Svatko od vas, vjerujem ima afinitet prema HNL-u ili prema nekom klubu iz naše lige, jer da nemate vjerujem da ne bi čitali ovo. Bez obzira koja boja „teče vaši venama“ uvjeren sam da niste zadovoljni trenutačnim stanjem u našoj ligi. Otkako ja pratim Hajduk (što je otprilike od početka rada udruge Naš Hajduk), u hrvatski jezik se uvukao famozni pojam – KMEČAVCI što je postao sinonim za navijače Hajduka, jer eto oni se stalno nešto žale – uvijek im je netko drugi kriv.
U mulju mutnih događaja od samostalnosti bilo je teško. Franjina Croatia, navlačenje protiv Varteksa, „zaleđe“ koje je Rijeci uzelo naslov prvaka, Kamen Ingrad, vožnje u prtljažniku Čuljka (transfer Olića), Ivan Komak i njegov Zrinski osječko. Pojam kmečavci u upotrebu ulazi otprilike 2005. godine kad je Hajduk i posljednji put postao prvak, a u hrvatski nogomet je došao tada novi „gazda“ Zdravko Mamić (došao je on ranije, ali otprilike tu započinje njegov zapaženi rad).
Mamić je te 2005. godine rekao da će Dinamo biti prvak sljedećih deset godina i da svi budu sigurni u to. Vjerujem da se veliki dio javnosti nasmijao na to jer je Hajduk u tom trenutku uzeo drugi naslov za redom, a Dinamo je igrao „ligu za bedaka“ i završio u donjem dijelu tablice (prvih šest je išlo u ligu za prvaka, a donjih 6 u ligu za opstanak, takozvana „liga za bedaka“. Nitko u 2005. godini nije očekivao da će u idućih 19 godina Dinamo biti prvak čak 18 puta (i taj jedan je uzela Rijeka).
Afera Offside
Afera koju se medijski više ne provlači toliko i preko koje se dosta brzo prešlo je afera offside, naime dokazano je da su dvojica igrača Međimurja, tri igrača Varteksa, osmorica igrača Croatiae Sesvete, te pomoćni trener i sportski direktor istog kluba namještali utakmice Prve HNL, te su tom prilikom zaradili (minimalno) 1,2 milijuna eura, koje su morali vratit uz dodatne zatvorske kazne (pojedini). Prvi podaci o aferi pojavili su se od strane njemačke policije krajem 2009., a u lipnju 2010. su uhićena 22 osumnjičenika, od kojih je kako sam i rekao, 2011. njih 15 pravomoćno osuđeno.
Suspenzije Dadića i Bebeka
2021. godine Ivan Bebek je nakon utakmice Hajduk – Lokomotiva snimio jednu audio poruku predivnog sadržaja za svoga prijatelja koja je izašla u javnost. U njoj Bebek „hvali“ novinara Duplančića i govori kako je „on štene oslobođeno tjelesnoga“. Naravno nas ne zanimaju ovdje niske strasti i osobna prepucavanja, pa neću puno o tome. Meni najzanimljiviji dio je njegov komentar na penal gdje on tvrdi da nije, ali da se može suditi pa nadodaje:
“Ako ćemo mi ići tako da ćemo zadovoljiti Hajduk i navijački puk Hajdukov, pa da onda oni ne bi „mijaukali“, onda je najbolje da utakmicu na Poljudu krenemo s 2:0 i da onda možemo normalno suditi.“ „Tko god je malo duže u nogometu, već je navikao na iste scenarije iz kuhinje dole.“ Naravno da je za očekivati da će navijač Hajduka na Poljudu, navijač Dinama na Maksimiru, navijač Rijeke na Rujevici, itd. zviždati sudcu i skakati na svaku odluku, što ne znači da će otići i plakati da su pokradeni, to je samo dio navijačkog folklora, isto kao što će zviždati protivničkim igračima. Pa što bi trebali, pljeskati? Pa nije ovo kazalište.
Navijači Hajduka imaju jednu frazu „ako vam je pritisak, idite u baro komoru“. Želiš biti na najvišem nivo, a da te ne kritiziraju? Ne ide to baš tako. Naravno da je dobri naš Bebek dobio četiri mjeseca suspenzije. S druge strane „tovar“ Toni Dadić je izbrisan sa svih sudačkih lista prije nekoliko mjeseci.
Dadić je u razgovoru (opet) s prijateljem (poanta priče je da pomno birate svoje prijatelje) otkrivao gdje su se Boysi okupljali, drže transparente i kako Hajdukovci uvijek kuju neke „urote“. On je zbog toga maknut sa svih lista sudaca (što i nije nekakva šteta, s obzirom na kvalitetu koju je pružao). Kao što možete vidjeti zbog donekle sličnih stvari dobili su jako različite kazne. Time je HNS nastavio sa svojom konstantnosti i „ujednačenim“ kriterijima.
Bruno Marić (part 1)
Oličenje svega truloga, ne samo u našem sportu nego i u Hrvatskoj – Bruno Marić. Imao je prste u aferi „Pošteno suđenje“, imao je velike zasluge u aferi „VARleaks“, imao ja „avanture“ po Stobreču s pištoljem i slično. Predsjednik sudačke komisije za sudce (iako nije odradio utakmicu u Europi), a sada nekakav „savjetnik“ u HNS-u su pozicije koje je dobio za nagradu. Unatoč svim uspjesima koje je ostvario mi ćemo se ipak odlučiti na najnoviju u moru – prozivke na Naš Hajduk (u nastavku teksta NH).
Čovjek koji radi u HNS-u je sebi dao za pravo da objašnjava nekome kako se vodi klub i pri tom širi laži i kleveće. U nekoj donekle uređenoj državi, takav čovjek (teška je to riječ, ali druge ne smijem koristiti) bi dobio izgon iz sporta momentalno. U našoj prekrasnoj Hrvatskoj, dobri naš Bruno dobio je pet mjeseci, toliko u HNS-u procjenjuju da je dovoljno da se sve zaboravi. Marić je objašnjavao da se NH gadi svim sportašima. Normalan čovjek bi se zapitao, zašto bi to on napravio, pogotovo dok je na ikakvoj poziciji u „našem“ savezu.
Nakon par sekundi dođete do vrlo jednostavnog zaključka – zato što može. Zna da može raditi i pisati što god hoće, bez ikakvih većih posljedica. Ne većih neko ikakvih. Uz to naravno da naš dobri Bruno ima jednu iskaznicu koja u Hrvatskoj otvara mnoga vrata, pa se nema razloga uzrujavat. Naravno da je dobri naš Bruno kao pravi „Hrvat, Katolik“ svoju objavu na Instagramu završio s „Samo Hrvatska!“, jer poput pravog domoljuba on misli samo na Hrvatsku. Koliko je on dobroga (čitaj:zla) napravio u našem nogometu, pa nastavio na funkciji predsjednika komisije, ni ne čudi što mu je samo Hrvatska (€) na pameti.
Rekao sam gore u tekstu da on predstavlja sve trulo u našoj državi, pa kao i svi ostali i njemu je stalo samo do naše Hrvatske (€), jer latinska izreka ide „Djela ne, riječi“. Samo što u starom Rimu nisu znali staviti zarez na pravo mjesto. Bitno je da slijepo podržavate Hrvatsku, obavezno nosite kockice, pišete komentare živjela Hrvatska i OBAVEZNO RUKU NA SRCE PRILIKOM IZVOĐENJA HIMNE. Time se mjeri koliki ste Hrvat, jer ako to ne radite onda ste „obična smrdljiva komunjara-„leftard“ (left+retard)“.
Afera Pošteno suđenje
Najveća afera Hrvatskog nogometa u kojoj je nekadašnji šef sudačke komisije Željko Širić 2017. godine kada je potvrđena nepravomoćna presuda iz 2014. na četiri godine, a nakon što je izašao ima zabranu od osam godina zabrane rada u hrvatskom nogometu (sad je na pola puta, tako da ga oko 2030 očekujemo nazad.
Uz sve to napaćenom Širiću su oduzeli ČAK 3000 eura koje je uzeo za mito, te mora pokriti još 20000 (ne piše čega, ali pretpostavljam da je kuna, ali za potrebe priče neka budu euri. Njegov suradnik Neven Šprajcer osuđen je na 10 mjeseci uz rok kušnje od četiri godine, a izrečena mu je zabrana obavljanja funkcija u nogometu na četiri godine (isteklo, hoćemo li ubrzo dočekati njega?). Stjepan Djedović je odmah uvidio kuda to sve ide, pa je odmah sve priznao i u nagodbi s USKOK-om, osuđen na 10 mjeseci zatvora s uvjetnom kaznom uz rok kušnje od pet godina.
Ova gospoda su uhvaćeni kad je tadašnji predsjednik Hajduka, Maleš, prijavio USKOK-u, da su dotična gospoda za usluge poštenog suđenja zatražila sitnih 30 000 eura. Maleš je to prijavio USKOK-u i ozvučen u nekakvoj garaži otišao „predati“ mito. Pošteni ljudi iz HNS-a su mu to zamjerili, pa je Maleš kasnije imao velikih problema i prijetnji (takozvani demokratski mrak i slične prijetnje). Jasno vam je da su uhvaćene samo glave ovih operacija i da ljudi koji su uhićeni su samo mozak, a netko je to morao provoditi.
Sama logika vam nalaže da imamo sudce koji su bili plaćeni za pošteno suđenje i ubirali svoj dio kolača. Već prije sam spominjao duo Bebek i Marić. Neću ići toliko daleko da ih ja optužujem za išta, jer svi su nedužni dok se ne dokaže suprotno (barem tako zakon kaže), ali pogledajte utakmice koje su sudili u to vrijeme pa sami donesite zaključke.
Afera VARleaks
Čestitam svima u sudačkoj komisiji ipak smo po nečemu ispred ostalih. Imaju potpisanu najveću VAR aferu u svijetu. To je najsvježija idiotarija koje su odradili. Svi se rado sjetimo Bela i njegove: „A je radimo….“ „Debeli Brodić“ i sličnih fraza. Vidjeli smo malo kako „kvalitetno“ rade naši sudci. Najtragičnije od svega što je proizašlo od toga je što su gospoda koju ste već upoznali kroz ovaj tekst – Marić i Bebek, falsificirali snimku iz VAR sobe. „Gospoda“ su za potrebe jedne konferencije presnimili VAR snimku i pustili tu verziju, jer su valjda s njom bili zadovoljniji. To je kažnjivo na toliko razina, ali naši „heroji“ nisu dobili nikakve kazne. Dogodile su se kozmetičke promijene (Marić više nije predsjednik komisije), ali ništa bitno.
Marić je još uvijek u HNS-u i to ako se ne varam on uči sudce kako se radi VAR-om (nisam siguran za ovaj podatak), a Bebek se smatra jednim od najcijenjenih VAR sudaca ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, što veze nikakve sa zdravom pameti nema. Krajem sezone onda su panično dovedeni strani sudci i osnovano povjerenstvo koje je reklo da će pregledati što se dogodilo i tko je tu kriv. Njihov rok je bio do kraja 2024. godine pa kao i dosta toga u Hrvatskoj i oni prelaze rok, ako se nitko ne drži roka, zašto bi oni?
Nakon nekog vremena doći se do nekakvog debilnog zaključka, gdje će sankcije biti minimalne, ako ih bude uopće i sve pod tepih. Najbitnije je da prođe dovoljno vremena (da sve zaboravite), jer onda vas više nije briga. Imate nove probleme, pa se ti stari čine nebitnima, jer ih se ne sjećate.
Strani sudci
Došli smo i do svima „najdraže“ teme u našoj javnosti, a to su strani sudci. Odmah da objasnim NITKO tko ima veze s Hajdukom (nebitno uprava ili najobičniji navijač) nije protiv stranih sudaca. Ja govorim iz perspektive Hajduka, jer sam dišem Hajduk svaki dan, a za ostale klubove ne znam kako dišu. Nitko od navijača nije ogorčen s time da je Hajduk izgubio sve utakmice sa stranim sudcima, već smo dobili ono što želimo.
Nakon utakmice pričali smo o nogometu, a ne o tome koliko je grešaka bilo na utakmici. To je bio kao da je netko spustio „space shuttle“ u Pađene (selo kraj Knina). Gledali smo i nismo mogli vjerovati. Fascinirani smo bili time koliko se nije pričalo o suđenju, odnosno on je bio nevidljiv a dobar. Onda smo se početkom ove sezone vratili na tvorničke postavke. Predsjednik Hajduka je dao izjavu kojom objašnjava da nema smisla da stranci sude samo derbije. Prvo to je samo 12 utakmica od 36 koje netko od velike četvorke odigra.
S druge strane ako se u jednom krugu HNL-a odigra 45 utakmica, a samo tih 12 „velikih“ sudi stranac to je 27 % utakmica. Zašto je borba za titulu „privilegiranija“ u odnosu za borbu u Europu ili borbu za opstanak. Osvajanje titule Hajduku bi značilo koliko bi Šibeniku značio ostanak u ligi ili Varaždinu ulazak u Europu.
To bi označilo mogućnost da se neke stvari promjene iz temelja, kako financijski tako i za same ambicije klubova. Zašto bi dali da o prvoligaškoj budućnosti Šibenika odlučuje neki Čulina i svojim greškama ih izbaci iz lige, a s druge strane to kompenziramo time što na derbije stavljamo strance da „mažemo oči“?
Nitko ne govori da Hajduk nije sam sebi pucao u noge, ali se u Hrvatskoj olako počela koristiti riječ kmečanje, a kroz samo nekoliko afera vidimo da navijači Hajduka ipak ne plaču bez razloga i da to što pričaju ima neko pokriće.
