govorili smo ovih dana o mlakosti. Biti vruć ili hladan. Mlaka će on izbaciti iz svojih usta…
Gospa od Suza u Sirakuzi – čudo iz 1953. godine
Ovih danas spominjali smo i Gospu od Suza koja se slavi kod nas u slavonskoj Pleternici, a vezana je uz čudesne suze koje tu g. 1953. tekle s jednoga Marijina lika na Sirakuzi u jednostavnoj kući mladoga bračnoga para koji je očekivao dijete.
Bili su pobožni. Bili su to 27-godišnji Angelo Iannuso, poljoprivredni radnik, i Antonina Giusto, 20-godišnja kućanica. Reljefna slika je počela plakati 29.8.1953., a onda je plakala kroz četiri dana, još nekoliko puta, do 1.9. Mladi bračni par Angelo i Antonina te su se godine vjenčali. Živjeli su u skromnoj kući. Antonina je očekivala svoje prvo dijete, ali je trudnoća bila teška, do te mjere da je ponekad gubila vid. 29. kolovoza oko 3 sata u noći taj se poremećaj pogoršao dotle da je Antonina potpuno oslijepila.
Bila je jako žalosna i potpuno obeshrabrena. No, oko 8.30 ujutro vid joj se vratio kao prije i kad je podigla pogled prema slici koja je bila pričvršćena na zid iznad kreveta s nevjericom je gledala kako se Gospine suze kotrljaju niz krevet. Odmah je to rekla svom suprugu, a vrlo brzo glas o Gospi koja plače se proširio po gradu.
Čudesna ozdravljenja i svjedočanstvo znanstvenika
Svi su htjeli vidjeti Gospine suze te se njihova kuća pretvorila u hodočasničko mjesto. Kasnije je sagrađeno svetište koje godišnje okupi i do milijun hodočasnika. Među stručnjacima koji su ispitivali ovaj fenomen bio je i ateist Michael Cassola, koji je jednom i sam bio očevidac prolijevanja suza sa slike-kipa. 9.9. je potpisano izvješće znanstvenika da se radi o pravim ljudskim suzama i da ne mogu protumačiti njihov nastanak.
Tri mjeseca kasnije Crkva je proglasila događaj neobjašnjivim fenomenom tj. autentičnim čudom. Suze nisu bile jedini nebeski znak tih dana. Pratile su ih stotine tjelesnih ozdravljenja koje je liječnička komisija ocijenila izvanrednima: samo u prva dva i pol mjeseca od početka događaja zabilježeno je oko 300 slučajeva ozdravljenja na neobjašnjiv način. Među mnogim čudima je i čudo trogodišnje djevojčice koja je od prve godine života imala paraliziranu desnu ruku.
Ona je odvedena do čudesnog Gospina lika, počela je da micati ruku nakon što je na nju stavljeno malo vate natopljene suzama Nebeske Majke. Zanimljivo je spomenuti da je i znanstvenik, doktor Cassola, koji je u ono vrijeme spomenutog čuda bio ateist, na samrtnoj postelji na svojim prsima je držao relikvijar u kojem se još nalaze neke od suza s Gospine slike.
Zašto Marija plače – grijesi koji vape u nebo
A zašto Marija plače? Zašto je bila tužna u Lurdu i Fatimi, u Kibehu pa i u Međugorju? Zbog svijeta i stanja u svijetu. Za dva tjedna slavit ćemo Mater Dolorosa – Žalosnu Gospu. Uz njezinih sedam radosti slavimo i sedam žalosti… Svijet stalno pleše na rubu rata, sveopćega… Stotine milijardi izdaju se za naoružanje koje služi samo jednomu: Uništavanju… Kako samo Đavao radosno trlja ruke! Pa treba progovoriti nešto i o grijehu.
Grijesima koji u nebo vapiju a zabilježeni su i u Svetome pismu. Grijesi koji vape u nebo nisu nejasna teološka pitanja. To su grijesi koji ranjavaju samu bit i srce ljudskog dostojanstva – i zahtijevaju odgovor i od Boga i od njegove Crkve. Četiri grijeha koja vape prema nebu za osvetom izvučena su iz Svetog pisma. Pojam se nalazi Katekizmu Katoličke Crkve.
Važno je istaknuti u naše vrijeme da osveta, u biblijskom i teološkom kontekstu, ima precizno značenje: molba za božansku pravdu i pravedan zahtjev za naknadom i obeštećenjem kada teška zla poremete moralni i prirodni poredak koji je Bog uspostavio. Ovi grijesi smatraju se posebno teškima jer predstavljaju izravne prekršaje protiv prirodnog poretka koji je Bog uspostavio, usadio u ljudsku savjest i na dubok način pozivaju na božansku pravdu. Svaki zaslužuje posebnu pozornost zbog kršenja temeljnoga ljudskog dostojanstva i božanskog zakona.
Prvi grijeh – namjerno ubojstvo nevinog života
Prvi grijeh, namjerno i svjesno ubojstvo, odnosi se na namjerno i nepravedno oduzimanje nevinog ljudskog života, danas napose pobačaja-abortusa. Ovaj prijestup ukorijenjen je u zapovijedi protiv ubijanja i prikazan je u priči o Kainu i Abelu, gdje se kaže da krv ubijenog brata vapi iz zemlje Bogu za pravdom.
Namjerno ubojstvo napad je na svetost života, koji je dar od Stvoritelja, i potkopava same temelje ljudskog društva. Izaziva božansku osvetu jer odbacuje Božji autoritet nad životom i smrću. Vidimo kako je danas život obescijenjen, kako se lako ubija, svjedočimo o svakodnevnim razaranjima i ubojstvima na raznim frontama diljem svijeta. Još uvijek svijetom gospodari ‘Kainova toljaga’ kojom je umlatio brata Abela jer je Bog primio Abelovu žrtvu.
Smrt je zaslužio – Jeremija, Isus i holokaust nerođenih
Slušamo i danas u Službi čitanja o Jeremiji za koga svi jednoglasno svjedoče, unisono: SMRT JE ZASLUŽIO! Zaslužio je smrt jer im je govorio istinu u Božje ime! Bog ga je poslao, o on nije mogao ne govoriti. Ako smo bili pozorni u nedjelju na čitanja, imali smo upravo to iz Jeremije proroka. Morao je govoriti. Kad bi ušutio, bilo mu je u kostima kao žeravica, kao leukemija koja prožiže koštanu srž. Istu riječ upotrijebili su i Židovi za Isusova suđenja: SMRT JE ZASLUŽIO!
Čovjek se pita, po čemu, kad je prošao zemljom čineći svakomu dobro. Ali mržnja zaslijepi čovjeka i ustaje na čovjeka. Gospodina molimo da nas poštedi ubijanja. Danas se govori o holokaustu nerođenih. Milijuni, deseci milijuna začete i nerođene djece ubije se diljem svijeta. I to je u nebo vapijući grijeh koji ne ostaje nekažnjen. I u obitelji koja to čini, a isto tako i u narodu koji to zakonski odobrava. S Bogom nema šale, on se ne da ismjehivati. Zapitajmo se – jesmo li u službi života ili smrti. Dolje imate preslik čitanja iz knjižice Nasljeduj Krista! Pa pročitajte.
Imamo mreže, ali nemamo zajedništva, šaljemo poruke svugdje, a nitko se ne osjeća saslušanim
Ni hladan ni vruć – najgora dijagnoza koju Isus izriče cijeloj jednoj Crkvi
Godinama je mislio da traži Boga – shvatio je da je Bog tražio njega
