Dana 24. veljače rat u Ukrajini ući će u petu godinu trajanja. Nije da će time postati najduži europski rat (II. svjetski rat trajao je šest godina, a neki su trajali i stotinu), ali zasigurno neće biti ni najkraći. Ako politika ne uspije dogovoriti kraj mogao bi potrajati još godinama.
Duge četiri godine europski vlastodršci učinili su išta-ništa na pojačavanju obrambenih mogućnosti Europe. Tek ih je prijetnja predsjednika Donalda Trumpa da će povući američke vojnike i time praktički rasformirati NATO, potakla da se pokrenu. Vrlo sporo i vrlo malo. Uglavnom retorički – trebali li, morali bi, (možda) hoćemo.
Jedinu do sada konkretnu mjeru – povećanje izdvajanja na 3,5 % BDP-a za obranu do 2035.godine, velika većina europskih članica NATO-a za sada ignorira. S jedne strane kao ima se vremena. S druge velika većina europskih vlastodržaca nada se da će 2029. godine u Ovalni ured Bijele ponovno ući demokrat. Pa će se sve samo od sebe vratiti „u normalu”. Opasna je to kockanje našom budućnošću, nalik ruskom ruletu u kojem je u bubnju ne jedan nego pet metaka. Jer ako na predsjedničkim izborima pobijedi sadašnji potpredsjednik JD Vance velika većina europskih članica NATO-a naći će se u jako teškoj poziciji. Ma zapravo naći se sve članice. S tom razlikom da će one koje su krenule jačati obrambene kapacitete taj trenutak dočekati s manje stresa.
Ni sadašnjoj hrvatskoj vladajućoj koaliciji ne žuri se značajno povećati izdvajanja za oružane snage. Proračunska izdvajanja za MORH za 2026. godinu veća su mizernih 281 milijun eura u odnosu na 2025. godinu. Naravno, pod uvjetom da na kraju godine ne bude rebalans te se, kao i svake godine, ne uzme MORH-u da bi se pokrpale rupe u zdravstvenom i mirovinskom sustavu.
Oba ta sustava trebala bi biti samodostatni kroz izdvajanja iz osobnih dohodaka, ali naravno nisu. Prošle godine država je na krpanje mirovinskog sustava potrošila 10,2 milijarde eura. Ove godine će zasigurno koju milijardu više. Tome treba pridodati i podmirivanje duga zdravstvenih ustanova i bolnica prema veledrogerijama koji je na kraju prošle godine bio tek mrvicu manji od milijardu eura. Kada vam mirovinski i zdravstveni sustav posisa više od 12 milijarde eura naravno da ne preostane novca za puno topa, pa i za obranu.
Iako planova ne nedostaje. Najavljene su kupnje dvije višenamjenske korvete ukupne cijene oko 1,5 milijardi eura. Potpisano je pismo namjere za modernizaciju polovnih Rafala koje će koštati otprilike isto toliko. Već to zajedno dođe do oko tri milijarde. Doduše, projekcije proračuna za 2027. i 2028. godinu pokazuju povećanje izdvajanja za MORH – 2.129.021.818 eura za 2027. i 2.263.752.159 za 2028. godinu. Međutim, teško da će to biti dostatno kako bi se ostvarilo planirano povećanje rasta za obranu na 2,5 % BDP-a. Osim ako nam se zbog nekog razloga rast BDP-a drastično uspori.
U svakom slučaju Hrvatska se lijepo uklopila u europski trend trebamo, moramo, hoćemo. Europski vlastodršci i nadalje odgađaju teške odluke u korist povećanja izdvajanja za obranu jer kome uzeti. Europske ekonomije stagniraju, naročito one najjače. Njemačka ekonomija je imala dva uzastopna pada – 0,3 % u 2023. i 0,2 % u 2024. godini. Za 2025. godinu najavljuje se rast od 0,2 %, prije svega potaknut državnom potrošnjom. Unatoč tome, industrija i dalje stagnira pod pritiskom strukturnih problema. Zbog toga ne čudi da se i za 2026. godini predviđa skroman, ako ikakav rast.
Istovremeno Bundeskanzler Joachim-Friedrich Martin Josef Merz ne prestaje zazivati stvaranje najmoćnije europske vojske. Neće to biti lak zadatak. Tri desetljeća, od ujedinjenja Njemačke i raspada SSSR-a, Bundeswehr je bio podfinanciran debelo ispod 2 %. Od 2014. do 2018. godine izdvajalo se samo 1,1 % BDP-a. Nije ni čudo da se Bundeswehr doslovno raspadao jer Angela Merkel i njeno velika crno-crvena koalicija nisu vidjeli smisla ulagati u oružane snage. Tek je odlazak „vječne” Merkel i još više ruska agresija na Ukrajinu, natjerala Nijemce da povećaju izdvajanja za vojsku. Koja su u 2025. godini dosegla 2,4 % BDP-a. Uz najavu daljnjeg rasta. Međutim, s obzirom na to da gospodarstvo stagnira pitanje je na čiji će račun ići taj rast? Bundeskanzler Merz baš nije odveć pričljiv u vezi toga.
Europski vlastodršci propustili su u protekle četiri godine značajno povećati izdvajanja za obranu isključivo radi kratkoročne popularnosti i ispunjavanja populističkih obećanja. Ukrajinci su, boreći se za vlastiti opstanak, kupili vrijeme Europljanima koje je uzalud potrošeno. Da je Europa zadnje četiri godine krenula odlučno jačati obrambene sposobnosti, prijetnje iz Washingtona u vezi opstanka NATO-a bile bi znatno manje dramatične.
Međutim, europski vlastodršci još uvijek nisu spremni priznati pravu težinu situacije. Niti pokrenuti otvoren dijalog s javnošću. Nisu bili spremni ni ukrajinski vlastodršci dok ih ruski tenkovi na prilasku Kijevu nisu natjerali. Međutim, tad je bilo prekasno. Ukrajinsko gospodarstvo se praktički raspalo te Ukrajina preživljava isključivo na stotinama milijardi strane pomoći.
Svašta smo se naslušali na nedavno održanoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji. Tako je već spomenuti Bundeskanzler Merz u uvodnom govoru objavio kako se svjetski poredak raspao. Kao ni njemu ni Macronu ni Starmeru, a ni ostaloj velikoj većini europskih vlastodržaca, nije jasno zašto se Sjedinjene Države povlače iz NATO-a. U očaj ih tjera nesigurnost mogu li još uvijek računati na članak 5. Sjevernoatlantski ugovor koji je donedavno osiguravao kolektivnu obranu svim članicama NATO saveza. Pritom prešućuju činjenicu da su te iste članice NATO-a uglavnom zanemarivale Članak 3. koji je vrlo kratak – Kako bi učinkovitije realizirale ciljeve ovog Ugovora, potpisnice će zasebno ili zajedno, stalnom međusobnom pomoći i samopomoći održavati i razvijati svoje individualne i zajedničke sposobnosti da se odupru oružanom napadu. S tri desetljeća izdvajanja iz BDP-a debelo ispod 2 % Njemačka zasigurno nije ispunjavala obveze iz Članka 3.
Britanski premijer Keir Starmer pozivao je na brže jačanje „tvrde moći” i spremnosti za borbu te je najavio slanje nosača zrakoplova HMS Prince of Wales, s pripadajućom udarnom skupinom, u sjeverni Atlantik. Pritom nije rekao što će im točno biti zadaća. Možda obrana Grenlanda?
Francuski predsjednik Emmanuel Macron naglašava kako Europa mora ponovo naučiti biti geopolitička sila, kao što je bila prije manje od sto godina – dodali bismo. Europa, odnosno europske države poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke prije 2. Svjetskog rata figurirale su kao geopolitičke sile. Po okončanju rata Sjedinjene Američke Države iskoristile su njenu slabost i prekrojile svijet po svojim interesima.
Macron (za sada) nije najavio slanje nosača Charles de Gaulla u sjeverni Atlantik.
U međuvremenu Pentagon je nastavio rastavljati NATO. Trenutačno to se događa na razini zapovjedništva. U studenom prošle godine Bijela kuća i Pentagon objavili su da više ne žele američkog generala na poziciji Vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga NATO-a za Europu. Da stvar bude složenija Washington inzistira da na to mjesto dođe njemački general, iako bi bilo logičnije da zamjena za Amerikanca dođe iz Francuske ili Ujedinjenog Kraljevstva, jedine dvije europske države s nuklearnim oružjem. Tim prije jer su britanski generali do sada uvijek bili na poziciji zamjenika Vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga NATO-a za Europu.
I dok je mjesto Vrhovnog zapovjednika NATO-a za Europu još uvijek u američkim rukama, počela je preraspodjela nižih zapovjedništva. Velika Britanija preuzima zapovjedništvo u Norfolku (SAD), Italija dobiva zapovjedništvo u Napulju, Njemačka i Poljska dijelit će zapovjedništvo u Brunssumu prema rotacijskom modelu.
Istovremeno Pentagon je pod snažnim pritiskom predsjednika Trumpa da ubrza povlačenje američkih snaga iz Europe. U sklopu povlačenja američkih snaga našle bi se i snage trenutačno raspoređene na Kosovu unutar misije KFOR-a. Nije nikakva tajna da upravo to željno iščekuje srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Bez američkih snaga KFOR bi bio puno slabiji, što bi Vučića dovelo u napast da pokuša vojskom vratiti nadzor nad Kosovom. To je i objašnjenje na burne reakcije iz Beograda zbog vojnog saveza Hrvatske, Albanije i Kosova.
