Ta fotografija već par dana ne silazi s profila većine korisnika društvenih mreža u Poljskoj.
Na njoj je katolički svećenik Michał Olszewski, član Družbe Svećenika Srca Isusova (dehonijanci). Na rukama ima lisičine, izgleda mršavo i iscrpljeno, ali ruke podiže na blagoslov dok mu je na licu blagi osmijeh. Nosi majicu na kojoj je čudesna slika Gospe od Guadalupe, a oko vrata krunicu. Fotografija je napravljena u petak, ispred zgrade Okružnog suda u Varšavi.
Olszewski je od ožujka ove godine u istražnom zatvoru koji je, slaže se većina stručnjaka, produljivan bez ikakva razloga, a sve više njih, čak i oni koji su skloni vladi Donalda Tuska, govore o dehonijancu kao o političkom zatvoreniku.
Već nekoliko tjedana dobivam poruke od prijatelja iz hrvatskih crkvenih krugova u kojima me pitaju: Što se to događa s Olszewskim? Svećenik je naime, u tim krugovima dobro poznat. Nekada je bio egzorcist, napisao je nekoliko jako čitanih knjiga o duhovnosti, bio poznat po propovijedima i po – karitativnoj aktivnosti.
Apsurdno zvuči, ali upravo ovo potonje je razlog zbog kojega se našao u istražnom zatvoru.
On, i još dvije zaposlenice ministarstva pravosuđa, osumnjičeni su zbog navodnih nepravilnosti počinjenih prilikom financiranja njegove zaklade Profeto koja se, među ostalim, bavi i pomaganjem žrtvama nasilja. Zaklada, kojoj je svećenik predsjednik, a vlasnik Družba, svojedobno je od ministarstva pravosuđa dobila novce kojima je izgradila centar za pomoć tim žrtvama. Za oko 100 milijuna zlota (oko 20 milijuna eura) izgradio je u Varšavi kompleks Arhipelag, u kojemu su žrtve raznih formi nasilja trebale dobivati svaku vrstu pomoći koja ima je potrebna – od smještaja radi bijega od obiteljskog nasilja do duhovne, psihološke i pravne pomoći u rješavanju svojih problema. Kompleks je trebao ispuniti prazninu koja je postojala u sustavu „sigurnih kuća“ u Poljskoj.
Novce je dobio iz Fonda za pravednost, tijela pri Ministarstvu pravosuđa, za vrijeme mandata Zbigniewa Ziobre, bivšeg ministra i čelnika stranka Suverena Poljska. Fond je utemeljen kako bi pomagao organizacijama koje na razne načine pomažu žrtvama nasilja.
Jedna od tih organizacija bila je i Profeto. Sada tužiteljstvo tvrdi kako je djelovanje Fonda bilo puno nepravilnosti i kako su se novci dijelili na nezakonite načine. Pri čemu nije potpuno jasno o kakvim nepravilnostima je riječ. Fond je djelovao prema odluci ministra pravosuđa još tamo od 1997., a za vrijeme Ziobre proširio je djelatnosti i povećao sredstva.
Nove vlasti, međutim, tvrde kako su Ziobro i njegovi pomagali raznim organizacijama konzervativne provenijencije i to iz gradova gdje su njihove izborne baze. Nigdje nije došlo do pronevjere novca, to treba naglasiti, nego tužiteljstvo pod novim ministrom Adamom Bodnarom, pokušava dokazati da su novci dijeljeni pristrano, iako je procedura uvijek bila poštivana.
Sve što se događa potvrđuje da je riječ, prije svega, o političkom obračunu sa Ziobrom koji se kao ministar pravosuđa zamjerio ljudima iz Tuskova okruženja pokrećući istrage protiv korupcije u kojima su inkriminirani bili upravo neki od njih (najupadljiviji primjer jest bivši Tuskov bliski suradnik Sławomir Nowak protiv koga su podignute optužnice za primanje mita u iznosu od 6 milijuna eura).
Vlč. Olszewski jest, na određeni način, kolateralna žrtva tog političkog obračuna. Istraga koja se vodi protiv njega nije, kao niti kod ostalih slučaja povezanih s Fondom za pravednost, usmjerena prema optužbama za pronevjeru novca ili korupciju. Tvrdi se kako je Olszewski nezakonito primio novce s kojima je izgradio kompleks Ahipelag jer njegova zaklada nije u svom statutu imala strogo definirane aktivnosti na temelju kojih je mogla primiti novac. Novac koji je otišao tamo gdje je bio i namijenjen – u gradnju Arhipelaga.
Branitelji svećenika, s druge strane, naglašavaju kako puno državnih natječaja funkcionira na takav način, čak i za vrijeme nove vlasti.
Olszewski je uhićen na Veliki četvrtak, pred početak Vazmenog trodnevlja, najvažnijeg liturgijskog razdoblja u životu svakog svećenika. Tužiteljstvo je odabralo zanimljiv datum.
Provladini mediji pisali su kako je uhićen u nekom hotelu, u društvu neke žene. Odmah se pokazalo kako je riječ o laži. Svećenik je prenoćio kod svojih prijatelja, obitelji koja mu je često ustupala sobu. Nitko od novinara koji je širio laž nije se ispričao zbog nje.
On i dvije zaposlenice ministarstva nalaze se već šest mjeseci u istražnom zatvoru, iako je narav i težina mogućih optužbi protiv njih potpuno nesukladna takvoj oštroj mjeri. Tužiteljstvo tvrdi kako bi mogli utjecati na svjedoke i sakriti dokaze, što pravni stručnjaci ocjenjuju smiješnim.
Žalbeni sud u Varšavi naložio je u srpnju puštanje na slobodu svećenika i dvije žene. Tužiteljstvo je odgovorilo tako da je proširilo optužnicu s optužbama za sudjelovanje u „organiziranoj kriminalnoj grupaciji“. Iako su branitelji optuženih naglasili kako tužiteljstvo nije predočilo dokaze za proširivanje optužnice, Sud u Varšavi je ipak produžio istražni zatvor. Sada se odvjetnici ponovno žale na to.
Cijeli slučaj dobio je dodatnu dimenziju kada je u poljske medije „iscurilo“ pismo u kojemu se Olszewski žalio na tretman prema njemu prilikom uhićenja i prvih nekoliko dana pritvora. Svećenik je tvrdio kako su ga agenti Agencije za unutarnju sigurnost (ABW) u prvih 60 sati pritvora zlostavljali. Nakon uhićenja koje je bilo izvedeno kao da je riječ o teroristu, svećenika su strpali u vozilo i krenuli prema Varšavi.
Kada je rekao da mora ići na zahod nisu stali, kako je zamolio, na odmaralištu, nego su ga u lisičinama sproveli do zahoda na krcatoj benzinskoj postaji, dok su ga ljudi promatrali. Riječ je bila o javnom ponižavanju čovjeka koji je bio svima poznato lice. Ostavili su ga bez vode desetak sati od uhićenja, a bez hrane čak 60 sati.
Kada je došao u istražni zatvor, ponovno je morao (bezuspješno) moliti za hranu i vodu, kao i za odlazak na zahod, a tijekom noći su ga budili svakih sat vremena, paleći svjetlo i ulazeći u ćeliju.
Komentatori su nakon ovog svjedočanstva govorili kako je riječ o „SB-ovskim metodama“ (SB – Służba Bezpieczeństwa, komunistička služba sigurnosti) koje su za cilj imale „slomiti“ svećenika i pretvoriti ga u nekoga tko će svjedočiti protiv ostalih.
Prošli petak svećenik se pojavio pred Sudom upravo zato kako bi svjedočio o tome kako su se službe ponašale prema njemu. Ono što je zanimljivo jest da su svi mogući dokazni materijali – snimke koje je ABW dužan raditi prilikom uhićenja – nestali. Sutkinja je odložila odluku o žalbi, čekajući na iskaz dužnosnika ABW, koji to odgađaju.
Svećenik je po prvi put viđen u javnosti od ožujka i svi su šokirani njegovim izgledom. Smršao je 15 kilograma i njegovi odvjetnici ističu kako mu je zdravlje ozbiljno narušeno. Imao je zdravstvenih problema i prije pritvora, i to onih koji zahtijevaju posebnu dijetu (odvjetnici ne žele precizirati o čemu je riječ, ali prema mojim informacijama svećenik je dijabetičar), a sada je u još težem stanju.
Cijeli negativan dojam oko ovoga slučaja pojačava činjenica da je odvjetnicima Olszewskog otežan pristup u dokumente optužbe protiv njihova klijenta. Nakon pojavljivanja svećenika u javnosti oglasili su se i poljski dehonijanci čiji je poglavar napisao otvoreno pismo u kojemu je rekao i kako vlasti uporno odbijaju da mu dopuste susresti se sa svojim svećenikom. Dehonijanci su upozorili kako je Olszewski u lošem stanju, pozvali na molitvu za njegovo zdravlje i pravedan postupak protiv njega.
Zakladi Profeto, s druge strane, blokirani su svi računi i ona ne može nastaviti svoju aktivnost. Pri tome ne mislim samo na Arhipelag, koji sada stoji nedovršen, nego i na ostale aktivnosti – karitativne i evangelizatorske.
Bolna ironije cijele situacije jest da je aktualni ministar pravosuđa – Adam Bodnar – nekada bio pučki pravobranitelj, i da je jednom prigodom prosvjedovao kod vlasti PiS-a što su ubojicu 10-godišnje djevojčice dovozili u lisičinama na suđenje. Sada, međutim, njegovo tužiteljstvo svećenika optuženog za nepravilno ispunjavanje obrasca na javnom natječaju, neprestano drži u lisičinama.
Naravno, da se u cijeloj toj situaciji umjesto katoličkog svećenika nalazi, primjerice, neki lijevi aktivist, novinar ili političar – cijela Europa i sve nevladine organizacije digli bi se na noge, a poljskoj vlasti bili bi postavljani ultimatumi o blokadi europskih fondova. Sada, međutim, svi šute, a međunarodna javnost i mediji ignorira cijeli slučaj (izuzeci su pojedini zapadni crkveni mediji).
Zato sam morao sjesti i napisati ovaj članak, jer u ovome trenutku niti hrvatska javnost ne zna ništa o cijelome slučaju.
Čak i da pretpostavimo da je svećenik kriv za neke nepravilnosti, za što u ovome trenutku još ne postoji nikakav dokaz, način na koji se Tuskova vlast odnosi prema njemu potpuno je nepravedan, kako u pravnom, tako i u etičkom smislu. Posebno kada se uzme u obzir presumpcija nevinosti.
Tuskove pristaše, međutim, potpuno ignoriraju sve činjenice i ponavljaju mantru kako „svećenik nije sveta krava“.
U međuvremenu, Tuskova vlast postupa sa svećenicima kao komunisti u vrijeme Solidarnosti, kada su bili posebno na udaru.
Riječ je o tome da su tom svećeniku, oduzeta sva ljudska i građanska prava.
Prava koja u Poljskoj nisu uskraćena niti ruskim agentima, što je pokazao jedan nedavni slučaj ovdje.
Ali, o tome u sljedećoj mojoj kolumni.
