HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KOJI NAS JE SVOJOM KRVLJU OTKUPIO. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je – dan napose posvećen svetomu Josipu, Marijinu zaručniku, Isusovu hranitelju kod koga je Isus naučio tesarski obrt pa je stoga i zvan ‘sin tesarov’.
Nije to bilo ponižavajuće zanimanje ni obrt, jer – sjetimo se – kad je Nabukodonozor srušio Južno Kraljevstvo – sa sobom je odveo u Babilon sve obrtnike, ostavio je u Judeji samo nešto stočara i ratara. I tada su obrtnici bili cijenjeni, a i danas.
Bolje prođu financijski obrtnici nego profesori na fakultetima, jer kad negdje ‘zaškripi’, geslo je ‘zovi majstora koji se u to razumije.’ A onda on svoje umijeće ‘naplati’! A mi znamo što znači tražiti ljeti majstora za klima-uređaje ili kuhinjske aparate.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro. Malo je svježije nego minulih dana, jučer je ovdje palo nešto kiše. A i vani ima još nešto oblaka. Izmolimo svoje uobičajene molitve, zaštite i predanja, vjerovanja i Marijin anđeoski pozdrav. Ovdje se održavaju duhovne vježbe za svećenike, jučer ih je bilo oko 320 – pa molimo da budu ovi dani za njih blagoslovljeni te da pođu u svoja mjesta duhovno i tjelesno okrijepljeni.
Zahvalimo za njihovu nazočnost ovdje jer je i to poticaj za župu da se obnovi prisutnošću tolikog broja svećenika po kućama. Svima nam je poći na izvore, na biotope vjere i života, ondje gdje je voda čista, pitka, nezamućena.
Prorok Amos – Božja istina za Sjeverno Kraljevstvo
Slušamo ovih dana iz Staroga zavjeta proroka Amosa. Prvi od proroka koji nam je ostavio svoj spis. Rodio se u Južnom kraljevstvu – u Judeji, bio je stočar i kako sam kaže, uzgajivač divljih smokava, ali mu je Gospodin dao naredbu poći u Sjeverno Kraljevstvo i ondje navijestiti propast, ako se ne obrate.
Čuli smo jučer: Amos nije nimalo ugodan prorok. Ne dolazi u Sjeverno Kraljevstvo s riječju utjehe. Dolazi s Božjom istinom: “Samo tebi sam dao veću milost nego svim narodima na zemlji; zato ću te kazniti za sve tvoje grijehe.” Stoga je ključna činjenica: Božji izbor nije sigurnost ni zaštita. To je odgovornost. Narodi oko Izraela bit će suđeni prema općim standardima ljudske pravde – okrutnost, nasilje, uobičajeni moralni propusti moćnika.
Foto: Wikimedia Commons
Izrael će biti suđen prema mjeri onoga koji ga je izabrao, koji ga je izveo iz Egipta, koji je svoje ime učinio poznatim u Izraelu. Što je viši poziv, to je račun i sud stroži. Ne možete tvrditi da imate povlasticu odnosa sa svojim Bogom, a ignorirati obveze koje iz toga odnosa odnosno Saveza proizlaze. Amos gradi logiku nizom pitanja koja se ne mogu odbaciti.
Poanta je uzročnost – ništa se ne događa bez razloga, da naime posljedice slijede iz uzroka, da proročka riječ nije slučajna riječ već rika lava koji je već pronašao svoj plijen. „Gospodin Bog ne čini ništa, a da ne otkrije svoj naum slugama svojim, prorocima”.
Lav riče – tko da ne premre, zadrhti!” I onda posljednja optužba, rijetka i razorna: „Bio si kao glavnja istrgnuta iz vatre, ali se nisi vratio k meni, govori Gospodin. Zato ću ti tako učiniti, Izraele; i budući da ću tako postupiti s tobom, pripremi se za susret s Bogom svojim.”
Osobni susret s Bogom
Dakle, pripremiti se za osobni susret s Bogom! Licem u lice. I to ne samo narod, nego i pojedinci, svatko od nas, mora se suočiti s Gospodinom.
Logika i prijetnja Amosa nije ograničena na Izrael. To je logika svakog ozbiljnog poziva: što je dar i odgovornost veća, to je Božji sud stroži. A počinje redovito s kućom Božjom. Na nama je moliti da se ublaži Božji gnjev nad ovim pukom i njegovim grijesima.
Jučer smo slušali o oluji na moru, koju Gospodin utišava. I vjetar, i valovlje, i uskovitlano more. A danas ćemo ga naći s druge strane Jezera, u Gerasenskom kraju u kome se susreće s demonskim silama.
Foto: Wikimedia commons
Isus i njegovi učenici ušli su u lađu. On je zaspao. Nastala je silovita oluja – Matej rabi grčke izraze seismos megas (seizmos je potres, a megas ‘velik’ – imamo to u složenicama kao mega-), veliki tornado, ista riječ koja se koristi za potres. Valovi su prekrivali lađu.
Učenici, od kojih su neki iskusni ribari koji poznaju to jezero, bili su prestravljeni. Bude ga u panici: “Gospodine, spasi nas! Propadamo! Izgibostmo” On kaže: „Zašto se bojite, malovjerni?” Tada ustaje i zaprijeti vjetrovima i moru. I nastade velika tišina. A ljudi su se divili govoreći: “Kakav je ovo čovjek da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?” Tko je taj čovjek, taj Isus? Pitanje – onda i danas.
Unutarnja oluja i pitanje vjere
Zapazite redoslijed onoga što Isus čini. On ne prijeti najprije oluji. On najprije prekorava strah učenika. „Zašto se bojite, malovjerni?” Zatim ustaje i smiruje more. Unutarnja oluja rješava se prije vanjske. Ili bolje rečeno – rješavanje unutarnje oluje samo je po sebi preduvjet za primanje onoga što slijedi.
Učenici vape, prekorava ih, gledaju kako se događa nemoguće, a zatim postavljaju pitanje koje je cijelo vrijeme bilo pravo pitanje: Tko je taj Isus? Isus ne paničari. On najprije njih prekorava. Kao da nisu iskusili toliko čudesa u njegovoj nazočnosti.
Čemu sada taj strah i panika? Ako sam ja u lađi, tko što može? Ovo je domaći oblik vjere u oluji. Kućanstvo koje udaraju valovi – bolest, otuđenje, financijski kolaps, mučna tjeskoba jednoga naroda u prekretnici njegove povijesti – ne traži se prvo da riješi problem.
Prvo se traži da probudi Isusa. Da zavapi. Da kaže, čak i nesavršeno, čak i s malo vjere koju imamo: Gospodine, spasi nas, propadamo! Ukor nije odbacivanje. To je poziv da pogledamo tko je u lađi. A pitanje koje slijedi – kakav je ovo čovjek? – jest pitanje koje svako kućanstvo, svaka nacija, svaka preplašena osoba u oluji treba postaviti. Ne kao izazov, već kao svanuće, svitanje nakon oluje i noći. Vjetrovi i more ga slušaju. To nije utješna apstrakcija. To je specifična tvrdnja o specifičnoj osobi koja spava na krmi lađe u kojoj se nalazite.
Sveti Junípero Serra – apostol Novoga svijeta
Danas Crkva slavi svetoga Junípera Serru, španjolskog franjevca koji je evangelizirao Zapadnu obalu Amerike. Ovih dana Amerika slavi svojih 230 godina neovisnosti. Sjedinjene Američke Države danas slave neobavezni spomendan sv. Junípera Serre (1713.-1784.). Miguel José Serra rođen je na otoku Mallorci u Španjolskoj.
Foto: Wikimedia commons
Ime Junípero uzeo je kada je 1730. godine stupio u franjevački red. Zaređen je 1737. godine i dvanaest godina predavao je filozofiju i teologiju na Sveučilištu u Padovi. U dobi od 37 godina otišao je u Mexico City gdje je proveo ostatak života radeći na obraćenju naroda Novog svijeta.
Uvelike zaslužan za širenje Crkve na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, Junípero je osnovao 21 misiju i obratio tisuće američkih Indijanaca. Misijske postaje nazivao je prema kalendaru Crkve – dolje od San Diega pa gore do San Francisca. U vremenu onoga odbacivanja naslijeđa prije desetak godina ta woke- i cancel-culture rušila je njegove spomenike na Zapadnoj obali, a zapravo je bio prosvjetitelj i onaj koji je krstio tisuće Indijanaca.
Nije bio osvajač, osim s križem i krunicom u ruci. I Svetim pismom. Nadbiskup San Francisca morao je obavljati egzorcizme protiv takvih vandala i bezbožnika. U vremenu kad se u Bostonu proglašavala neovisnost o Monarhiji, 1776., Junípero je naviještao Krista u Kaliforniji. To su istinski heroji koji su založili svoje živote za Kristovo djelo u svijetu.
Papa Franjo je kanonizirao Junípera Serru tijekom svog posjeta Sjedinjenim Državama 23. rujna 2015. Proslava za prvog hispanskog sveca u SAD-u održana je na travnjaku ispred Nacionalnog svetišta u Washingtonu, DC. Utječimo se tim velikanima vjere i molimo da ih ondje gdje smo slijedimo.
Zašto su početci Crkve bili obilježeni krvlju, a ne komforom?
