Mark Zuckerberg nedavno je najavio ukidanje cenzure preko tzv. fact-checkera na svojim mrežama. No učinio je i više od toga. Ono što mainstream mediji prešućuju u kontekstu te tematike jest da je Zuckerberg eksplicitno prozvao bivšu američku vlast za nametanje restrikcija na slobodan govor na društvenim mrežama.
Facebook je po nalogu Bidenovog kabineta brisao sadržaj koji je procijenjen kao politički nepodoban. Radi se dakle o priznanju da je jedan američki predsjednik iskoristio svoju funkciju kako bi kršio američki ustav, gazeći jedan od njegovih temeljnih amandmana o slobodi izražavanja.
Nadalje, ovim je priznanjem razotkrivena priroda trogodišnjeg pandemijskog cirkusa koji smo nedavno preživjeli, tog globalnog sociološkog eksperimenta u kojemu je vladajuća oligarhija brutalno manipulirala širom javnosti, zastrašujući ih pseudoznanstvenim tezama i segregirajući one koji su se drznuli biti neposlušni prema nametnutom jednoumlju. Zuckerberg je, naime, rekao da je Bijela kuća godinama uvjetovala blokiranje sadržaja koji odstupa od politički konstruiranih pandemijskih narativa, neovisno o njegovoj točnosti i znanstvenoj utemeljenosti.
Sve je ovo Zuckerbergovim pokajanjem postalo bjelodano. Slijedom toga, prosječnom bi čovjeku danas trebalo biti jasno da su sve one mantre koje su mu inficirale um, od “misli na druge” do “vjeruj struci”, bile ništa više nego vrlo napredna, minuciozno osmišljena propaganda. Budući, međutim, da su mainstream mediji prešutjeli taj ključni dio ovog preoblačenja ideološkog kaputa Facebookovog direktora, izvjesno je da će prosječan čovjek još neko vrijeme nastaviti živjeti u snu zvanom progresivna demokracija.
Iako ovaj slučaj jest još jedan jasan signal da se civilizacijski vjetrovi okreću, pasivna će većina biti među zadnjima koji će shvatiti da novi vjetrovi zahtijevaju nove okvire razmišljanja. Uz ogromnu važnost koju će Zuckerbergova priznanja imati u budućim povijesnim knjigama, valja se prisjetiti da ovo nije prvi takav slučaj u kojemu je nastala svojevrsna pukotina u propagandnom stereoptikonu zapadne vladajuće mašinerije.
Kada je Elon Musk prije koju godinu preuzeo Twitter, objavljen je niz dokumenata kolokvijalno zvanih “Twitter files” koji su prokazali razne načine na koje je bivše tamošnje vodstvo djelovalo u kontekstu cenzure i manipulacija javnošću. I tada smo crno na bijelo vidjeli da je progresivna oligarhija iz Bijele kuće poimence navodila račune koje valja blokirati te glasove koji moraju biti utišani.
Među takvima je bio i glas tada aktualnog američkog predsjednika, koji je usred novih predsjedničkih izbora najveće zapadne velesile cenzuriran i na koncu maknut s Twittera. Usprkos takvom očitim utjecaju američkih političkih elita na demokratske procese, iste su elite kasnije imale drskosti nazivati Trumpa kriminalcem jer je preispitivao legitimitet tadašnjih zbora.
Svi navedeni skandalozni potezi u praksi ilustriraju da trenutno društveno-političko uređenje na zapadu, tepajući zvano liberalna demokracija, nije ništa više od mrtvog slova na papiru – to jest celofana pomoću kojega se na vlasti održava jedan do sada neviđeni politički sistem, sistem za kojega još nemamo adekvatan naziv.
Mi ga nazivamo postdemokracijom ili neototalitarizmom, a njegova je specifičnost upravo u tome što se, za razliku od prošlostoljetnih totalitarizama, ovaj totalitarizam nevjerojatnom lukavošću brani upravo svojom navodnom antitotalitarnošću – svojim nominalnim pluralizmom, naprednošću i inkluzivnošću.
Službeni je Facebook našu stranicu od njenog začetka stigmatizirao raznim nazivljem; od nevjernika u klimatske promjene preko zdravstvenih dezinformatora do plaćenika ruske vlade. S obzirom na manjak ikakvih dokaza koji bi možebitno potkrijepili te tvrdnje, jasno je da se u tu radi o kleveti koja bi u normalnijem vremenu bila utuživa.
Lijepo je u tom smislu što je tamošnje vodstvo barem nominalno spoznalo zlo cenzure, no minimum poštenja bio bi da se uz to ispričaju svima koje su, radi servilnosti interesnim centrima moći, etiketirali, vrijeđali i gušili im glas.
Hoće li prosječan čovjek progledati na temelju svih ovih dokaza? Vjerojatno ne – barem ne još. Njegova ga je dugogodišnja pasivnost i intelektualna lijenost, kombinirana s aktivnim pranjem mozga koje doživljava na dnevnoj bazi od spomenute mašinerije, ironično učinila konzervativcem, odnosno osobom koja ne preispituje status quo te vrlo loše reagira na njegovo uzurpiranje.
Naravno, umjesto o zdravom konzervativizmu, ovdje govorimo o njegovoj najgoroj vrsti – o svojevrsnoj progresivnoj reinkarnaciji stare farizejštine.
Stari farizeji nisu mogli spoznati Istinu niti onda kada je u krvi i mesu stajala ispred njih, pa tako ni njihovi moderni potomci ne mogu progledati čak ni kada ih demantij njihovih nepromišljenih dogmatičnih stavova udari po glavi, kao što ih je udario ovih dana naglim pokajanjem njihovog donedavnog heroja.
Izvor: Sapere Aude
Podcast gostovanje: O planskoj dezintegraciji institucije obitelji
Promatrah Justina Trudeaua kako poput munje pade
