I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!” (MT 14, 22-33).
Današnji svijet nudi puno toga. Upravo to i jest problem. Vidimo kako učenici koji su “živjeli” s Isusom na prvu pomisao su se preplašili i nisu prepoznali Isusa. Osim što ga nisu prepoznali, prvo su se preplašili i nisu se sjetili Njega. Strah ih je nadvladao. U to doba sotona vladao je svijetom, kao i danas.
Distrakcije nas odvajaju od Isusa
Zlu upravo i jest namjera da imamo što više distrakcija kako bi Boga stavili ne na zadnje mjesto, nego i ispod toga. Da nam nije ni na kraju pameti. Kada nam s dovoljno distrakcija izbije Boga iz glave tada smo njegovi. Načuvši slučajno ulični razgovor gdje je jedna osoba drugoj na mobitel spominjala probleme u kojima se nalazi i što će se sve posljedično loše dogoditi iz njih prošla mi je jedna misao kroz glavu. Misao koja mi pada na pamet u tom trenutku je kako je toj osobi teško kada kroz probleme sama prolazi bez Isusa.
Izreka da za sve probleme uvijek postoji rješenje je točna, a to rješenje je Isus. Zbog svih nagomilanih obaveza, distrakcija, Isus na ljestvici važnosti samo tone i tone. I nakon nekog vremena kada bi posegnuli za rješenjem koje je bio Isus, mi se više ne sjećamo tog rješenja. Zaboravili smo na Njega.
Naravno, zbog posla i raznih obaveza jednostavno zaboravimo i to je normalno. Stoga kada ste sami u autu, vozite se negdje, hodate, sjetite se Isusa. Primjeri mogu biti vrlo banalni kao što su tipa; vidite pticu u ovo lijepo vrijeme, sjetite se da su slične ptice i letjele nebom i u Isusovo vrijeme i kako je nekad Isus promatrao te iste ptice dok je hodao zemljom. Možemo se sjetit i Boga Oca i pogledavši u stabla koja će sada biti u cvatu, sjetimo se Oca kako je upravo On stvorio ta stabla. Male stvari, mogu potaknuti razmišljanje o Bogu, koji je i danas živ.
Isus je naš spas
Vratimo se na Evanđelje. Vidimo kako je Petar bio skeptičan, ali svejedno se prepustio Bogu i pošao za Njim. Stao je na vodu i hodao njome. Hodao je sve dok nije posumnjao. Slično što se desi svim vjernicima u životu, da u nekom trenutku posumnjaju. Ali reakcija Isusa dokaz je da i kad posumnjamo i potonemo, On je taj koji daje ruku i spašava nas. Bitan je naš iskorak prema Njemu kao što ga je imao i Petar. Nakon što je Isus ušao u lađu, vjetar se smiri. Isto tako kada Isus uđe u naše probleme, sav nemir i naša oluja u glavi kao da nestane.
Isus je naš spas. Problemi s njim čine se premostivi, vidi im se kraj. Isus nas poziva, ali pravo je pitanje prepoznajemo li ga?
