Predsjedniku Milanoviću nije dobro sjela posjeta ministra Anušića Jeruzalemu. Kaže predsjednik: „I u nedavnom telefonskom razgovoru izravno sam upozorio predsjednika Vlade kako bi bilo kakav oblik vojne suradnje s Izraelom bio neprihvatljiv.” Navodno će posjet ministra Anušića prouzročiti nekakvu štetu.
I to kaže predsjednik koji je, zbog svojih proruskih stavova, nepoželjan u Europi. Pa, jadan ne bio, mora potegnuti sve do Tbilisija. Sastao se predsjednik Milanović i s gruzijskim kolegom Mihaelom Kavelašvilijem i premijerom Iraklijem Kobakhidzeom. Oba iz proruske stranke Gruzijski san, koja sniva opet ujedinjenu Gruziju unutar Rusije. Posjet proruskoj diktaturi s kojom, po Milanovićevom priznanju, EU ne želi imati posla, kao nije naštetio Hrvatskom ugledu. Pa zapravo i nije jer svi u Europi jako dobro znaju tko je i što je Milanović – proruski populist sve više nalik na Orbana i Fica.
Pa je takvom Zoranu Milanoviću posjet ministra obrane Anušića Izraelu veliki problem. Kao ugrožava se hrvatski ugled. Zamislite tek koliko je srozan ugled Njemačke koja je zadnje četiri godine nastavila kupovati izraelsko oružje. Berlin se nije odveć brinuo za svoj ugled kad je naručio izraelski proturaketni sustav Arrow 3. Ugovor vrijedan 3,5 milijardi dolara njemački parlament odobrio je u lipnju 2023., da bi ga njemačko ministarstvo obrane potpisalo u kolovozu iste godine. U prosincu 2025. potpisan je dodatni ugovor vrijedan 3,1 milijardu dolara za nove sustave Arrow 3.
Nijemci su se vodili jedino ispravnom idejom da je nacionalni interes iznad svega. Zato je odgovor ministar Anušić na Milanovićeve napade jedino ispravan: „Predsjednik Milanović trebao bi razumjeti da su interesi Republike Hrvatske i hrvatskog naroda iznad svega, posebno iznad dnevno političkih manevara koji su, u prvom redu, na štetu Hrvatske vojske.”
Doduše, i ministar Anušić baš nije bio do kraja iskren kad je naveo da je razlog za posjet Jeruzalemu zahvala što je Izrael dozvolio prodaju sustava za aktivnu obranu tenkova Trophy Hrvatskoj. Naime, sustavi koji će se ugraditi na naše Leoparde 2A8 proizvest će tvrtka Euro Trophy, čiji su vlasnici KNDS Deutschland (zbog isključivo političkih razloga novo ime za KraussMaffei), američki General Dynamics European Land Systems i izraelski RAFAEL. Istina je da je Jeruzalem mogao raditi probleme oko isporuke Trophyja Hrvatskoj. Međutim, Euro Trophy je osnovan upravo zato da bi KNDS Deutschland mogao nuditi potencijalnim kupcima Trophy kao europski, a ne izraelski proizvod.
Pravi razlozi posjeta Anušića Jeruzalemu još uvijek nisu poznati. Razumljivo s obzirom na „antiprotivan” stav Milanovića. Jedna od razloga sasvim je sigurno izraelsko naoružavanje Srbije. Što je itekako problem jer se Srbija pod vodstvom Aleksandra Vučića, ubrzano priprema za rat. Srbija se naoružava ne da bi se branila, već da bi napadala. I širila.
U Beogradu s nemalim zadovoljstvom prate događanja oko NATO saveza, te sasvim izglednog slabljenja. Ako ne i raspuštanja. Posebno ih vesele najave iz Washingtona da će se američke snage potpuno povući iz Europe.
Zahtjev Washingtona da se na NATO Summitu, koji će se održati 7. i 8. srpnja u Ankari, ne pozove Ukrajina i partneri iz indo-pacifičke regije – Australija, Novi Zeland, Japan i Južna Koreja ukazuje na smjer američke politike. A to je ograničavanje NATO-a isključivo kao euroatlantski obrambeni pakt. Uostalom, predsjednik Trump ne vidi Europsku uniju kao ravnopravnog partnera. Puno bi radije pregovarao i dogovarao s pojedinačnim državama.
U Beogradu su oduševljeni najavom da će Washington u Ankari zahtijevati reduciranje operacija KFOR-a na Kosovu. Povlačenje Amerikanaca praktički bi značilo gađenje KFOR-a. Iako Amerikanci ne predstavljaju najbrojniju snagu unutar KFOR-a. Po službenim internetskim stranicama misije trenutačno su u KFOR snagama raspoređena 4767 vojnika, dočasnika i časnika. Pritom je Amerikanaca 590. Dok je najbrojnijih Talijana 907. Turaka je 328, Nijemaca 308, Albanaca 256, Švicaraca 200… Hrvata je, po tim podacima, trenutačno 151.
Iako Amerikanci nisu najbrojniji jasno je da su daleko najvažniji. Toga su itekako svjesni u Beogradu. Iskustvo s UNPROFOR-om iz Bosne i Hercegovine jasno pokazuje da ako nema Amerikanaca kao da nema nikog. Pripadnici UNPROFOR-a uglavnom su bili pasivni promatrači. A kad su i trebali djelovati, recimo da bi spasili civile u Srebrenici, nisu poduzimali ništa. Nakon što se UNPROFOR pokazao ne samo potpuno beskorisnim, nego često i štetnim, zamijenila ga je misija IFOR. A nju su predvodili, a tko drugi nego Amerikanci.
Srbijanski planovi su krajnje jednostavni. Dočekati da se Amerikanci povuku, a onda napasti Kosovo. Pritom očekuju da će snage KFOR-a, ako koje preostanu, pobjeći ili se skloniti na sigurno. Kratka i brza akcija od nekoliko dana za potpunu okupaciju Kosova.
Preduvjet da operacija bude učinkovita i brza je da se Kosovari ne bi imali čime braniti. I tu Vučiću nastaje problem – vojni pakt Prištine, Tirane i Zagreba. To nije trun u oku ili kamenčić u cipeli. To je čavao u peti. Ili još gore.
General Milan Mojsilović, načelnik Generalštaba Vojske Srbije, nedavno se u srbijanskim medijima pohvalio kupnjom izraelskih višecijevnih lansera Puls i balističkih projektila dometa 300 kilometara. Od Izraela su kupljene i borbene bespilotne letjelice „Hermes 900”. Ali i puno važnije – zapovjedno-nadzorni sustav koji uz pomoć računala s umjetnom inteligencijom automatski obrađuje podatke o stanju na bojištu. Posljedično, zapovjednici imaju puno bolju sliku bojišta, što im bitno olakšava donošenje odluka.
Povrh toga general Mojsilović izjavio je: „Na stolu su i prijedlozi za opremanje novim višenamjenskim borbenim avionima, novim avionima za početnu obuku i transportnim avionima.” Kao jedna od opcija srbijanski mediji spominju kupnju kineskih borbenih aviona.
Vučića i „drugare” Trumpova razgradnja NATO-a ulovila je donekle nespremne. Pa sada ubrzano kupuju kako bi bili spremni djelovati kad Amerikanci napuste Kosovo.
U takvim okolnostima kad Beograd sve što naruči dobije za nekoliko mjeseci, ni Zagreb nema vremena za gubljenje. Narudžbe tenkova, samovoznih haubica i višecijevnih lansera koji će biti isporučeni 2028. godine postale su besmislene. A ono što nam najhitnije treba je protuzračni raketni sustav. Ako bi naručili američki MIM-104 Patriot stali bi u jako dugačak red. Što nema smisla. Mogli bi naručiti francusko-talijanski SAMP-T. Čak i da je MBDA riješi sve probleme uočene u Ukrajini, opet bi rok isporuke bio puno predugačak.
Istovremeno izraelski raketni sustav David’sa Sling bolji je i od Patriota i od SAMP-T. Uspješno je dokazan u borbi. Povrh toga Rafael spremna ga je isporučiti u vrlo kratkom roku. Da ne bi ispalo kako bi takvom kupnjom Hrvatska jako narušila svoj ugled tek da spomenemo da je isti sustav Finska naručila u studenom 2023. Iako nije baš idealno da nas izraelski PZO sustav mora braniti od izraelskih balističkih projektila lansiranih iz PULS lansera srbijanske vojske. Međutim, kad se u obzir uzme činjenica da je naš „strateški partner” Francuska prodala Srbiji puno naprednije višenamjenske borbene avione nego što je „uvalila” nama to i nije tako strašno.
Kad bi hrvatska vanjska i sigurnosna politika manje lutale i ovisile o volji nekih pojedinaca ne bi bili u ovako ne baš zavidnom položaju.
Pentagon rastavlja NATO, Amerika pakira kofere iz Europe: ostajemo li sami pred Rusijom i Vučićem?
