U Hrvatskoj su svibanj i lipanj mjeseci gotovo svakodnevnih (pa i absurdno suprotstavljenih!) komemoracija – od Bleiburga, preko Jazovke, do brojnih jama i raznih stratišta iz Drugoga svjetskog rata i poratja, s kostima hrvatskih mučenika po Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.
Jasenovac je u tim “lit(an)ijama” posebna tema, pa mu se – kao nekakva crna “ironija sudbine” i/ili komšilučke “solidarnosti” – pridružila i Srebrenica, kako bi se žalovanje protegnulo i u još jedan mjesec! Bolne rane dosolila je najnovija UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici, a nakon toga i rezolutna crnogorsko(srbska) od/rezolucija o Jasenovcu…
Upravo je zbog te svakogodišnje proljetne pojačane ‘antifa’ kampanje o Jasenovcu urednik Hrvatskog tjednika glavni komentar posvetio famoznom četničkom mauzoleju u Borovu Selu (HT, 20. lipnja), koji je prava šaka u oko i logici, i pravci, i kulturi, i politici i ukupnoj pameti u Hrvatskoj. A o tome nitko ne govori.
Ali zato je o Jasenovcu mnoštvo komentara i intervjua u gotovo svim glavnim medijima, čiji su autori odreda medijski i politički najeksponiraniji predstavnici “lijevog krila” jugofilnog pogleda na (h)istoriju “ovih prostora”, kao što su razni jakovine, budaki, klasići, jergovići, mesići itd. (namjerno ne spominjem Pupovca i Josipovića).
Ipak, među svima njima se, kao jablan prema niskom grm(a)lju, u toj raboti iztiče njihov mentor prof. povijesti Ivo Goldstein, zvan i dr.Obilica, poznat kao izumitelj “drobilice kostiju u Jasenovcu”. Upravo je on u subotu 15.6. u velikom intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji – u povodu ostavke ravnatelja JUSP Jasenovac – glede davno uzpostavljene vlastite dogme o Jasenovcu, Bleiburgu, NDH, ustaškom pokretu itd., kao jedini vrhovni auktoritet, svim tzv. revizionistima dao svoj preuzvišeni odgovor u formi svojevrstnog “konačnog rješenja” svih dilema glede navedenih tema.
A koliko se upravo On uzbudio nakon intervencije dr. Geigera glede nadpisa u Jasenovcu, netko bi mogao posumnjati da je upravo taj “zlatokameni” povjestničar “upravitelj kuhinje” iz koje je izišao tekst i u Jasenovcu i u Šoškočaninovu mauzoleju, kao i svi slični nadpisi na spomenicima koji imaju istu svrhu – biti “genocidna omča” oko vrata hrvatskoj državi i Hrvatskom narodu!
Međutim, da u (domoljubnoj) Hrvatskoj nije bilo famozne kukavne “hrvatske šutnje” ter da je bilo više odvažnosti i spremnosti da se “pogine za istinu”, a poglavito više osjećaja za intelektualnu i kršćansku dužnost pružanja odpora laži i nasilju, svojim bi surovim suverenitetom neprijepornog lažnog auktoriteta dr. Goldstein mogao nastupati barem do 2006. godine.
Nažalost, on “jaše i dalje”, jer “krupni kapital… kreira političke rasplete” (kako navodi urednik HT-a, a mogao je slobodno spomenuti i razne lobije, koje Davor Domazet Lošo imenuje “okultnom oligarhijom”!).
A zašto je važna baš navedena godina 2006.? Zato što je tada u Hrvatskoj objavljen prijevod (u ediciji Hasanbegović) svjetskog bestselera američko-židovskoga povjesničara Normana G. Finkelsteina “Industrija holokausta. Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje” (izvorno objavljen u New Yorku 1999.). U tome djelu autor polazi od temeljne tvrdnje da židovski establishment (sa sjedištem u SAD) zlorabi sjećanje na holokaust.
Glavne protagoniste zloporabe naziva “industrijom holokausta” koju optužuje za laž i pohlepu. Finkelstein je dijete roditelja koji su preživjeli Varšavski geto i koncentracijske logore pa zato piše: “Stalo mi je do uspomene na progon moje obitelji. Trenutna kampanja industrije holokausta da se iznudi novac od Europe u ime žrtava holokausta koje žive u oskudici obeščastila je njihovo mučeništvo spustivši ga na razinu kasina u Monte Carlu.”
Oni koji pozornije prate djelatnost klana Kraus-Goldstein i svih članova njihove medijsko-političke sekte opravdano mogu posumnjati nisu li i ti industrijalnuši jasenokausta podružnica “izrabljivača” koje Finkelstein bez straha prokazuje. Jer umjesto da su se posramili nakon Finkelsteinove “revolucije” ter zašutjeli, oni i nakon 2006. godine imaju drzkosti svojim verbalnim “kamama i maljevima” udarati po tijelu Hrvatskoga naroda.
Štoviše, do dana današnjega oni su u Hrvatskoj aktivni sa stalno istom kasino-sviješću: Nikada JA SE NOVCA ne odričem!
Toliko o intelektualnoj svijesti i časti tzv. poštene inteligencije stasale u crvenom totalitarizmu, koja u neprobojnim znanstveno(fantastično)naučnim šinjelima više od pedeset nezaustavljivo maršira kroz sve hrvatske institucije i medije.
A tzv. domoljubna Hrvatska nikako da rodi Cicerona koji bi gromko kriknuo: “Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra? (Tȁ dokle ćeš, Katilino, zlorabiti našu strpljivost?)
NEMOkatastrofa i DEMOkatastrofa: Ne nedostaje psića i mačaka – nedostaje djece!
