Noćas je oskvrnuto Međugorje. Zapaljen je oltar, oštećeni su kipovi Blažene Djevice Marije, a na njima su ispisane uvredljive poruke. Takav postupak svaki bi kršćanin, bio katolik, pravoslavac ili protestant, trebao bez zadrške osuditi. Napad na mjesto molitve nikada nije izraz slobode ni dijaloga, nego mržnje.
Međutim, ovaj događaj otvara jedno drugo pitanje.
Zašto je Marija kroz gotovo dvije tisuće godina toliko često predmet prijezira, ismijavanja i napada? Od ikonoklasta koji su razbijali svete slike, preko Francuske revolucije i komunističkih progona, pa sve do današnjih oskvrnuća marijanskih svetišta, uvijek se iznova udara na Onu koja je svijetu donijela Spasitelja.
Katolička Crkva Mariji se ne klanja kao božanstvu. Časti je jer je Majka Sina Božjega, Nova Eva i Majka Crkve. Zato napad na njezin kip nije tek vandalizam nad kamenom. To je poruka upućena milijunima vjernika koji u Mariji prepoznaju Majku koju im je Krist ostavio pod križem.
„A tebi će samoj mač probosti dušu.“ (Lk 2,35)
Te su riječi starca Šimuna pratile Mariju kroz cijeli njezin zemaljski život, a osobito su se ispunile na Kalvariji. Od tada pa sve do danas kao da se isti mač pokušava zariti u srce Crkve napadajući njezinu Majku. Koliko god netko pokušavao poniziti Gospu, njezino ime nakon takvih događaja samo još snažnije odjekuje svijetom. Mnogi ljudi koji možda mjesecima nisu ni pomislili na Međugorje danas opet govore o njemu.
Zlo ostaje zlo i nikada ga ne treba opravdavati. Ipak, Bog je tijekom povijesti pokazivao da iz ljudske zlobe zna izvesti dobro. Sotona je mislio da će križ biti Kristov poraz, a on je postao znak pobjede nad grijehom i smrću.
Vjerojatno će i ovo oskvrnuće postići ono što njegovi počinitelji sigurno nisu željeli. Podsjetit će svijet da Marija nije zaboravljena, a brojne bi katolike moglo navesti da ponovno uzmu krunicu u ruke. Moglo bi dotaknuti i one koji je ne razumiju te ih navesti da se zapitaju zašto se kroz stoljeća toliko toga lomilo oko njezina imena.
Krist je s križa izgovorio riječi koje ni do danas nisu izgubile svoju snagu:
„Evo ti Majke!“ (Iv 19,27)
Možda se u tome krije najveći paradoks ovoga događaja. Oni koji su željeli oskvrnuti Gospu učinili su da se o njoj ponovno govori diljem svijeta. Ne zbog njihove mržnje, nego zato što Bog i iz ljudskog zla zna izvesti dobro.
