HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KRALJA MUČENIKA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana i novoga radnog tjedna. Ponedjeljak je – mnogi su još uvijek na godišnjim odmorima, a za neke nema odmora, napose za majke u obiteljima s djecom, za one koje skrbe za kuću i kućanstvo, za koje nema predaha.
Zahvalimo Gospodinu za te tihe mučenice svagdana koje odrađuju poslove koji su nerijetko nevidljivi, ali bez kojih ne bi kućanstva funkcionirala. Svi mi to znamo, što znači majka i kućanica u kući. Dobro su to znali stari Židovi koji su imali kao mjeru za duljinu ‘lakat’, a u hebrejskom je ista riječ i za majku.
Dakle, majka – mater mjera svih stvari u kući, ali i u svemiru. Rim je propao kad su rimske majke prestale rađati djecu, i namjesto toga naručivale sebi kao kućne ljubimce male majmune iz Afrike da ih uveseljavaju.
Da, to je ono što se danas zbiva. Neki dan slušam kako neke bježeći od ognjene stihije i požara prvo što su uzele sa sobom bijahu kućni ljubimci! – Jasno, jer nemaju djece… I to je jasno, kad Bog želi kazniti neki narod, događa se to kad žene prestaju rađati djecu, kad odbijaju onaj svoj prvotni poziv – biti čuvarica doma i ognjišta, biti svećenica u kući koja čuva svetu vatru života.
Slušali smo jučer o Isusu te apostolima i Petru. Veli se, stigao je k njima tek oko četvrte noćne straže. To je otprilike nakon tri poslije pola noći.
Oni su morali cijelu noć veslati protiv protivna vjetra i nisu uspijevali doprijeti do obale. U ranu zoru Isus hodi po vodi. Nema sile gravitacije. Slušali smo za Preobraženja – u njemu je Božja narav, snaga, nevidljiva, ali stvarna. Isus nam pokazuje što je i kako izgleda prava snaga i moć.
Evanđelje počinje nakon prošlotjednog evanđelja o čudu s kruhom. Isus otpušta nasićeno mnoštvo i šalje svoje apostole zadivljene same u lađi. Želi da odu preko jezera iz dva razloga: Prvo, da ih podsjeti da mu oni zapravo ne trebaju; i drugo, da ih podsjeti da im je on u krajnjoj nevolji krajnje potreban.
Olujni vjetrovi i Crkva
Kad se vrijeme pogoršalo, apostoli na lađi su se našli u strahu i uhvatila ih panika dok Isus je hodao prema njima po uzburkanim valovima.
Vidjeli su ga kako dolazi i prestravili su se, vičući od straha: “To je duh!” On im je odgovorio: “Hrabro, ja sam; ne bojte se!” Shvatili su da ih bez Isusa „valovi bacaju“ i da im s njim ništa ne može nauditi.
Prava, istinska moć je tiha, mirna i sigurna – ne mahnita, užurbana i prestrašena, a Isus ima pravu moć.
Ali u dramatičnom središtu priče imamo lik Petra. On kaže: „Gospodine, ako si to ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“ A Isus kaže: „Dođi.“ Petar se uspravlja usred vjetra koji kovitla i, s jednom nogom na čamcu, a drugom u vodi, počinje koračati prema Isusu – sve dok ne primijeti kako snažno pušu vjetrovi.
Zatim poče tonuti u vodu vičući: “Gospodine, spasi me!” – Slika je to Crkve u svakom vremenu. Crkveni oci kažu da oluja predstavlja dvije različite sile. Progon je „moćni val“ koji se „diže protiv Kristove lađe“, kaže Augustin – i danas su kršćani progonjeni kao nikada prije, ubijani su zbog vjere diljem svijeta.
Od marksizma do sinkretizma
Papa Benedikt XVI. to je ažurirao za naše vrijeme. Rekao je: „Koliko smo vjetrova glede crkvenoga nauka upoznali u posljednjim desetljećima, koliko ideoloških struja, koliko načina razmišljanja?
Mali brod mnogih kršćana često su bacali valovi – bacali ga iz jedne krajnosti u drugu: od marksizma do liberalizma, čak i do libertinizma; od kolektivizma do radikalnog individualizma, od ateizma do nejasnog religijskog misticizma, od agnosticizma do sinkretizma.
“ Postali smo igračke oluje, prepušteni na milost i nemilost dvaju smrtnih neprijatelja Crkve: žestokih napada nasilnih protivnika ili uspavanke relativizma koja nas predaje udobnostima svijeta.
Isusovo upozorenje: I naše osobne i naše kulturne oluje trajat će cijelu noć, bez ikakvog znaka spasenja i pomoći od Isusa. U Evanđelju Isus se apostolima ne ukazuje sve do „četvrte noćne straže“ – drugim riječima, između 3 i 6 sati ujutro, najtamnijeg sata, neposredno prije zore.
To znači da se svatko od nas sam i svi zajedno moramo boriti s olujom cijelu noć bez ikakve pomoći na horizontu. Čak i kada se Isus pojavi u Evanđelju, Isus ne smiruje oluju. U početku samo kaže: „Hrabro, ja sam; ne bojte se.“ – Gospodine, pomozi nam u olujama vremena.
Sveti Lovro, đakon i mučenik
Danas se Crkva sjeća svetoga Lovre mučenika. Ono što je sveti đakon Stjepan za Jeruzalem, u ranoj Crkvi, to je Lovre u Rimu. Veliki mučenik koji je dao svoj život za Gospodina – četiri dana nakon pape Siksta.
Štovanje koje Crkva gaji prema Lovri vidi se u činjenici da se današnja proslava smatra blagdanom, a ne običnim liturgijskim spomendanom. Vrlo malo znamo o njegovom životu.
On je jedan od onih čije je mučeništvo ostavilo dubok i trajan dojam na ranu Crkvu. Proslava njegovog blagdana brzo se proširila. Bio je rimski đakon pod papom svetim Sikstom II. Četiri dana nakon što je ovaj papa pogubljen, Lovre i četiri klerika pretrpjeli su mučeništvo, tijekom progona cara Valerijana.
Pojedinosti o smrti svetog Lovre bili su poznati Damazu, Prudenciju, Ambroziju i Augustinu. Crkva izgrađena nad njegovim grobom postala je jedna od sedam glavnih crkava u Rimu i omiljeno mjesto za rimska hodočašća.
Poznata legenda opstala je od najranijih vremena. Kao đakon u Rimu, sveti Lovre bio je zadužen za materijalna dobra Crkve i dijeljenje milostinje siromašnima.
Kad je Lovro znao da će biti uhićen poput pape, potražio je siromašne, udovice i siročad Rima i dao im sav novac koji je imao pri ruci, prodajući čak i sveto posuđe s oltara kako bi povećao iznos.
Kad je rimski prefekt čuo za to, pomislio je da kršćani moraju imati znatno blago. Poslao je po svetog Lovru i rekao: „Vi kršćani kažete da smo okrutni prema vama, koliko imam na umu.
Rečeno mi je da vaši svećenici prinose u zlatu, da se sveta krv prima u srebrnim čašama, da imate zlatne svijećnjake na svojim večernjim službama. Sada, vaš nauk kaže da morate dati Cezaru ono što je njegovo.
Donesite to blago – car ga treba za održavanje svojih snaga i vojske. Bog ne daje da se broji novac: Nije ništa od toga donio sa sobom na svijet – samo riječi. Dajte mi novac, dakle, i budite bogati djelima.“
Sveti Lovro odgovorio je da je Crkva doista bogata. „Pokazat ću vam vrijedan dio. Ali dajte mi vremena da sve sredim i napravim popis.“ Nakon tri dana okupio je velik broj slijepih, hromih, osakaćenih, gubavih, siročadi i udovica te ih poredao u redove.
Kad je prefekt stigao, đakon Lovre je jednostavno rekao: „Ovo je blago Crkve.“ Prefekt je bio toliko ljut da je rekao Lovri da će mu se doista ispuniti želja da umre – ali da će to biti u centimetrima.
Pripremio je veliki roštilj s ugljenom ispod njega i dao je na njega položiti Lovrino tijelo. Nakon što je mučenik dugo trpio bol, završava legenda, izrekao je svoju poznatu veselu primjedbu: „Dobro je. Ta je strana dobro pečena. Okrenite me!“ – Trebamo i danas takve svjedoke vjere! Lovre – Lovorko – Lovrijenac – Laura – Laurencija. – Sretan imendan svima koji nose ime ovoga velikoga svetca.
Više od istog autora:
Istina i ljubav: Svjedočanstvo Edith Stein i svetog Dominika
Svjedoci Božje prisutnosti: sveti Serafim iz Sarova i sveti Dominik
Od Tabora do Kalvarije i mučeništva pape Siksta: Neraskidiva veza slave i patnje
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
